Meni je prelijepo kad djeca vjeruju u onaj, isključivo dječji dio blagdana, i kad ta čarolija potraje dugo...Zdenka2 prvotno napisa
Ma nije, jer on tako čvrsto vjeruje u svetog Nikolu, da misli da mama nema nikakve veze s tim. To je bilo u jednom od njegovih razmišljanja o Bogu koji ima i nastavak, koji sam zadržala za sebe, jer mi se čini previše intimnim. Ali, slatko mi je da jedan nemirko od 6 godina razmišlja o tome kako bi želio biti bolji.
Jel to prigodno pitanje za nadolazećeg Sv. Nikolu?
Ja sam svog starijeg sina štedjela "istine" do kad sam najkasnije mogla. Činila mi se veća šteta razbit mu tako lijepu iluziju, nego korist od istine.
Sad se ni ne sjećam u kojem je trenutku saznao istinu, ali prihvatio ju je bez pol muke. Ipak oni, krajičkom uha, slušaju i one koji ih razuvjeravaju o postojanju, ali im je ljepše vjerovati da Nikola i Božićnjak ipak darivaju.
U tom duhu sam ja razgovarala sa svojom mlađom kćeri (3,3 god) koja je također vrckava ali vrrrlo realna.
Pitate se kako dijete može biti realno?
Pa ja pričam priču o Sv. Nikoli po treći puta (prva dva nije zapamtila zbog mlade dobi) i spominjem priču o čizmicama koje moraju biti čiste, obješene o prozor točno to i to večer, padat će snijeg (radi ugođaja) a možda i neće, raspričala se ja jedno jutro na putu do vrtića sve u šesnaest... do trenutka kada dolaze na red pokloni Sv Nikole.
Kako bi bilo sve u Nikolinom duhu, trebala bih nastaviti priču o dobroj i lošoj djeci koja dobivaju poklone ili šibu. Ja, naravno, ne mogu na taj način jer bih onda priznala da postoje loša djeca - što ne mislim, pa nastavljam ovako:
Sv Nikola donosi velike i malo manje poklone, kako bi pokazao da ipak vidi onu djecu koja se trude mrvicu više, a ja vjerujem da ćeš ti dobiti veeeliki paket...
na što me ona nestrpljivo prekida i pita: "Ma, dobro, mama, a što je u manjim paketima?"
 |
|||
Odgovori s citatom