Baš kao i pujica i mi smo posvojili prvog sina na sličan način, nitko drugi nije htio čuti oim nas i još jednog para koji je trebao nakon nas doći na razgovor a on je bio prekrasno zdravo dijete koje čak usprkos domskom životu(zahvaljujući divnim tetama koje su redovito vježbale s njim) nije niti zaostajao za vršnjacima u ničemu.
Bilo nas je strah, noćima prije susreta nismo spavali al kad smo ga vidjeli to je bilo to, bili smo spremni se nositi sa svim.
Drugo dijete smo dobili na sličan način, samo što ona je dosta zaostajala za djecom svoje dobi, ona nije imala tu sreću da je imala divne tete kao prvi sin koje su vježbale s njom i s godinu dana je bila kao beba od 6 mjeseci. Mi smo to pripisivali i nadali se da je posljedica domskog života ali postoje i objektivni zdravstveni rizici plus domski život. Tu odluku smo donijeli doslovno na kavi nakon prvog susreta s njom kad smo se trebali vratiti opet ako ju želimo da popričamo s fizioterapeutom. Drugi put me je trebalo biti više strah, ali je bio manji. Jednostavno prepuštanje nečem višem o nas, što bude biti će, ako trebamo biti mama i tata djetetu s posebnim potrebama, neka tako bude. Jednostavno smo imali osjećaj da bi dijelić nas ostao u onoj sobici u kojoj smo ju vidjeli prvi put da ju nismo posvojili.
Treće dijete smo poznavali, znali smo da ima nekih teškoća, da je već veći i da će trebati puno raditi s njim da ga pripremimo za školu i život općenito al nas ništa nije više moglo prestrašiti. u Centru kad su nam na potpisivanju čitali neke detalje iz dosjea i rekli joj pa ovo vam neće biti ugodno čuti, mi smo se samo nasmijali i rekli da nas više apsolutno ništa ne može iznenaditi i šokirati i da mi to dijete želimo pa makar mu narasla još jedna glava ili noga.

Mi smo u molbi bili napisali da smo spremni posvojiti dijete koje ima neke blaže zdravstvene teškoće i da smo svjesni da većina djece koja idu na posvojenje zbog životnih okolnosti imaju takvih blažih teškoća. U nekoliko centara iz kojih smo bili pozvani dosad na razgovor su rekli da je to bila jedna od ključnih rečenica zašto su nas izabrali, da im je bila pokazatelj da smo realni i da nemamo neka ružičasta očekivanja od posvojenja.