Vraćala sam se puta vlakom, a na glavnom kolodvoru su čekali MM i M. s buketom cvijeća u ruci...
Kod kuće, navečer, M. pita:

M. Mama, znaš zašto sam ti odabrao buket sa suncokretom?
Ja. Ne znam, zlato, to je bilo jako lijepo od tebe, a zašto baš suncokret?
M. Pa zato da ti pomognem.
Ja. Kako, zlato?
M. Pa, da uvijek nosiš taj suncokret sa sobom, on se okreće i ti uvijek znaš gdje je sunce.
Ja. Baš prekrasno, ali ja mogu i vidjeti gdje je sunce.
M. kratko razmišlja i kaže: Je, ali suncokret zna gdje je sunce i kad je oblačno. I onda ti jedina znaš gdje je sunce, jer imaš moj suncokret.