Odbijanje ponuđenog djeteta

[čokolada]

Mi konkretno nismo imali iskustava s odbijanjem djeteta jer je prvo ikad ponuđeno dijete bila naša djevojčica. U priliku za odbijanje došli smo nakon posvojenja jer se u roku par mjeseci zaredalo nekoliko konkretnih poziva, ali to je drugi par rukava.

Mislim da bi se u sklopu ove teme moglo popričati i o još jednoj, za posvojitelje osjetljivoj temi - naime, centri ponekad uopće nisu informirani o pravom psiho-fizičkom i zdravstvenom stanju djeteta. Djeca mogu biti zanemarena, zaostaju u razvoju, možda imaju nekih celebralnih ili govornih smetnji, a posvojiteljima se sve prikaže kao "manjak ljubavi - sve će se to samo posložiti". A onda se ispostavi da posvojitelji, neiskusni naravno, čekaju uz veliku ljubav da se "sve posloži", a vrijeme za uspostavljanje prave dijagnoze i pravovremenu terapiju - curi.
Ovo dovodim u vezu s temom zato što su neki posvojitelji od fizijatra, fizikalne terapije, defektologa ili logopeda udaljeni 100 i više km i bilo bi pošteno prema djetetu da znaju odmah što im je činiti.