Mi smo odbili 12-godišnju djevojčicu iz Naše priče na samom početku "čekaličkog" staža. Kao što sam napisala, to nam je bilo jedno vrlo teško iskustvo i u tome nam je puno pomogla psihologija iz czss u Našemgradu. Odbili smo još jednom jer smo u situaciji u kojem smo počeli razgovarati o jednom starijem djetetu dobili poziv iz Jednograda za puno mlađe dijete - dvoipolgodišnjeg dječaka.
U svakom slučaju i razgovoru nismo htjeli znati osobno ime djeteta niti vidjeti slike. Vanjski izgled nije nam uopće bio važan. U prvom slučaju rekli su nam u czss ime djevojčice. Iako sam potpuno uvjerena da smo ispravno odlučili (bilo je još okolnosti, a ne samo dob) danas, kad god čujem to ime, štrecne me, gdje li je, je li uspjela...

Kad su nas pozvali iz Jednograda i rekli nam da smo izabrani, našli smo se u situaciji koja nam je bila vrlo stresna, a to je da odlučimo hoćemo posvojiti li našu mrvu ili dječaka o kojem smo razgovarali. U trenutku kad su nam rekli za mrvu, mi smo se već vidjeli kao roditelji dječaka (MM je planirao čuveni tepih...). Međutim sjeli smo to poslijepodne doma i razgovarali, MM i ja, iskreno i nije nam bilo lako i na kraju odlučili. Kad smo odlučili, znali smo da smo učinili točno ono što trebamo da NAŠE dijete dođe doma.

Tete u czss u Jednom gradu su najbolje tete na svijetu. Ne zato što su nam "dale" mrvu, nego što je njihov pristup kroz razgovor i o dječaku i kasnije o mrvi bio toliko profesionalan, a opet neviđeno pažljiv, ljudski i topao da i danas često o tome razmišljam i zahvaljujem Bogu što se pobrine da ipak na takva mjesta dođu tako divni ljudi.

Slažem se s Ivanoms da svatko o djetetu koje mu je ponuđeno mora jako dobro razmisliti. Mislim da je poštenije odbiti ako postoje i najmanje i naj(ne)opravdanije sumnje, nego prihvatiti dijete kojemu se neće dati cijelo srce i za koje će makar u najmračnijem kutku duše postojati misao, da te barem nismo uzeli. (Osobno sam vidjela jedan takav slučaj. E, to je bilo POTRESNO.)
Pa makar čekali još godinama.

A one koji su uvjereni da će posvojiti dijete briljantne studentice fizike i profesora glazbene akademije koji su posrnuli na studentskom tulumu pa se odrekli ploda svoje ljubavi zbog viših ciljeva, mislim da eliminira sustav provjere podobnosti. Nitko od nas nema pravo uvida u cjelovito mišljenje koje vrlo opširno postoji u czss u kojem su nas "evaluirali". Pa ako se i dobije konačno pozitivno mišljenje, a negdje u nekom retku možebitno piše "nerealna očekivanja" ili "imaju predrasude" ne bih se puno sekirala. Ima nas koji imamo otvorena srca i realne poglede puno više nego dječice. To što oni prvi neće doći "na red" nekako me ne boli.