Vozimo se M. i ja jedne večeri prema kući kroz tzv. zagrebački city, slušamo bossa novu i šutimo. Šutnju prekida M.
M. Mama, meni je bilo ljepše u prijašnjem svijetu.
Ja: Na koje vrijeme misliš, mišu?
M. Ono vrijeme kad je bilo više šuma i skromnih kuća, a nije bilo ovih ogromnih zgrada. Kad ja budem predsjednik ( ) naredit ću da se sruše sve kuće koje imaju previše metara u dužinu i u visinu. Meni su skromne kuće najljepše.

Prolazili smo kroz Kamenita vrata i M. me zamolio da mu dam novac kako bi zapalio svijeću. Dala sam mu i pitala zašto želi zapaliti svijeću.
M.: Imam ja neke svoje nakane.