M. je izgleda trajnije zaokupljen suprotnostima između "vrlog novog svijeta" i zlatnog doba koje smješta negdje u prošlosti (kao i svi). Jedno jutro ponovno mi lamentira u krevetu:

M: Mama, nekadašnji svijet je bio puno ljepši. Bilo je više šuma, bilo je čišće, postojalo je više životinja i po noći je bio pravi mrak. A sad su vode prljave, životinje izumiru, grade se samo te velike zgradurine i svjetla smetaju zvijezdama.
Ja: Da, to je tako, ali ipak ima još nekih malo sačuvanijih dijelova Zemlje, gdje još ima šuma i životinja i mraka.
M: Ima toga u Hrvatskoj?
Ja: Pa da, ima jedno područje pod šumom, gdje ne živi puno ljudi i po noći je mrak, tako da se mogu vidjeti zvijezde. To je Lika. Možemo ići tamo na izlet ako hoćeš, pa ćemo gledati zvijezde.
M: Molim? :shock: U Hrvatskoj postoji dio u kojem je po noći pravi mrak i ima puno šume, a vi tražite stan u tom prljavom Zagrebu?