 |
|||
Postporođajna depresija
Drage moje mame..... potaknuta svojim stanjem, i u nemogućnosti da se pojadam nekome tko je to prošao, odlučila sam otvoriti ovu temu. nadam se da ćemo jedna drugoj uspjeti pokazati da smo ipak normalne žene, bez obzira koje se ludosti nalazile u našim glavama....
Ja ponekad mislim da imam zakašnjelu postporođajnu depru...iako neznam točnokada bi se onatrebala javiti...Rodila sam prije 9mj, a unatrag jedno mjesec-dva u glavi mi je zavladao kaos...suze, košmari, nervoza, očaj...tražimkrivce u drugima, alipomalopostajem svjesnada je negdje duboko u menikamen spoticanja o koji se svakodnevno saplićem...Ponekad mi se činida ću totalno "skrenuti".
A onda si misli nemoguće da je posporođajna depresija, nije li malo kasno za to???
Osjećamse kao istrošena i bespotrebna krpa, ne stalno, ali često...guši me taj osjećaj, gotovo fizičkiosjećam stvaranje čira na želucu, a u glavi mi se od razbuktalih misli napravio vrtlog koji nemogu zaustaviti. U jednom samtopic-u čak pokrenula temu rastave braka jer uporno osjećamtaj jadi nemoć i suvišnost i neznam, a osjećamse nezahvalno jer mi je dijete prekrasno,živo,zdravo, normalno, veselo, nasmijano i napredno i onda mejoš i taj osjećajnezahvalnosti i sramaradi iste dovodi do još jačeg osjećaja beznadnosti...
Eto,valjda ima toga još
Vec dugo nisam bila na ovom forumu, ali sam sad opet navratila ovamo bas zbog ove teme.
Ne znam dal imam postporodjajnu depresiju jer sam rodila prije vise od godinu dana, ali osjecam se jako lose, osjecam kao da emotivno i psihicki propadam. Ponekad jos tu i tamo se opustim i tada izadje na povrsinu osoba kakva sam nekad bila, ali dosta vremena se osjecam nezadovoljna i nemirna, lako eksplodiram, osjecam se iscjedjeno kao neki limun koji su nataknuli na cjediljku. Muz mi je dobar i pomaze mi oko djeteta, ali jednostavno ponekad me totalno iscrpe i on i djete, onda se nadjem kako se otresam na njega ili placem ko luda, jucer sam se rasplakala samo zato jer mi je djete zaspalo navecer i onda se ubrzo nakon toga probudila i ja ju nisam mogla ponovno uspavati. Rasplakala sam se iz razloga jer sam se poveselila kako cu imati malo mira za sebe i muza, a onda se taj san rasplinuo. Znam da to nije neka uzasna situacija, muz je to sasvim normalno primio, ali ja sam pala u ocaj i trebalo mi je 10-ak minuta da dodjem k sebi. To je samo jedan primjer mog ponasanja. U takvim situacijama kao da nisam svoja, kao da je osoba koja jesam i koja sam cijeli zivot bila nekako pometena tim nekim cudnim napadajima emocija i ocaja.
Ne znam zapravo u cemu je problem, ne mogu kriviti nikoga iz okoline, a ni situaciju, ali jednostavno osjecam da imam sve manje snage za nosenje sa svakodnevnim izazovima.
Stvarno bi molila sve koji mi mogu dati bilo kakav savjet da mi ga daju jer me strah da cu jednog dana puknut
Eto, meni je iz ovog sve jasno. Umorna si, treba ti vrijeme samo za sebe. Tako to bude s prvim djetetom, neko se navikne na tu ogromnu promjenu prije a neko kasnije. Ja sam se masu puta osjecala kao ti iako nisam imala konkretnog razloga, nista lose se nije dogadalo ali to vise nisam bila ja i to me ubijalo u pojam. Htjela sam opet biti ona spontana i vesela osoba koju ljudi zovu van jer je zabavna a postala sam umorna i nervozna kucanica. Imas dijete od godine dana, po meni jedna strasno zahtjevna dob. Mene osobno je dolazak djeteta strasno promjenio ali ne zato jer sam htjela nego zato jer sam morala. Morala sam biti organiziranija, morala sam se konstantno prilagodavati djetetu i njegovim potrebama... Da me se ne shvati krivo, nije to meni bio problem, samo mi je bio sok jer koliko god slusas sastrane nikad ne mozes znati kako je imati dijete dok ono stvarno ne ude u tvoj zivot i totalno ga izokrene. I nakon onih slatkih prvih mjeseci dode doba kad nam dode iz guzice u glavu da je to to. Za cijeli zivot. Nema vise natrag. I jasno da je dijete vrijedno svega toga ali krene ta neka panika, frustracija...Pozelis bar malo onu slobodu, bezbriznost a znas da toga vise nikad nece biti. Tako je barem bilo kod mene, trebalo mi je dosta da si to osvjestim, da shvatim otkud ta frustracija i kad sam sama sa sobom to rijesila sve je nestalo kao rukom odneseno.a.k. prvotno napisa
Sad sa drugim djetetom tog nema jer mi je sad normalno da je s djetetom tako, nije lako ali vrijedi. Ali svaku vecer imam svoje vrijeme. Decke na spavanje i ja imam sat-dva na raspolaganju. A ako se maleni i probudi kazem sama sebi "danas cu barem ranije lec a sutra sam opet sama sa sobom"
Nadam se da si shvatila sta ti hocu rec, mozda i grijesim, mozda si ti u nekom sasvim drugom filmu al me bas ova citirana recenica podsjetila na mene u tom dobu.
Posljednje uređivanje od koksy : 23.10.2011. at 00:13
Cure, ne želim biti babaroga, no, možda ne bi bilo loše da provjerite hormone štitnjače.
Postoji postporođajna hipotireoza, pa da provjerite, da ne pređe u stalnu dijagnozu.
potpisujemDa me se ne shvati krivo, nije to meni bio problem, samo mi je bio sok jer koliko god slusas sastrane nikad ne mozes znati kako je imati dijete dok ono stvarno ne ude u tvoj zivot i totalno ga izokrene. I nakon onih slatkih prvih mjeseci dode doba kad nam dode iz guzice u glavu da je to to. Za cijeli zivot. Nema vise natrag. I jasno da je dijete vrijedno svega toga ali krene ta neka panika, frustracija...Pozelis bar malo onu slobodu, bezbriznost a znas da toga vise nikad nece biti.
potpisujemSad sa drugim djetetom tog nema jer mi je sad normalno da je s djetetom tako, nije lako ali vrijedi. Ali svaku vecer imam svoje vrijeme. Decke na spavanje i ja imam sat-dva na raspolaganju. A ako se maleni i probudi kazem sama sebi "danas cu barem ranije lec a sutra sam opet sama sa sobom"
Dodala bi samo da sa drugim nisam imala iluzija, znala sam što me čeka, da slijedeće min. 3 godine neću imati ni sekunde za sebe i da me čeka nešto za što se ne možeš unaprijed pripremiti. Primjerice, znaš da te čekaju beskonačna dojenja, besane noći, nosanja i znaš da nije moguće unaprijed odspavati silne sate koje ćeš izgubiti, akumulirati energiju koja će ti nedostajati... I da, to je jedno divno razdoblje u životu koje tako brzo prođe (jednom kad prođe). Kad se konačno pomiriš s tim da ti dom nikada više neće biti dovoljno uredan i dan idealno posložen tim bolje. Ok, trudiš se da bude, ali NORMALNO je da ti rijetko kad uspijeva.
Sve je to ok, ali kako se riješiti osjećaja da sam loša majka, loša žena, loša osoba jer su to emocijekojeme peru konstantno...preispitivanje, analiziranje, plač...kao da ništa ne vrijedim i potpuno sam bespotrebna...naravno da mi razum govori drugačije, ali te emocije su toliko snažne da ponekad guše...ta tuga i osjećaj krivice jer osjećaš tugu, a imaš sve...
uh, hvala na postovima, nekako mi je lakse kad sam ih procitala, sad vidim da nisam jedina koja se tako osjeca, valjda mi samo treba malo razumjevanja.
To je kao neki zacarani krug, zar ne? Ja pak imam suprotan osjecaj, da me svi i previse trebaju
Ja sam sad krenula sa čajem od kantariona...vele da je super za depresiju, tugu, melankoliju i sl. - pije se 3 puta dnevno, a imai super recept za izlazak iz takvih stanja:
- 1kg cikle
- 1kg mrkve
- 1 kg jabuka
- 3 žlicemeda
sve se smiksa i jede se 1 velika žlica 3 puta dnevno 40 dana i piše da treba biti uporan...
Baš ću probati, možda mi se maknu crne misli...
Dobra hrana cini cuda
Ako dojiš provjeri za čaj od kantariona, imaš i aktivin-h poptuno prirodan na bazi gospine trave isto, znam da ima upozorenje za izlaganje kože sunce dok se uzima, možda to vrijedi i za čaj, ali svakako uz dojenje treba i jedno i drugo provjeriti.
Osim vitamina i omega masne kisaline se dosta troše dojenjem, a one su jako bitne za raspoloženje. Ja sam nakon pet godina dojenja pila twin epa omega, koji je doduše jako skup, ali mi je brzo pomogao kod bezvoljnosti izazvane iscrpljenošću. Spavanje, kvalitetna i ukusna hrana, ali i kretanje, šetnja, vježbanje, čaj s prijateljicom, dobra komedija...
Posljednje uređivanje od pikula : 23.10.2011. at 18:57
To ti je recept za dizanje željeza.
Ja sam koristila:
1 kg cikle
1 kg jabuka
1 kg citrusa - limun, narandža ili grejp - šta ti je po volji
1/2 kg mrkve
1 kg meda
citrus iscijediti, ostalo naribati i sve pomiješati.
Meni je željezo u 2 mj palo za 16 jedinica. Bilo mi je sve ravno, ali ja sam znala šta mi je pa sam to brzo riješila.
Jako je bitno i u trudnoći i za vrijeme dojenja redovito provjeravati željezo i štitnjaču. Kad se to poremeti, nastaje stanje praktički nemoći (je sam se jedva dizala iz kreveta) pa ako ne znaš šta se događa, misliš da gubiš razum i ulijećeš u začarani krug.
Odite do općeg doktora i zatražite uputnicu za vaditi krv.
Ako se pokaže da je sve ok, znači da je problem psihičke prirode i zatražite uputnicu za dalje.
Niste same, puno žena ima psihičkih problema nakon poroda. Čestitam vam što ste prepoznale problem i zatražile pomoć! Za to je potrebna velika hrabrost i odlučnost!
I ne zaboravite da ste najbolje majke svojoj djeci!
[QUOTE=MarijaP;1989775]To ti je recept za dizanje željeza
A piše na tom portalu baš da je za izlazak iz depresije, možda kad ti se digne željezo dignese i serotonin pa je odmah sve kao lančana reakcija???
A ubi me sad...zašto bi čaj od kantariona imao nuspojave kod djeteta?
Mislim, to nije kupovni čaj, to sam doma brala i sušila, jel ima razlika??
[QUOTE=MarijaP;1989775]To ti je recept za dizanje željeza.
Ja sam koristila:
1 kg cikle
1 kg jabuka
1 kg citrusa - limun, narandža ili grejp - šta ti je po volji
1/2 kg mrkve
1 kg meda
citrus iscijediti, ostalo naribati i sve pomiješati.
Daj mi još samo reci kako si skladištila toliku količinu, ja sam svoje stavila u staklenke i u frižider, nadam seda se ne bude ukiselilo?
Evo pročitala sam da sekantarion ne koristi u trudnoći i dojenju jer nisu poznate njegove kontraindikacije na dojenče...ma baš super, a osjećala sam njegove blagotvorne učinke...no nemaveze, prebacujem se na čaj od matičnjaka, njega isto imam
U principu za sve aktivne supstance, znači bilo što što ima ljekovito djelovanje, preporuča se provjeriti da li se izlučuje u mlijeko i da li ih je sigurno piti u trudnoći. Za domaće pripravke to vrijedi tim više što koncnetracije spojeva variraju o berbi, načinu čuvanja i drugim faktorima, pa i za neke blaže uvarke i čajeve ponekad treba prilagoditi doziranje uz dojenje.
Ima negdje nedavni topic o biljnim čajevima u trudnoći
[QUOTE=mayato;1990169]I ja sam tako držala.
Mani je to jako fino pa sam jela više od preporučenog. Puuuno više
Bitno je dodati citruse zbog c vitamina koji je potreban za preuzimanje željeza. Ne znam zašto ide tako puno meda u mom receptu. Uglavnom, jako je fino
Pa ja kantarionom malcu skidam tjemenice, jucer sam mu i guzu s njim namazala. Pa nije valjda da nisam smjela??
Kantarion je ok, ja mislim, na koži, ali ne kao čaj, ali bolje da je blaži recimo oni iz apoteke su vrlo blagog mirisa i nježne boje (znala sam vidjeti na moru jake domaće kantarione koji su gusti,tamni kao rđa i po mirisu jako intenzivni) i uvijek s kantarionom izbjegavati direktno izlaganje suncu.
Mislim da se to tiče samo oralnog uzimanja kantariona jer se izlučuje putem mlijeka i u trudnoći kroz krv...a ulje kantariona kao ulje je super blagotvorno i nikad i nigdje nisam pročitala da se bebe ne mažu s njime, možda sam u krivu?
http://www.cvijet.info/zacinsko_i_lj...atum_l/88.aspx
KONTRAINDIKACIJE , TOKSIČNOST:
Biljka ima fotosenzibilno djelovanje, pa je potrebno odmah na početku primjene upozoriti pacijenta da se NE IZLAŽE SUNCU, da mu se ne bi upalila koža, a jedna od nuspojava osoba koje su fotosenzibilne je pri izlaganju suncu u obliku natečenosti usnica – kao u konja. Hipericin, koji je djelotvoran kod depresije, uzrokuje i tu fotosenzibilnost.
[QUOTE=MarijaP;1990249]Ovo moje je malko bljutavo, ali isto fino...prvo ću probati svoj recept pa tvoj
I ja sam tako držala.
Mani je to jako fino pa sam jela više od preporučenog. Puuuno više
Bitno je dodati citruse zbog c vitamina koji je potreban za preuzimanje željeza. Ne znam zašto ide tako puno meda u mom receptu. Uglavnom, jako je fino
Jel ima jos kakvih simptoma osim nemoci?
Ja se ne osjecam nemocno nego vise nekako iziritirano, kao da se ne mogu smiriti kad hocu i na kraju me taj osjecaj iscjedi.
Ponekad cak i izadjem van s prijateljicama, ponekad i s muzem, ali se rijetko do kraja opustim jer stalno mi je nesto na pameti, makar su to sve gluposti, ali motaju mi se po glavi ko neke muhe.
A kaj se tice zeljeza, ja vise ne dojim pa sam nabavila kupinovo vino. To sam prije trudnoce pila i utjecalo mi je super na krvnu sliku i na imunitet.
Ni ja se ne osjećam ni nemoćno ni slabo nego više nervozno, tužno, plačljivo, iziritirano najmanjom sitnicom, planem za milisekundu, rasplačem se bez iole razloga, ali imam snage i ne vučem se po stanu, samo taj osjećaj tuge i tuge i jada i opet tuge.....
Potpisujem, pogotovo ovo da se ne vucem po stanu nego jurcam okolo. I svaki put kad pozivcanim zbog sitnice poslje se osjecam jadno, najradje bih se zavukla u krevet i pokrila dekom da me nitko ne vidi
Da, zbog osjećaja krivice jer sam planula, da se skrijem u neki kut da me nitko ne može naći...a o grižnji savjesti konstantnoj da i ne pričam...Potpisujem, pogotovo ovo da se ne vucem po stanu nego jurcam okolo. I svaki put kad pozivcanim zbog sitnice poslje se osjecam jadno, najradje bih se zavukla u krevet i pokrila dekom da me nitko ne vidi
Ah, valjda ce nam se popraviti stanje, ja sam jucer izdrzala cijeli dan bez vecih ispada
MarijaP, svidja mi se ovaj tvoj recept, mislim da mi ovo treba- pogotvo jer sam trudna ,imam mucnine, i dojim, pa sam iscrpljena i nervozna (nenaspavana itd) ...moze li se ovo u sokovnik iscijediti sve kao sok, da ne ribam, ili su ipak potrebna i vlakna iz voca?
čestitke i tebi i sebi, ja također, prekjučer, jučer i danas...Ah, valjda ce nam se popraviti stanje, ja sam jucer izdrzala cijeli dan bez vecih ispada
"http://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16187/Sto-je-depresija.html#23649
što nije depresija: Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja značajno narušava svakodnevni život. Postoji velika razlika između običnog neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi događaji gase nam radost življenja, no ubrzo se većina ljudi vraća u svoje uobičajeno stanje
.Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti. Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, isrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti
Brošura "Živjeti s depresijom"
Urednik: prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac, predstojnik Klinike za psihijatriju, KBC Rebro, Zagreb"
ja sam naribala u multipraktiku. Mislim da je dobro uzeti sve s vlaknma, ali i sok dobro dodje.
I ja sam dojila u trudnoci+ to mi je bila cetvrta trudnoca u kratko vrijeme pa me srusilo.
Inace, pila sam, na preporuku ginekologice, i zeljezo u tabletama 2-3 mjeseca.
Sad mi je zeljezo opet super iako sam obilno krvarila nakon poroda, dobila rano menstruaciju i dojim.
Recept je doista izvrstan.
Bitno je prestati uzimati pripravke za zeljezo nekih 3 tjedna prije provjere da se dobiju pravi rezultati.
Ja sam dugo cekala s kontrolnom provjerom bas zato jer nisam zeljela riskirati da toliko dugo nista ne uzimam jer su moja djeca mala i moram imati energije.
Jako je bitno posvetiti se sebi i svom zdravlju.
Da patim od prave depresije, ne bih se zezala s tim. Lijekove je bitno uzimati pa i pod cijenu nedojenja!
Znam par slucajeva gdje je stanje bilo neizdrzljivo i gotovo beznadno, a lijekovi su jako pomogli.
Sretno!
hvala za ovaj recept za željezo, odmah ću ga danas napravit.
meni je bilo najgore do 3. godine svakog djeteta, baš to o čemu pričate - malaksalost, nemoć, nezadovoljstvo, manjak sna, promjene raspoloženja, izljevi suza... ma nema čega nije bilo!
u stvari sam se spasila kad sam se vratila na posao, falilo mi je kontakta s ljudima i odmak od kuće.
mislim da mene jede ta kućna atmosfera, lijepo mi je bit doma neko vrijeme aliiii... no way predugo, mislim da bi poludila.
ko da sebe citamhvala za ovaj recept za željezo, odmah ću ga danas napravit.
meni je bilo najgore do 3. godine svakog djeteta, baš to o čemu pričate - malaksalost, nemoć, nezadovoljstvo, manjak sna, promjene raspoloženja, izljevi suza... ma nema čega nije bilo!
u stvari sam se spasila kad sam se vratila na posao, falilo mi je kontakta s ljudima i odmak od kuće.
mislim da mene jede ta kućna atmosfera, lijepo mi je bit doma neko vrijeme aliiii... no way predugo, mislim da bi poludila.
probat cu i ja ovaj receptic, ali...nije vrag da je sve u zeljezu? Mislim, ne moze anemija biti odgovor na sve...
ma naravno da nije, meni je u psihički najgorem periodu krvna slika bila k'o puška!
jedino što mi je pomagalo je odmak od kuće i dice, odnosno otić radit.
i da, puno je bolje bilo s drugim jer sam znala da taj najgori period traje par godina. u stvari, nakon godine dana već počinje bit malo lakše.
s prvim sam mislila da će ta tortura trajat vječno
p.s. kako je s trećim? po logici stvari trebalo bi bit još lakše
...i ja se jedva čekam vratiti na posao koliko god sam vezana uz bebu mislim da mi fali kontakt s drugim ljudima...... nezadovoljstvo, manjak sna, promjene raspoloženja, izljevi suza... ma nema čega nije bilo!
u stvari sam se spasila kad sam se vratila na posao, falilo mi je kontakta s ljudima i odmak od kuće.
mislim da mene jede ta kućna atmosfera, lijepo mi je bit doma neko vrijeme aliiii... no way predugo, mislim da bi poludila.
eh...
tehnicki je lakse. Znas nacin postupanja s bebom, sta bi joj/mu moglo pomoci u situacijama kad vristi, nece se smiri i sl., znas puno toga o dojenju, o dobivanju na tezini, o pelenama, previjanju, odijevanju...jednostavno nemas toliko nedoumica koliko s prvim. Ali... zavisi od bebe. Prvih dvoje nije ni izbliza bilo toliko zahtjevno koliko je ovo dijete. A ja sam mislila da kad sam prezivila to doba s mojoj mladjom curicom da nikad ne moze biti gore od toga, ali ocito da moze, ovaj put imamo jaaaako zahtjevno dijete koje svoje dnevno spavanje odradi na sisi, a ostatak vremena place, urla i vristi. Proci ce. Noci su nam sarolike, ali sveskupa ok.
Malo smo off topic, sorry.
ne moraš čekati da se vratiš na posao da bi izašla među ljude. Prošeći i popričaj s bakicama u susjedstvu koje svakodnevno viđaš prijavi se da jednom tjedno pola sata čitaš priče klincima u lokalnoj knjižnici, dogovri neki telefonski paket da možeš s nekom frendicom ili poznanicom koja je isto doma brbljati ne telefon non-stop. Oko nas uvijek ima ljudi kojim možemo pokloniti svojih pola sata, sat tjedno zbog kojih ćemo se osjećati korisno, a druženje dođe uz to. Evo iz mojeg doba osamljenosti doma sad imam jednu baku ko koje mojaa kćer ide "na kavu" kad ja moram nešto na kratko obaviti, a skompale smo se tako pričanjem o vremenu, kajgani, dućanu... Čovjek misli pa neću ko luđak hodati okolo i tražiti društvo, ali ja mislim da je puno bolje biti kreativan u traženju društva nego doma lupati glavom o zid. Naravno i ja sam do toga došla nakon faze čubljenja u samoći s djecom. A kad mi jedošlo do ušiju, našla sam društvo svuda gdje prije toga nisam vidjela nikog. Svašta je u očima promatrača
Meni je posao donekle pomogao jer sam se bar na poslu mogla malo opustiti, ali i s druge strane sam i jos malo pohisterila od posla jer uz sve kaj inace radim imam jos i posao, sto znaci manje vremena za bavljenje djetetom i kucom, a mala ko da zeli nadoknaditi to vrijeme kad sam na poslu pa je ponekad ko priljepak.
A kaj se tice druzenja s drugim ljudima, ni to mi inace ne fali jer znam izac sa frendicama, ali ni to mi ne pomaze jer se rijetko kad mogu skroz opustiti, uvjek mi je nesto na pameti.
Ali dobro, bolje mi je zadnjih par dana, neki dan sam bila toliko jadna i iscjedjena, ali sam onda rekla muzu da mi treba malo vremena i otisla sam malo prileci, za pola sata sam mogla sve i jos sam bila dobro raspolozena. Cini se da mi treba samo neko vrijeme da se malo saberem.
hvala!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
