jučer uđem ja u kvartovski dućan s Laurom i Jakovom u kolicima. kako je prolaz između polica prilično uzak, parkiram kolica kod blagajne i kažem Lauri da ostane s bratom, a ja ću na brzinu obaviti spizu... nakon par minuta dođem do blagajne i stanem u red... prizor sljedeći:

Laura čuva brata, a neka baba će njoj: srićo, aj mi daj brata, kup`ću ti sladoled.
Laura čvrsto drži kolica i samo se pristojno smješka i gleda me... baba uporno po svom, Laura šuti i samo se smješka... ja se ne petljam...

baba se konačno odlijepi i ode, nakon par minuta i mi izlazimo... Laura sva ljuta: zašto mene uvijek svi ovako zezaju??? što ne nađu nekog ko... ko... KO JE U PENZIJI???!!!