IZ TEME "NAŠA PRIČA" IZDVOJENA JE NOVA TEMA: Što kad posvojitelji odbiju ponuđeno dijete? Može li se dijete odbiti? Postoje li opravdani razlozi za to? Kako centri reagiraju na odbijanje?
Molim posvojitelje s iskustvom da se jave.
pujica napisa
potpisujem. Nigdje nikad kad se piše i priča o posvojenju ne spominju se izbirljivi posvojitelji. Mi smo tri puta postali roditelji upravo iz razloga što parovi koji su kontaktirani prije nas nisu htjeli niti čuti, našu kćer je jedan par vidio i ta žena ju je na tako ružan način odbila da su se u centru zgrozili, predala ju je teti i rekla pred svima, "nema šanse, s "tim" treba raditi 24 sata dnevno". Da, ženo, nju a ne "to" treba voliti 24 sata dnevno bezuvjetno i potpuno a osim što idemo na fizikalnu jednom tjedno i malo vježbamo dok se igramo nikakvih posebnih potreba ona nema, baš suprotno naša curica je nakon par mjeseci s nama postala prekrasno, veselo, nezahtjevno dijete s kojom možemo putovati, ići u goste i ostajati i nakon vremena za spavanje a da ona ne pokaže niti najmanji znak nervoze.Osim toga, uvijek se samo pise o losoj birokraciji (naravno da tu ima mjesta za poboljsanja, ali ja mislim da samo zakoni po sebi i nisu toliko losi, koliko se ne provode dovoljno kontrolirano u praksi) a recimo nikad se ne pise da ima jako puno izbirljivih posvojitelja koji cekaju godinama jer bi htjeli savrseno dijete sa savrsenim "pedigreom" (kao da takva djeca id na posvajanje) pa im smeta porijeklo, boja koze ili kose, zaostatak u razvoju (naravno da dijete zaostaje ako je u domu) i slicno. I to je jedan veliki razlog dugog cekanja, samo to rijetko tko zeli priznati (npr. naseg M. je dvadeset parova prije nas odbilo uopce uzeti u obzir, a kamoli upoznati zbog socijalne anamneze majke)
Najviše mrzim od svega kad vidim upitnik u nečijim očima, kako ste vi uspjeli posvojiti troje djece u godini dana a neki čekaju godinama. I vidim da misle da imamo neke "debele" veze.