Potaknuta pričom objavljenoj na forumu sa naslovom „naša priča“ koja završava krađom sa strane JL u „pokušaju da se senzibilizira javnost o problematici posvojenja“ te sve ostale teme koje su se iz toga izrodile, vidim da je vrijeme da se „senzibilizira javnost“ i možda i poneka ministarstva vezano za problematike koji nastaju baš oko tih odnosa.
Iz svega pročitanog najviše se ističu dvije - nazvat ću - fronte: predrasude (koje su jako dobro obrađene u zasebnoj temi na ovom pdf-u) ali ponajviše ta- da su “domovi puni djece koji čekaju posvojitelje – a birokracija ne da“ to je strana javnosti, te druga strana: „ u domovima nema slobodne djece nego su puni djece nesređenih papira „ što bi bila strana posvojitelja.
Takodjer teza javnosti: „domovi su puni jer svi hoće mladju djecu“ te opet posvojitelji: „starija su još u domu jer takodjer se ne rješavaju papiri“.
Te zaključak zajedničkog interesa koji zastupaju obje strane: ti roditelji su grozni, treba ih što prije lišiti roditeljske skrbi da bi ta djeca što prije našla nove divne roditelje.
Sve je to naizgled jasno, naime crno ili bijelo. E sada molim vas bez ljutnje, želim vam iznijeti moje viđenje- sivu stranu priče.
Mi smo udomiteljska obitelj koja uz vlastitu malu djecu udomljuje veću djecu – mlade ljude. Nije svaka priča takve djece ista, i nisu SVI ti roditelji loši roditelji, već su – neke od njih- životne okolnosti – pa poneke i bolesti doveli u životnu situaciju da ne mogu skrbiti o djetetu. To ne znači da ne vole svoju djecu niti da bi ih oni napustili, već nisu u stanju o njima adekvatno skrbiti, no pokazuju interes, posjećuju ih i vole ih. Takve djece ima po domovima- dosta. Ja sam mišljenja da je naravno bolje da ne odrastaju u domu nego u obitelji- zato smo mi kao udomitelji tu. I pogotovo kod naše sve već velike djece (znači od 12 godina pa na više) ne vidim nikakvog smisla ni koristi za djecu lišiti ih roditelja...izbrisati im prošlost...uzeti im identitet...premda su cijeli život već u domu, i tamo će i ostati...pa oni znaju tko su...znaju tko su im roditelji....i dobro je da to tako ostane. Šta bi se dogodilo da promijene rodni list? Samo potvrda da “ne valjaju, da treba izbrisati to loše” umjesto da prihvate porijeklo i nauče se sa time nositi i biti časni ljudi.
Šta bi trebalo učiniti?
Po mom mišljenu – evo to sada iznosim da “senzibiliziram javnost” i dragi novinari iz JL, slobodno to navedite u nekom vašem članku: treba uvesti oblik skrbi koji ne briše roditelje iz života djece (to se ne odnosi na djecu koja steknu uvjete za posvojenje, ali ona i steknu to po nekoj osnovi koja nije tema ovog posta) ali udomiteljima daje veća prava dok traje privremena skrb, pa makar to kao i u mnogo slučajeva to bude do punoljetnosti. Zašto to govorim? Iznjeti ću vam neke od problema koji su dio svakodnevnice, zbog čega je udomiteljima teško uopće se odlučiti na udomljenje, što je ustvari glavni razlog zašto su domovi puni djece. Apsurd je da djeca koja cijeli život provedu odvojeni od roditelja su prijavljena na adresi roditelja. Ne može se dijete prijaviti kao novi član kućanstva – u toj privremenoj skrbi. Roditelj donosi odluke za djecu....što u konkretnom slučaju znači- želim li otići sa svojom obitelji na recimo skijanje- putovnicu mi mora napraviti/odobriti roditelj...da je roditelj to sposoban, ne bi dijete bilo od njega odvojeno, zar ne...što za nas znači- dok je dijete kod nas u obitelji – a to je ponekad i 15god...nema izlaska iz zemlje...apsurd?
U našem sustavu postoji crno ili bijelo...dakle- ili će se roditelji lišiti roditeljske skrbi i dijete biti posvojeno (što nije u interesu 14godišnjeg djeteta koji ima dobar odnos sa roditeljima) ili će biti u obitelji ali neće moći sa nama na godišnji kao punopravni član kućanstva...ili ga neću ni udomiti da se ne moram svakodnevno boriti sa takvim problemima....
Da rezimiram: uvođenjem oblika skrbi koja daje prava udomitelju ali dozvoljava i roditeljima biti dio života dijeteta domovi bi vrlo brzo ostali prazni. Posvojila bi se djeca koja za to imaju uvjete a ostali bi bili udomljeni. Na uzor nekim Evropskim zemaljama koja niti nemaju domova za djecu. Pa se pitam – nije li taj članak u JL zaista malo plitak? Srž problema je zaista u birokraciji, zato što neka djeca ne steknu nikada uvjete za posvojenje, ali kao što sam vam pokušala približiti- je to zaista u nekim slučajevima- U REDU.