Karlo se jaaako teško ujutro ustaje, a danas se morao ustati u 6:30 kako bi do 7:00 bili kod liječnika. Nekako smo kroz snijeg stigli do 7:05 kod liječnika, drugi na redu. Super.
Liječnik je došao tek u 7:30.
Napokon mi na redu, ali dolaze roditelji s klincem i ulaze prije nas.
Karlo: To nije pošteno!
Ulazimo i mi na kraju, a Karlo promrmlja "Dobro jutro" i izvali se poluležeći u stolicu kod liječnika uzdišući.
liječnik: Šta je bilo Karlo?
Karlo: Uuuuuh!
liječnik: Nešto te muči?
Karlo: Uuuuuuhhh!!
ja: Morao je čekati.
Karlo: Zašto da ja čekam, a došao sam na red prije tog dječaka?! To nije pošteno! Zašto?!!
neugodna tišina
liječnik: Paaa, teta je liječnica, a mi se moramo držati zajedno.
Karlo: Piiih! Mama, mene liječnik ne poštuje, jer pušta druge ispred mene, a ja njega poštujem jer ja čekam.