Pujice, razumijem te, ali razumijem i to da nemaju svi ljudi hrabrosti i snage za svaku situaciju. Ti i TM ste posvojili dijete koje drugi nisu htjeli/mogli prihvatiti i bili ste zato nagrađeni. Meni su mnogi govorili kako smo MM i ja mogli biti tako hrabri (čitaj ludi) da posvojimo dijete koje nikad nismo vidjeli. A ja nisam osjećala neku svoju posebnu hrabrost u tome. Kad sam bila stavljena pred taj zahtjev pomislila sam: Želim li ja dijete? Želim. Dijete je tu, što ja imam čekati. Bili smo sigurni u tu svoju odluku i isto smo bili nagrađeni predivnim sinom. Netko možda u tom trenutku to ne bi mogao i ja to ne osuđujem i mislim da nitko nema pravo na to.

Svakako se slažem s tobom da se treba dobro informirati i onda donijeti odluku. Nije dobro ni odustajati na prvu loptu ni zalijetati se u nešto za što nisi sposoban iznijeti do kraja života.

Ono što nikako ne mogu razumjeti i opravdati je želja za "razgledavanjem i biranjem djece", što Centri uglavnom i ne dozvoljavaju, a za ostale ljudske strahove i nesigurnosti imam razumijevanja.