Škola u godinama 1981. i 2011.

[seni]

nikad nisam voljela takvu vrstu kvazi duhovitzih tekstova. niti su mi duhoviti niti pametni.

Mladež je oduvijek bila buntovna ali ja ovdje pričam o recimo ovakvoj priči (meni osobno se dogodilo):
Čuvam u učionici djecu za vrijeme vanjskog vrednovanja. Klinka počne brbljati i okretati se pa ju upozorim da to ne radi. Njezin odgovor:"Moje ustavno pravo je pravo na govor"
Meni prije 30 godina ne bi palo na pamet nesto takvo izgovoriti profesoru... Ili sam to samo ja?

fantasticna prilika za dobrog i pametnog profesora/icu uzeti to ustavno pravo kao temu razgovora, te diskutirati o pravu u globalu, te o primjeni tog prava na specificne situacije. odnosno rasprava o tome kako se kombinira takvo opceljudsko pravo sa pravilima odredene institucije, u ovom slucaju skole.
takode vrlo korisna tema opcenito za zivot nas svih koji zivimo u visokorazvijenim modernim drustvima. cilj nam je odgajati skolovati kriticki razmisljajuce buduce gradane, zar ne?
veselilo bi me da ima sto vise djece koja tako razmisljaju o svijetu, te se ne libe postaviti prava pitanja i dubinski se udubljivati u stvari. tema zasto na satu nije pozeljno brbljati/ ili jest pozeljno je jako interesantna.

[Sanja]

Sanja, djeca su ti još mala.

To je istina, Ljiljan@, ali kakve veze dob moje djece ima s nečime što se događalo prije tridesetak godina?

Htjela sam samo reći da se sad priča o materijalizmu kao o zlu današnjice, no bilo ga je i prije tih trideset nostalgično opjevanih godina.

Moji su punoljetni...
Ovog ljeta morali su shvatiti da, bez obzira koliko im dragi bili neki njihovi prijatelji, jednostavno nismo u mogućnosti priuštiti im ta prijateljstva. Oni koji su u Zrću bili u VIP ložama, koji su trošili tri tisuće kuna tjedno.
Problem postoji i dalje.
Možda je i bolje takve u poseban razred ili u privatne škole.
Mislim da niti "Nike" djeci nije život lak. Ali njihovi su problemi sasvim drukčije naravi od "Borovo" djece. Ne kažem da se ne bi trebali pozdravljati, ali dodirnih točaka i tema za razgovor imaju malo. To su ipak dva svijeta.

Vidiš, meni to uopće nije prihvatljivo, jer... Vidi što je napisala Krumpirić.

a zapravo se zbilja ne sjećam nikakvih problema, različitih želja, različitih izlazaka. Zajedno smo bježali s predavanja u birtiju i izlazili u iste kafiće-koji su bili in i fora-ne koji su bili WOW.

Takvo je otprilike i moje sjećanje na te dane (iako nikad nisam pripadala nijednoj krajnjoj skupini, nego nekakvom prosjeku). I znam da je ostatak moje škole taj razred u kojem su se djeca (dobrovoljno) segregirala promatrao s čuđenjem i nevjericom. Ja ni dan-danas ne mogu vjerovati da ti ljudi međusobno ne komuniciraju (iako je u međuvremenu došlo i do priličnih pomaka u statusu, u oba smjera).

Totalno mi je neprihvatljivo da si djeca međusobno poklanjaju skupe poklone, iz kako god bogatih obitelji dolazila.
Ja sam u srednjoj školi imala prijateljicu iz jako bogate obitelji, pa niti je ona meni kupovala skupe poklone, niti sam ja njoj - kupovale smo si međusobno knjige, ploče i male kičaste stvarčice, sve u okvirima današnjih 50-100 kuna.

Točno to. Klasični pokloni bili su longplejke (vinili, sjeća li se tko? ), knjige i kičeraj.

[Bubica]

nikad nisam voljela takvu vrstu kvazi duhovitzih tekstova. niti su mi duhoviti niti pametni.



fantasticna prilika za dobrog i pametnog profesora/icu uzeti to ustavno pravo kao temu razgovora, te diskutirati o pravu u globalu, te o primjeni tog prava na specificne situacije. odnosno rasprava o tome kako se kombinira takvo opceljudsko pravo sa pravilima odredene institucije, u ovom slucaju skole.
takode vrlo korisna tema opcenito za zivot nas svih koji zivimo u visokorazvijenim modernim drustvima. cilj nam je odgajati skolovati kriticki razmisljajuce buduce gradane, zar ne?
veselilo bi me da ima sto vise djece koja tako razmisljaju o svijetu, te se ne libe postaviti prava pitanja i dubinski se udubljivati u stvari. tema zasto na satu nije pozeljno brbljati/ ili jest pozeljno je jako interesantna.

Potpisujem svaku! Nekoliko puta sam se vracala na ovaj post nesto slicno napisati. Meni se cini da su, za razliku od nas odraslih, djeca evoluirala a nama je uzasno tesko pratiti ih.

[eris]

Naravno da nisam kupila nešto što sama ne mogu priuštiti. Ali da je činjenica da ima "debelo" bogatih ljudi među nama ima. I znam da će moja djeca izrasti u ljude kojima to nije bitno, jer ni meni ni MM nije bitno šta i koliko, ali lako je reći onima koji se sa time još ne susreću. I šta, na kraju, kada su roditelji ti koji se osjećaju inferiorno, kakvu djecu će oni odgojiti:ili strašne grabežljivce ili ljude koji će se uvijek osjećati donjim.
Što se tiče odrastanja sada ili 1981., mogu reći da smo se odlučili na život u provinciji baš iz razloga opuštenosti, relativne sigurnosti, i odrastanja donekle sličnog onom našem. Izađeš sa 7 godina u naselje da se igraš(ne izvode te tata i mama), odeš sam na biciklu na igralište, ako nas nema kući, odeš nani koja je 2 km udaljena, ili pokucaš komšiji, koji te rado primi. O školstvu ne mogu, jer nije uporedivo, samo znam da je školstvo spalo na jednu veoma nisku stepenicu, što zbog načina državnog upravljanja, što zbog demokratskih pravila koje pogrešno tumačimo, što zbog samih prosvjetnih radnika. Ja sam dijete profesora, koji su voljeli svoj poziv, i ne pričam ogorčeno. Ali danas niti je lako biti učenik niti predavač. Samo je bitno svima naglasiti: Ustavna prava su svima zagarantovana, bez obzira imao ti 8 ili 80 godina.

[mamitzi]

krenula sam u školu 1979. godine-znači sjećam se 1981. godine.
što se nasilja nad učenicima tiče, pamtim kad je naša razrednica negdje 83. ili 84. tukla jednog dječaka iz razreda. još i danas spominjem taj događaj s prijateljicama i sve se sjećamo koliko smo bile šokirane i prestrašene. istina je da ja tada nisam znala da je mogu negdje prijaviti jer da jesam vjerujem da bi napisala pismo, pa makar to bilo centralnom komitetu.
osim te stavrno ružne epizode, djetinjstvo mi je ostalo u sjećanju kao sigurnije od djetinjstva danšnjice. bila sam sama doma a na ručak sam išla baki, ako je nije bilo zvonila sam njenim susjedama i jela kolače kod njih, sama sam išla van, sa 10 godina sama na klizanje, sanjkanje, ljeti na koranu. moji roditelji nikad nisu bili zabrinuti hoće li izgubiti posao, hoće li fabrika imati za plaću, hoće li dobiti godišnji mjesec dana da idemo na vikednicu i sl. moje sadašnje brige.
što se tiče materijalnih stvari-nemam pojma. ne sjećam se da mi je u djetinjstvu bilo što nedostajalo osim cipela na peticu za koje je mama govorila da su užasan kič i da to djeca ne nose.

[Smajlich]

Seni, Bubica za vrijeme vanjskog vrednovanja se NE smije razgovarati." Što tu nije jasno? Meni je, pak, jasno da je učenica toga svjesna, "odgovara" profesoru i krajnje je nepristojna. I da, stvarno je profesorima teško pratiti djecu, jer hrpa gluposti koja im pada na pamet je doslovno neizvediva, a eto, djeca su na maturi pokazala zavidnu razinu znanja, pa se mogu bavit koječim drugim. Ma stoput sam rekla: uđite u razred! I nakon toga se javite s prijedlozima.

[kata.klik]

krenula sam u školu 1979. godine-znači sjećam se 1981. godine.
što se nasilja nad učenicima tiče, pamtim kad je naša razrednica negdje 83. ili 84. tukla jednog dječaka iz razreda. još i danas spominjem taj događaj s prijateljicama i sve se sjećamo koliko smo bile šokirane i prestrašene. istina je da ja tada nisam znala da je mogu negdje prijaviti jer da jesam vjerujem da bi napisala pismo, pa makar to bilo centralnom komitetu.
osim te stavrno ružne epizode, djetinjstvo mi je ostalo u sjećanju kao sigurnije od djetinjstva danšnjice. bila sam sama doma a na ručak sam išla baki, ako je nije bilo zvonila sam njenim susjedama i jela kolače kod njih, sama sam išla van, sa 10 godina sama na klizanje, sanjkanje, ljeti na koranu. moji roditelji nikad nisu bili zabrinuti hoće li izgubiti posao, hoće li fabrika imati za plaću, hoće li dobiti godišnji mjesec dana da idemo na vikednicu i sl. moje sadašnje brige.
što se tiče materijalnih stvari-nemam pojma. ne sjećam se da mi je u djetinjstvu bilo što nedostajalo osim cipela na peticu za koje je mama govorila da su užasan kič i da to djeca ne nose.

X

[Svimbalo]

Seni, Bubica za vrijeme vanjskog vrednovanja se NE smije razgovarati." Što tu nije jasno? Meni je, pak, jasno da je učenica toga svjesna, "odgovara" profesoru i krajnje je nepristojna. I da, stvarno je profesorima teško pratiti djecu, jer hrpa gluposti koja im pada na pamet je doslovno neizvediva, a eto, djeca su na maturi pokazala zavidnu razinu znanja, pa se mogu bavit koječim drugim. Ma stoput sam rekla: uđite u razred! I nakon toga se javite s prijedlozima.

Znam da ovaj post neće biti među popularnijima, ali ga potpisujem (iako nisam u prosvjeti).
Zar itko misli da je ta učenica krivo shvatila značenje ustavnog prava na govor?! Da je njeno pitanje poziv na raspravu o tome? Naravno da se može raspravljati o ustavnim pravima, uvijek, no ona je samo bila drska.
On topic se slažem sa svima kojima to nije smiješan mail, jer je iskarikiran do besvijesti. Posebno onaj dio u kojem batine stvaraju odgovorne i tople ljude, jea rajt.

[cvijeta73]

Seni, Bubica za vrijeme vanjskog vrednovanja se NE smije razgovarati." Što tu nije jasno? Meni je, pak, jasno da je učenica toga svjesna, "odgovara" profesoru i krajnje je nepristojna. I da, stvarno je profesorima teško pratiti djecu, jer hrpa gluposti koja im pada na pamet je doslovno neizvediva, a eto, djeca su na maturi pokazala zavidnu razinu znanja, pa se mogu bavit koječim drugim. Ma stoput sam rekla: uđite u razred! I nakon toga se javite s prijedlozima.

nikad se nije smjelo razgovarati za vrijeme vrednovanja, vanjskog ili kakvog god. i djeca, ko djeca, su uvijek razgovarala i uvijek imala (ne sva, naravno) ovakve primjedbe. i duhovite, i bezobrazne i ovakve i onakve. da sam zapisivala, sad bih sigurno mogla knjigu napisati.
naravno, ovisilo je o profesorima, neki su imali pod satom uvijek muku s disciplinom, a neki s tim nisu imali nikakvih problema.

npr. išla sam u mioc. u razredu dva dečka koja su rasturala informatiku. profesorica iz informatike im nije bila do koljena. jel treba dalje?

rekla bi moja nona - onog dana kad budem rekla da današnja omladina ne valja, znači da sam stara. umrla je s 93, mlada

[cvijeta73]

znala sam da će svimbi potpisat smajlić

[Svimbalo]

Sad ponovo čitam senin post i čini mi se da se je šalila, a da to nisam shvatila, jer mi je nevjerojatno da je ozbiljno (a u kontekstu spomenutog primjera) mislila ovo

veselilo bi me da ima sto vise djece koja tako razmisljaju o svijetu, te se ne libe postaviti prava pitanja i dubinski se udubljivati u stvari. tema zasto na satu nije pozeljno brbljati/ ili jest pozeljno je jako interesantna.

[Svimbalo]

Cvijeto BELJ

[Bubica]

Naravno da se može raspravljati o ustavnim pravima, uvijek, no ona je samo bila drska.

pa naravno da je bila drska, i sto sad? Ocajavat? kažnjavat? ili "u situaciji vanjskog vrednovanja" naprosto ignorirat tu rečenicu, stat kraj nje, prosetat po razredu, "ugasit" situaciju a kasnije se ev. zakačit za tu recenicu ili ne. Konacno, situacija vanjskog vrednovanja je stresna i za djecu a oni, također, na različite načine pokazuju frustraciju. I da, bila sam u razredu.

[Smajlich]

Super.

[Svimbalo]

pa naravno da je bila drska, i sto sad? Ocajavat? kažnjavat? ili "u situaciji vanjskog vrednovanja" naprosto ignorirat tu rečenicu, stat kraj nje, prosetat po razredu, "ugasit" situaciju a kasnije se ev. zakačit za tu recenicu ili ne. Konacno, situacija vanjskog vrednovanja je stresna i za djecu a oni, također, na različite načine pokazuju frustraciju. I da, bila sam u razredu.

O, pardon, ako je frustracija u pitanju, onda svakako sve treba shvatiti i opravdati.

Imam inače feeling da dobra djeca prečesto izvuku kraći kraj u odnosu na ove koje treba razumjeti jer su frustrirani (govorim generalno, ne o maloj koja zna Ustav napamet).
Sigurna sam da i ovdje ima roditelja dobrih klinaca koji bi se složili sa mnom.

[laumi]

O, pardon, ako je frustracija u pitanju, onda svakako sve treba shvatiti i opravdati.

Imam inače feeling da dobra djeca prečesto izvuku kraći kraj u odnosu na ove koje treba razumjeti jer su frustrirani (govorim generalno, ne o maloj koja zna Ustav napamet).
Sigurna sam da i ovdje ima roditelja dobrih klinaca koji bi se složili sa mnom.

X

Ne razumijem zašto se ide u krajnosti. Nikako nisam za fizičko kažnjavanje djece od strane učitelja/profesora i neuvažavanje mišljenja učenika, ali sam itekako protiv ove suvremene obespravljenosti prosvjetnih radnika u odnosu na drske, bezobrazne, a ponekad, nažalost, i nasilne učenike.

[pikula]

rekla bi moja nona - onog dana kad budem rekla da današnja omladina ne valja, znači da sam stara. umrla je s 93, mlada

lajk

[jennifer_gentle]

potpis na svimbalo.
meni se opaska dotične učenice ne čini ništa specijalno inteligentna niti zanimljiva, pa ne znam čemu bi se to trebali diviti.

[Mima]

Niti meni, ali mi se ne čini niti neki poseban bezobrazluk koji bi ostavio nastavnika bez teksta.

[cvijeta73]

Niti meni, ali mi se ne čini niti neki poseban bezobrazluk koji bi ostavio nastavnika bez teksta.

xx

ne treba se diviti, ne treba povesti ni raspravu o ustavu za vrijeme provjere znanja, ne treba nit opravdavati frustracijom - norme ponašanja su norme ponašanja, ne treba na to gledati kao na missing link

ali, ako ovakav odgovor - bedasti, drzak i dječji - zakoči i šokira prosvjetnog radnika da ne zna što će, da se osjeti ugroženo, da ga shvati kao napad na sebe, struku, da uopće pomisli da je to zato što djeca danas imaju veća prava nego obveze, we - meni je to, oprostite, žalosno.

[mislava]

i danas, kada propagiramo nenasilje u školama među učenicima, ima učitelja koji misle da je čupanje za kosu ili lupanje udžbenikom po glavi vrlo poželjno.
ono što mi je još nevjerojatnije su roditelji koji na takve stvari ne reagiraju. da li iz straha da će njihovo dijete dobivati niže ocjene ili jednostavno zato što im je to prihvatljivo, ne znam...
neke stvari očito nisu iskorijenjene.

[Svimbalo]

xx

ne treba se diviti, ne treba povesti ni raspravu o ustavu za vrijeme provjere znanja, ne treba nit opravdavati frustracijom - norme ponašanja su norme ponašanja, ne treba na to gledati kao na missing link

ali, ako ovakav odgovor - bedasti, drzak i dječji - zakoči i šokira prosvjetnog radnika da ne zna što će, da se osjeti ugroženo, da ga shvati kao napad na sebe, struku, da uopće pomisli da je to zato što djeca danas imaju veća prava nego obveze, we - meni je to, oprostite, žalosno.

A meni, oprostite, nije. Ja potpuno razumijem da nakon svega što doživljavaju, prosvjetni radnici već imaju tikove.
A ovaj mislavin primjer je otkud? Otkad?

[jennifer_gentle]

Cvijeta, meni to uopće nije žalosno.
Ne govorim sad o ovoj konkretnoj situaciji, niti da li je profesorica mogla efikasnije reagirati, niti o količini (ne) bezobrazluka, ali ja smatram da postoji jedan vrlo glasan
segment djece koja uistinu imaju puno veća prava, a obveze skoro nikakve i koja su u ovakvim situacijama maksimalno, a i inače (pre) zaštićena.
Nadam se da si ti u pravu i da ja doista imam samo jedan specifičan presjek djece oko sebe.

[jennifer_gentle]

Ajmo sad praktični primjeri, kako održati disciplinu u razredu, ili da upotrijebim manje nepopularnu riječ, pažnju u razredu ako ne smiješ:

a) udaljiti učenika s nastave
b) dati lošu ocjenu iz vladanja
c) ispitati učenika koji ometa
d) dati mu neku "kaznu" tipa posebni zadatak iz predmetnog područja

i pretpostavimo da nisi rođeni karizmatik koji samom svojom pojavom uspostavlja autoritet, a takvi su stvarno rijetkost.
Naravno, pretpostavka je da si učenika opomenuo verbalno, ali on i dalje prakticira svoje ustavno pravo.

[Joe]

ja pak mislim da se svi danas razbacuju pravima, kao ta učenica, i da je učiteljica, da se snašla, mogla maloj objasniti da ona, trenirajući svoje pravo na govor, ugrožava pravo ostalih učenika na neometanu nastavu.

tako ja to gledam

[Svimbalo]

Ajmo sad praktični primjeri, kako održati disciplinu u razredu, ili da upotrijebim manje nepopularnu riječ, pažnju u razredu ako ne smiješ:

a) udaljiti učenika s nastave
b) dati lošu ocjenu iz vladanja
c) ispitati učenika koji ometa
d) dati mu neku "kaznu" tipa posebni zadatak iz predmetnog područja

i pretpostavimo da nisi rođeni karizmatik koji samom svojom pojavom uspostavlja autoritet, a takvi su stvarno rijetkost.
Naravno, pretpostavka je da si učenika opomenuo verbalno, ali on i dalje prakticira svoje ustavno pravo.

Sad ćeš dobiti odgovore koji će ići za time da su se valjda učitelji školovali za to da znaju riješiti takvu situaciju. I za što su onda uopće plaćeni ako ne znaju?!
U svakom je slučaju takvom djetetu potrebno posvetiti puno, puno pažnje, po mogućnosti 40 od 45 minuta trajanja jednog školskog, potpuno upropaštenog sata, a sve nauštrb ostalih.
I onda kasnije krotko, pognute glave, čitati o tome kako su učitelji nesposobni jer djeca imaju loše ocjene, a profesori na fakultetima imaju nisku prolaznost na ispitima jer su umislili da su bogovi.

[cvijeta73]

Ajmo sad praktični primjeri, kako održati disciplinu u razredu, ili da upotrijebim manje nepopularnu riječ, pažnju u razredu ako ne smiješ:

a) udaljiti učenika s nastave
b) dati lošu ocjenu iz vladanja
c) ispitati učenika koji ometa
d) dati mu neku "kaznu" tipa posebni zadatak iz predmetnog područja

i pretpostavimo da nisi rođeni karizmatik koji samom svojom pojavom uspostavlja autoritet, a takvi su stvarno rijetkost.
Naravno, pretpostavka je da si učenika opomenuo verbalno, ali on i dalje prakticira svoje ustavno pravo.

a zašto ne bi smjela b), c) i d)

jeniffer, od kud ti to da ne smije? nitko nije rekao da profesori trebaju biti karizmatici.
u razredu od J prakticira se sve od navedenog, osim izbacivanja sa sata, iako su sad dobili predmetnog nastavnika u 4. razredu, koja daje i neopravdane sate i šalje djecu kod ravnateljice. bar tako kruži priča.

joe, da sam profesorica, baš tako bih joj odgovorila. i tražila da napiše sastavak o ustavnim pravima za slijedeći sat

[jennifer_gentle]

Zato što se to po pravilniku ne smije.
Bar je nama tako rečeno.

[Amalthea]

Cvijeto,

http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=10195

Novi pravilnik donosi i novost u vezi s ocjenom iz vladanja te o njoj sada zajednički odlučuju razrednik i razredno vijeće. Time se uklanja mogućnost da pojedini nastavnik neopravdano nagrađuje ili kažnjava bilo kojeg učenika.

[Bubica]

Zasto ste svi skocili na mogućnost frustriranosti djece školskim situacijama? Djeca jesu frustrirana a sustavu je prihvatljivija "dobra" curica koju boli želudac dva sata prije odlaska u školu nego ona koja se usudi nešto mimo plana i programa reći na satu. Ja ne vidim što je tu dobro.

[Smajlich]

I profesori su isfrustrirani, pa šta sad? Znaju se pravila ponašanja i nemojmo se praviti blesavi. Ima učenika ( istina, šačica) koji se pristojno ponašaju i misle svojom glavom i kritički razmišljaju i raspravljaju i bez problema iznose svoje mišljenje. Ali je velika većina onih, kao ta djevojka, koja 100% nema pojma što je Ustav, ali zna da je njeno Ustavno pravo-govoriti. Vjeruj mi, dala bih ruku u vatru, da je tako. Cvijeto, ne smije se činiti ono pod b), c), d). A što se tiče prof.informatike i te dvojice što su "rasturala", ne vidim poantu. Ili je ne želim vidjeti? Jer mi se čini da želiš reći kako ne znam svoj posao, na fakultetu nisam ništa naučila, a učenici znaju moj predmet bolje od mene ( uzela sam dio-sebe za cjelinu). Školovala sam se za to i školujem se i učim još uvijek. A već dolaze generacije, kojima se puštalo ( pod izlikom kritičkog razmišljanja i odnosa prema radu ), tako prođu i faks, pa fino dolaze u razred. Sa svim ovim što ste dosad rekle, vi takve generacije podržavate. Tako da me ne čudi, što će u skoroj budućnosti, učenici i profesori biti izjednačeni u (ne)znanju. Bitno je da znaju i provode svoja "ustavna prava".
Uff, zaboljela me ruka

[Zdenka2]

Sjećam se ovakvih i sličnih manje ili više bedastih ili pametnih primjedbi učenika iz svog gimnazijskog razreda otprije 30 godina. To je ta dob, ništa više.

Radim sa studentskom populacijom i za mene su takve izjave očekivane. Ne može se očekivati da će u većoj grupi mladih ljudi svi sjediti u šutnji i nikad ne komentirati ni pametno ni bedasto. Nije to uvijek ugodno, pogotovo ako se ponavlja od istih osoba, ali mislim da ne treba ići u krajnost ocjenom da je takvom primjedbom "sat potpuno upropašten" i dijete koje tako nešto izjavljuje stavljati na suprotnu stranu od "dobre djece". Ta izjava je prije svega bedasta, ali nije uvredljiva niti usmjerena osobno prema profesoru. Treba znati odgovoriti - tu pomaže racionaliziranje, humor, ukazivanje na prava drugih. Profesori se često žale da su im iz ruku izbijeni neki način na koji se mogu nositi s time, a svi ti načini idu u smjeru vanjske kontrole i kazne. Teorija izbora nudi jedan prečac, to jest odustajanje od izvanjske kontrole, povezivanje s učenicima (ili bilo kime drugim) i navike koje grade, a ne ruše odnos: na prvom je mjestu prihvaćanje, a iz toga proizlazi sve ostalo, da sad ne nabrajam. Ne govorim napamet, nego kao profesorica koja to primjenjuje i funkcionira.

Koje smo profesore tijekom našeg školovanja najviše voljeli? One koji su imali dobar odnos s nama, koji su nas prihvaćali i slušali, poticali, pregovarali s nama i dogovarali se u situacijama kad je to moguće, koji su nas poštovali, vjerovali u nas. Zauzvrat, mi smo njih poštovali, voljeli ih i nastojali ispuniti njihova očekivanja u radu. S druge strane, što je veći pritisak, veći je i otpor; kad se odnos naruši stvari u razredu kreću nizbrdo. Ne mislim da su današnje generacije drugačije od nas u tim jednadžbama ljudskih odnosa; ima odgojno zapuštene djece s kojima je jako teško, ali kod većine djece jednadžba funkcionira besprijekorno - vidim rezultate na svojim studentima i na svojoj djeci.

[cvijeta73]

Zato što se to po pravilniku ne smije.

Bar je nama tako rečeno.

evo, amalthea je linkala taj famozni pravilnik.
di piše da ne smije?
piše da mogu ispitivati usmeno bez najave.
o zaključnoj ocjeni iz vladanja se moraju dogovarati s razrednim vijećem. to je ono, kako već - loše, dobro, odlično. i? pa nek se dogovaraju.
i svaki predmet ima rubriku zalaganje. gdje se može upisati i ocjena jedan.
i prema tom pravilniku, najkraća je rubrika prava i obveze učenika.
gdje stoji da se učenik mora pridržavati pravila ponašanja u školi, između ostaloga. i što slijedi ako ih se ne pridržava.
i da pisane provjere moraju najaviti unaprijed. i koliko ih može biti. i to je isto u redu, zašto djeci ne bi najavili test?

jel kužite da oni koji vam kažu da se to ne smije, rade to radi linije manjeg otpora?
kao, nama su vezane ruke, mi ne možemo ništa?
da se razumijemo, sve to se ne dešava tako često u praksi.
i učitelji disciplinu na satu postignu.

[Svimbalo]

Zasto ste svi skocili na mogućnost frustriranosti djece školskim situacijama? Djeca jesu frustrirana a sustavu je prihvatljivija "dobra" curica koju boli želudac dva sata prije odlaska u školu nego ona koja se usudi nešto mimo plana i programa reći na satu. Ja ne vidim što je tu dobro.

Pa da, zaboravila sam, mea culpa, da je sustav zlo, koja greška s moje strane.
A bi li mi, molim te, objasnila na što si točno mislila rekavši ovo boldano? Budući sam takva kakva jesam, moglo bi ti ovo moje pitanje predstavljati izazov.
Ili je već postao opći moment činjenica da nam škole=sustav robotiziraju djecu?

[cvijeta73]

dok ja napišem post, sto uleta. idem čitati.

[Svimbalo]

Zdenka, naglasila sam da govorim općenito, a ne o onom lukabinom primjeru, nisam niti ja htjela tu učenicu staviti na suprotni pol od "dobre" djece.

[Mima]

Mislim da nije dobro ako učitelji zaista nemaju nikakav 'alat' kojim mogu kazniti učenike koji ometaju nastavu.

Ali ovakve dječje drskosti kakva je ta o Ustavu ne znam kako su niti u toj školi osamdesetih učitelji kažnjavali, osim vlastitim autoritetom. Nije valjda da mislite da u to vrijeme djeca nisu bila drska i bezobrazna prema učiteljima. Moja najbolja prijateljica u OŠ je zamatala knjige i teke u osmrtnice iz Večernjaka, a u sastavku o odlasku iz osnovne škole je napisala 'jedva čekam da odem iz ovog svinjca'. Inače, to je bila djevojčica koja se fantastičnom samodestruktivnošću uspjela od vjerojatno najpametnije učenice u razredu dovesti gotovo do ponavljačice na kraju OŠ, a da se nitko nije zapitao zašto je tomu tako, nego su je tretirali kao bezobraznu i nemoguću. Da li bi se u današnjoj školi netko zapitao? Prema mailu-šali iz uvodnog posta valjda bi, a u stvarnosti hmmm?

[Smajlich]

treba znati odgovoriti - tu pomaže racionaliziranje, humor, ukazivanje na prava drugih. Profesori se često žale da su im iz ruku izbijeni neki način na koji se mogu nositi s time, a svi ti načini idu u smjeru vanjske kontrole i kazne. Teorija izbora nudi jedan prečac, to jest odustajanje od izvanjske kontrole, povezivanje s učenicima (ili bilo kime drugim) i navike koje grade, a ne ruše odnos: Na prvom je mjestu prihvaćanje, a iz toga proizlazi sve ostalo, da sad ne nabrajam. Ne govorim napamet, nego kao profesorica koja to primjenjuje i funkcionira. Koje smo profesore tijekom našeg školovanja najviše voljeli? One koji su imali dobar odnos s nama, koji su nas prihvaćali i slušali, poticali, pregovarali s nama i dogovarali se u situacijama kad je to moguće, koji su nas poštovali, vjerovali u nas. Zauzvrat, mi smo njih poštovali, voljeli ih i nastojali ispuniti njihova očekivanja u radu. S druge strane, što je veći pritisak, veći je i otpor; kad se odnos naruši stvari u razredu kreću nizbrdo. Ne mislim da su današnje generacije drugačije od nas u tim jednadžbama ljudskih odnosa; ima odgojno zapuštene djece s kojima je jako teško, ali kod većine djece jednadžba funkcionira besprijekorno - vidim rezultate na svojim studentima i na svojoj djeci.

xxx

[Smajlich]

Nema svaki predmet rubriku zalaganje, npr. moj, i ne smije se dati 1 iz zalaganja!!! Ako ometa sat, smiješ ga prozvati i ispitati i pošteno ocijeniti.

[Bubica]

debeli potpis!

I profesori su isfrustrirani, pa šta sad?

meni i kao profesionalcu i kao roditelju uvakva vrsta argumentacije je totalno neprihvatljiva, oprosti, ali uz takvu argumentaciju meni je jasno zašto netko ima problema u radu s djecom, održavanjem autoriteta i sl.

U odnosu đak-profesor, profesor je taj koji je odgovoran za kvalitetu tog odnosa, kvalitetu te interakcije. Frustraciju djeteta i frustraciju profesora nikako ne treba stavljati u isti kontekst, profesori, kao, naravno, i sve ostale struke, trebaju svoju frustraciju rješavati na drugim mjestima i ne dozvoliti da im ona utječe na kvalitetu rada i odnosa s djecom.

Nije mi namjera docirati, ispada kao da pisem floskule koje svi znaju ali ucijek me iznenadi kako stvarno neke stvari treba ponavljati i ponavljati.
I, nije ovo "još jedan napad" na profesore, isto se odnosi i na medicinare, tete u vrticu, na sve pomagačke struke.

OK, debeli potpis pod Zdenku"

[Smajlich]

Pa u tome je poanta: bio isfrustriran ili ne, nećeš i ne smiješ to pokazati! I naravno da ne mislim kako treba stavljati pod isti kontekst frustraciju prof. i djece. Ali, isto tako smatram da "frustracija" ne smije biti izlika za nekulturu i bezobrazluk. A sve češće i sve više-jest. I ne moraš to ponavljati.

[Bubica]

Još nešto, dijete mi ide u peti razred, od prvog razreda svaki prvi roditeljski sastanak je dobrim dijelom posvećen, ne da mi se tražiti točan termin, ali načinima poticanja i kažnjavana djece, pet puta sam već odgledala istu PPP. Npr. usmeni ili pismeni ukor se ne mora izreći samo za razbijen prozor već i za različite oblike kršenja kućnog reda, nenošenje papuča, drsko ponašanje...

[Smajlich]

I zna se u kojim situacijama si možeš dopustiti komentiranje, šale i sl., a u kojima ne ( zato sam i komentirala primjer lukeb).

[Smajlich]

Da i u sr.šk. je tako. Ne sprječava ih to da "dignu" šarafe s klupa i razbiju stolicu preko malog odmora. I plate štetu i dobiju ukor. Do opomene pred isključenje, te mjere se više-manje uopće ne shvaćaju ozbiljno. Tek kad dođe do te predzadnje mjere, e onda roditelji reagiraju.

[seni]

mene ovi law & order postovi pomalo uzasavaju. ocito mi je dijete imalo i ima srece i sa uciteljicom i sa profesorima sada u novoj skoli.

[cvijeta73]

Ali, isto tako smatram da "frustracija" ne smije biti izlika za nekulturu i bezobrazluk. .

s ovime se slažem. i potpisujem i ja zdenku. i nisam htjela s onom dvojicom reći da ti ne znaš posao, iako kužim da je usporedba neprikladna. htjela sam samo reći ovo što i mima - da su i prije djeca bila bezobrazna.
ako je dijete na satu bezobrazno, neće sigurno nastavnik razmišljati o tome jel gladan, umoran ili frustriran. pa tako za njih deset.
ja osobno to ne radim niti sa svojom djecom kojih je dvoje.
ali mora razumijeti da je ispred njega - dijete.
kad govorimo o nižim razredima - naročito.
ma takve priče se ponavljaju i u vrtiću - mi im ne možemo ništa. je, rajt, ne možete hendlati 4-godišnje dijete.


evo vam primjer, J je umjesto izlaska u dvorište, u petak morao prepisivati nešto iz hrvatskog. jer nije donio papuče u školu.

[Joe]

Sjećam se ovakvih i sličnih manje ili više bedastih ili pametnih primjedbi učenika iz svog gimnazijskog razreda otprije 30 godina. To je ta dob, ništa više.

...

Koje smo profesore tijekom našeg školovanja najviše voljeli? One koji su imali dobar odnos s nama, koji su nas prihvaćali i slušali, poticali, pregovarali s nama i dogovarali se u situacijama kad je to moguće, koji su nas poštovali, vjerovali u nas. Zauzvrat, mi smo njih poštovali, voljeli ih i nastojali ispuniti njihova očekivanja u radu. S druge strane, što je veći pritisak, veći je i otpor; kad se odnos naruši stvari u razredu kreću nizbrdo. Ne mislim da su današnje generacije drugačije od nas u tim jednadžbama ljudskih odnosa; ima odgojno zapuštene djece s kojima je jako teško, ali kod većine djece jednadžba funkcionira besprijekorno - vidim rezultate na svojim studentima i na svojoj djeci.

evo, slažem se skroz (mislim da smo i u istu gimnaziju išle samo sam ja nešto kasnije). i baš me ovaj topik naveo da se prisjetim raznih situacija iz škole. i najveći autoritet su imali profesori koji nisu nastupali autoritarno, već su na fin način i argumentirano odgovarali na provokacije, posebno ovako bezazlene.

naravno, ovdje govorim o dobroj gimnaziji, ne znam kako je u "law and order" školama

[Smajlich]

Cvijeto, svjesna sam toga, iako se možda nije učinilo tako, ali ja obožavam svoj posao, djecu i oni mene vole. U biti, prihvaćaju me i poštuju. Vjerovali ili ne Ali je žalosno koliko se danas općenito malo poštuje zanimanje učitelja/profesora. Čak ga i djeca podcjenjuju. Kažu da ne bi to radili "za sve pare svita, a kamoli za plaću koju mi dobivamo". A prije su svi htjeli biti učitelji... za zapitati se je zašto danas neće?

[Zdenka2]

Jasno je kao dan da je posao profesora jako težak. Svake godine iznova, generaciju po generaciju, treba poučavati i odgajati djecu/mlade u formativnim godinama i to je vrlo teško. Oni vrlo često nisu ni svjesni učinka svojih izjava i čina. Evo jednog primjera iz vlastitog života, koji istovremeno pobija onu tezu o divnim prošlim generacijama za razliku od današnje raspuštene mladeži. Sjećam se jedne svoje bezobraštine iz sedmog razreda prema jednoj profesorici. Profesorica na tu bezobraštinu, koja je bila upućena iz moje nepromišljene pubertetske obijesti, nije reagirala uopće. Velikodušno i gospodski je prešla bez riječi preko toga i tako je ostavila mene samu da se suočim sa svojim bezobrazlukom. Ja sam se odmah pokajala, uključila sam se u njezinu grupu i do kraja OŠ ostala tamo, uz nju, od koje sam puno naučila i zajedno s drugom djecom provela s njom nezaboravne trenutke na grupi. Da me je išla kažnjavati što bi se dogodilo? Ne bih mislila o svom bezobrazluku nego o kazni i moj bi se otpor povećao i to bi razorilo odnos s profesoricom.

Meni je neprihvatljivo kao profesorici i mami školske djece, kad se profesori prema djeci postavljaju kao fronta prema fronti, kao prema neprijateljskoj falangi, prema suprotnoj strani. Ne mogu prihvatiti niti to generaliziranje o "današnjim generacijama" - djeca su djeca i onda i sad. Ako se nešto promijenilo prilagodimo se tome svojim pristupom, a ne dižimo ruke uz jadikovke za "zlatnim dobom". U svim povijesnim razdobljima jadikovalo se za tim "zlatnim dobom" koje nikad nije postojalo.

[Smajlich]

Ako se nešto promijenilo prilagodimo se tome svojim pristupom, a ne dižimo ruke uz jadikovke za "zlatnim dobom". U svim povijesnim razdobljima jadikovalo se za tim "zlatnim dobom" koje nikad nije postojalo.

Da, zapravo je to jedini način.