Slobodno vrijeme za omladince i omladinke od 10 godina naviše

[tatek]

Sjećam se da je već bilo rasprava na ovu temu, no nisam ih sad više uspio naći pa je očito vrijeme za njeno obnavljanje ...

Recite vi, roditelji djece koja sad već imaju više od 10 godina, što oni rade u slobodno vrijeme?
Osobito bi me zanimale aktivnosti koje nemaju veze sa uobičajenim kompjuterskim igricama i mobitelima. Koliko u stvari troše vrijeme na tim "ekranskim pomagalima" ... a koliko ih zapravo zanimaju druge stvari, samo nemaju ideju što započeti?

Molim vas, ne bih želio da ova tema bude uobičajeno kritiziranje vremena na kompjutoru, više bih volio da se pojave zgodni prijedlozi kako ih zainteresirati da uz to rade i nešto drugo!

Ova mi se tema pojavila u glavi prije nekog vremena nakon što sam po x-ti put čuo Vedrana kako jamra da mu je dosadno ... ali opet, oduševi se nekom novom zanimljivom knjigom, izradom mini filma od sličica, pentranjem po drveću ili rastavljanjem starog kalorifera. Dakle, samo treba iskricu ideje.
recimo, sad je ponovo u điru faza legića ... ja sam se sličnim stvarima zabavljao sve do tamo negdje 14 godina i ne vidim da mi je škodilo.
No, koliko vidim, većini iz njegove generacije to sve izgleda dosadno.

A što rade cure?

[seni]

Citaju
Sviraju
Idu u kino
Dolaze jedna drugoj u posjete, zatvore vrata (obavezno!) pa nešto pričaju, smiju se, slušaju glazbu....
Općenito biti zajedno je vazno.
Moja cura je u popodnevnom boravku, pa je slobodno vrijeme pretpostavljam kraće nego kod Vedrana. U školi obavi atletiku i slobodno penjanje.
Vikendom ovisno o vremenu, bicikl, priroda, druženje u kući, rodendani, konzerti ili naprosto ljencarenje sa nekom dobrom knjigom, ili glazbom.
Nije bas nešto avanturistički, ali ne žali se da joj je dosadno.

[Bubica]

Da, osim ekrana mojem je najvažnije društvo, u društvu može proći sve: i penjanje po drveću i snimanje filmova s legićima, najviše su na biciklima. Najveći prpoblem je kako se zabaviti kada je sam, čita puno premalo, voli se poigrati s legićima, sluša glazbu...

[Zdenka2]

Ekran je na prvom mjestu, ali to je dozvoljeno samo vikendom i to umjereno. Inače su zabave i dalje Rakunograd, snimanje filmova o Rakunogradu ili o obitelji. Ne čitaju dovoljno, ali M. trenutno proučava povijest, osobito Rimskog Carstva i njegove vojske; vole otići u kino; M. ide u GŠ i tamo se podruži, trenira mačevanje; B. ide na tae-kwon-do i na dramsku. Nedavno je M. izrađivao dvorac od kartona (za Rakunograd); igraju se restorana, hotela, čak su i zapravo skuhali par ručkova; sad se pod dojmom Renesansnog festivala u Koprivnici igraju turnira; odu van pa se špricaju pištoljima na vodu dok je ovako toplo; vole ići na Bundek i u Maksimir, u ZOO. Oboje pišu dnevnike, crtaju; M. ponekad piše priče. Prijatelji im dođu ili idu s njima van, ali najčešće su dovoljni jedno drugome.

Kad ovako nabrajam čini se da ima puno zabave u njihovom životu. Voljela bih da više čitaju i da više budu vani.

[ivarica]

moj je trenutno u osnivanju firme

[pepi]

plesanje
vožnja biciklom
rolanje
čuvanje malog brata

[Forka]

A što rade cure?

treniraju plivanje svakodnevno.
idu u glazbenu školu. sviraju ozbiljno . u glazbenoj klasičnu glazbu. po doma 'skidaju' avril & co, pa uz to pjevaju.
jašu. galopiraju.
pišu. razne stvari.
crtaju.
po mojim kriterijima premalo čitaju.
druže se kad god stignu s društvom: rolaju zajedno, odu s biciklima po naselju, čak uzmu i romobile, ili samo jednostavno bauljaju...
kad je ružno vrijeme, kak' veli seni, dolaze jedna drugoj doma, zatvaraju vrata, slušaju mjuzu, šuškaju i cerekaju se. ili igraju neke društvene igre.
...
...
ima toga još...
ali, NIKAD im nije dosadno...

[bilbo7]

Kaj mu markice kaj mu šaljem nisu više interesantne?

[Peterlin]

Ekran je na prvom mjestu, ali to je dozvoljeno samo vikendom i to umjereno. Inače su zabave i dalje Rakunograd, snimanje filmova o Rakunogradu ili o obitelji. Ne čitaju dovoljno, ali M. trenutno proučava povijest, osobito Rimskog Carstva i njegove vojske; vole otići u kino; M. ide u GŠ i tamo se podruži, trenira mačevanje; B. ide na tae-kwon-do i na dramsku. Nedavno je M. izrađivao dvorac od kartona (za Rakunograd); igraju se restorana, hotela, čak su i zapravo skuhali par ručkova; sad se pod dojmom Renesansnog festivala u Koprivnici igraju turnira; odu van pa se špricaju pištoljima na vodu dok je ovako toplo; vole ići na Bundek i u Maksimir, u ZOO. Oboje pišu dnevnike, crtaju; M. ponekad piše priče. Prijatelji im dođu ili idu s njima van, ali najčešće su dovoljni jedno drugome.

Kad ovako nabrajam čini se da ima puno zabave u njihovom životu. Voljela bih da više čitaju i da više budu vani.

Baš razmišljam da li da samo ovo potpišem ili da pišem svoje... Nevjerojatno! Nemam ništa dodati. Jedino moji nemaju rakune nego obične cucke, ali isto tako se doma radi kazalište s igračkama i to se dokumentira. I sve ostalo, do Renesansnog festivala (nabavili samostrel ove godine). Priče se pišu na računalu (uf, kako da ih privolim da više pišu OLOVKOM?), crtaju se stripovi i to je to.

Od igrica na računalu trenutno je aktualna jedna jedina (Lego Star Wars) zato jer je vrijeme za računalom ograničeno, a tu igru "drapaju" i prijatelji iz škole, pa razmjenjuju trikove. Prije toga bio je aktualan Crusader, a moj mlađi se oduševio križarskim ratovima (morala sam ponoviti povijest).

PS je spremljen u podrum. Za vrijeme ljeta bio je dostupan, ali to nikoga nije zanimalo čak ni na moru, gdje ga obično koristimo kao cd/dvd player. To nam stvarno samo skuplja prašinu.

Još uvijek se jako vole družiti s nama, ali vidim da će to uskoro krenuti u drugom smjeru. Voze se na biciklima s tatom (još se nisu odvažili ići sami osim po kvartu) i to je to. Kad zahladi, bicikle obično zamijenimo odlaskom na bazen.

[NetkoMiOteoNick]

Dečko:
skate
finger skate + snimanje filmića s istim
košarka
nogač
pisanje priča
crtanje
ratovi (s onim malim zelenim vojnicima)
izviđači

Cura:
čitanje
čitanje
čitanje
pisanje priča
crtanje
snimanje foto priča
snimanje "modnih revija"
snimanje raznih "informativnih emisija"
kazalište
koncerti
ples

[tatek]

Hvala vam na detaljnim odgovorima!

Mislim da je u toj dobi vrlo važno ono što je Bubica rekla - društvo. U društvu je sve interesantnije - i zabava vani (bicikl, sport bilo koje vrste, zabava na igralištu) i zabava unutra (legići, razne druge igre, čak i komp).
No, kod nas je problem baš taj što nema društva - ekipa iz razreda je nekako čudno posložena i podijeljena u male grupice koje se ne druže jedna s drugom, najčešće podijeljenim po zgradama i eventualno nekim interesima. I onda se događa da je dio ljudi iz razreda cijeli dan na nekim treninzima i tečajevima (Vedran je išao lani na veslanje, no odlučio je ovu sezonu ne ići jer je tamo uvjerljivo fizički najslabiji i ne osobito talentiran za to pa su ga tjelesno jači izgurali iz akcije), a drugi dio sjedi čitav dan ispred kompa ... i onda nema nikoga tko bi se s njim zabavio vani istraživajući s biciklom, igrajući nešto s loptom ili na neki drugi način ili pak došao k nama na neku "indoor" aktivnost koja ne uključuje ekrane i mobitele.

Krajnji zaključak je da nam Vedran trenutno puno čita (od stripova preko Karla Maya i Harry Potter-like knjiga pa do znanstvenopopularnih knjiga .. tu je već pročitano skoro sve što smo našli po knjižnicama u okolici pa i šire), čak možda i zericu više nego što bi mi željeli, dosta je uz legiće i slične konstruktivne igre (imali smo epizodu snimanja filma, izrade dvorca, raznih naprava), no prerijetko vani jer mu nije toliko interesantno sam lunjati uokolo. Izuzetak je kad ja izađem sa njim i Zrinkom pa onda smislimo neko istraživanje ili drugu zabavu ... ili još uvijek jednostavno ponekad odemo u good old pješčanik, našli smo kod škole jedan od zadnjih preostalih u kvartu.

Kakva su vaša iskustva sa društvom, jel vam se čini da je društveni život u razredima dobar?

Nama su najdraži trenuci kad se skupi hrpica klinaca na izletima pa onda navale sa svojim izmišljenim igrama ... no, na žalost, u svakodnevici ih je teško skupiti, što zbog pritiska vannastavnih aktivnosti (neki idu na po nekoliko sportova i tečajeva), što zbog interesa samo za "ekranske" aktivnosti (komp, mob, TV).

[Zdenka2]

Peterlin, ti si dobro prošla, moji nisu htjeli samostrel nego helebarde!

Tatek, rekla bih da društveni život u razredu nije baš osobit. Razloga je više - M. ne ide u školu u kvartu, pa nema prijatelja blizu, isto tako stalno jure na neke treninge, glazbene škole i druge obaveze. Sad se pojavio još jedan razlog, a to je da je promijenio razred - ide u peti razred, gdje je ekipa dijelom poznata, dijelom nova i vidim da se još nije u socijalnom smislu smjestio. Za sad se više bavi samom nastavom. Kći je puno društvenija, ona jako voli ostati poslije škole na igri, lakše se sprijatelji u parku, a ide na treninge u kvartu, pa ima i kvartovsko društvo. Jedna stvar koja je moju indoor djecu (pogotovo sin!) uspjela izvući van su Heelys tenisice, to obožavaju.

Puno čitaju stripove (sad su glavni Asterix i Alan Ford), ali od ostaloga po mom mišljenju premalo. M. kad ga nešto privuče guta, ne miče se od knjige, ali nema one redovitosti ni gladi za čitanjem kakva je bila kod mene u toj dobi. Kći će posegnuti za knjigom, pogotovo na poticaj, ali nema tu nikakve strasti.

Zabrana sjedanja za računalo preko radnog tjedna mi se pokazala odličnom odlukom: to prihvaćaju bez prigovaranja, nema svađe između njih o apotekarski izvaganoj minutaži za računalom, ne odgađaju zadaće i oslobađa im se prostor za stvarnu igru.

[Peterlin]

Kakva su vaša iskustva sa društvom, jel vam se čini da je društveni život u razredima dobar?

Kod mog starijeg je problem u tome što djeca baš ne stanuju blizu. Razred je odličan, ali teško se nalaze poslije škole. Tu i tamo se dogovore pa prošetaju, ali ista je stvar - djeca imaju svoje aktivnosti (moji glazbenu, prijatelji neki isto glazbenu, a drugi šah, tenis, nogomet, jezike...svašta). Ali djeca su se snašla, pa se druže u školi u "rupama" dok čekaju izbornu nastavu ili zbor. Razred je homogen i odličan, ali bez nekog većeg posjećivanja doma. Zato zajednički slave rođendane i ponekad odu u kino (uz pratnju još uvijek).

Kod mlađeg su klinci u kvartu i oni bi se zdušno družili po cijele dane, ali ja sam tu stavila strogu zabranu da se odlazi van igrati dok nije ručak pojeden i zadaća napisana. Dogodilo se nešto što me jako razveselilo (nadam se da će tako i ostati): moje mlađe dijete koje je inače sporo, zaigrano i sklono televiziji dobilo je motivaciju da odguli svoje obveze, a onda nazove i pita "Mogu li ići van?" Hoće li tako ostati, nemam pojma. Ponekad ode k nekome na igranje, ponekad dovede društvo, ali to nije često. I mi i drugi roditelji nekako više volimo da se oni igraju vani. Bit će po zimi prilike i za igre unutra.

[Peterlin]

Peterlin, ti si dobro prošla, moji nisu htjeli samostrel nego helebarde!

Helebardu imamo od prošle godine, luk i strijele od pretprošle... Kacigu sam radila sama (nije dugo trajala, bila je od kartona), kruna još negdje postoji, a plašt imamo crni univerzalan,dobar i za Batmana i za mađioničara i za viteza. Od oružja još samo fali buzdovan, a samo čekam da netko poželi drveni top ili tako nešto. Samostrel se puni plutenim čepovima tako da su mi lusteri bili u velikoj opasnosti dok nisam streličara izbacila iz kuće. Čepove smo morali farbati crvenom temperom jer se pluteni čepovi ne vide u travi. A nisam ni prijavila da je streličar išao na bedeme u renesansnoj odjeći!

[NetkoMiOteoNick]

Društvo u razredu je OK.
No nakon škole imamo isti problem - većina djece ima po nekoliko vanškolskih aktivnosti i nemaju vremena za druženje. Drugi problem je što u kvartu žive uglavnom penzioneri. Kao što Vedran ne voli sam bauljati biciklom, tako ni moj sin ne voli sam pucati na koš. Taj manjak društva je jedan od razloga što ide na izviđače.

[pepi]

I nama je društvo u razredu ok.
Mi imamo sreće što živimo u slijepoj ulici i na obje strane su kuće u nizu tako da smo kao jedna velika obitelj i djeca se zajedno igraju, i oni mali i oni veliki.
Doduše, sad su 10-godišnjaci malo rjeđe na ulici, više se druže po kućama ili idu na školsko igralište pa se tamo druže, cure šetaju po kvartu.
Moja 10-godišnjakinja je više sklonija TV-u nego kompjutoru, ali sad je 5-razred i skužila je da neće imati puno vremena za te "prazne aktivnosti".

[Bubica]

naš je kvart zahvalan za druženej djece, sve je na okupu. Moj jako voli ici van, druzi se vecina djece iz razreda vrlo dobro, ja cak jedva cekam da pocnu aktivnosti (dramska i sto ce vec odabrati u skoli) jer bi on stalno jurio van.

[tatek]

Društvo u razredu je OK.
No nakon škole imamo isti problem - većina djece ima po nekoliko vanškolskih aktivnosti i nemaju vremena za druženje. Drugi problem je što u kvartu žive uglavnom penzioneri. Kao što Vedran ne voli sam bauljati biciklom, tako ni moj sin ne voli sam pucati na koš. Taj manjak društva je jedan od razloga što ide na izviđače.

I, kak mu se sviđa na izviđačima?
Mi smo razmišljali o tome, no najbliži izviđači su nam tek u Podsusedu ... /
Koja dob prevladava sad među izviđačima? Pretpostavljam da bi to baš trebali biti ti dečki oko 10-tak godina, već su samostalniji, a još ih ne muče pubertetske mušice.

[pepi]

I, kak mu se sviđa na izviđačima?
Mi smo razmišljali o tome, no najbliži izviđači su nam tek u Podsusedu ... /
Koja dob prevladava sad među izviđačima? Pretpostavljam da bi to baš trebali biti ti dečki oko 10-tak godina, već su samostalniji, a još ih ne muče pubertetske mušice.

I naši susjedi, 3 dečka (dvojica 10 godina i jedan 11 godina) idu u Podsused na izviđače i oduševljeni su!
Ovog ljeta u 7 mjesecu (onaj period kad je bilo hladno) su bili 10 dana na sjevernom Velebitu, bez vode, struje, sa šatorima, WC udaljen od baze 700 m (rekli su mi da im je to najteže palo),sami su kuhali...
Ali su bili oduševljeni tim iskustvom !

[NanoiBeba]

moj je isto u izviđačima-mislim da će imati predstavljanje na ovogidišnjem Keglićfestu - ovaj vikend

[cvijeta73]

za naslov topika, iako su desetogodišnjaci još uvijek pioniri i pionirke

moj ima svaki dan trening, subotom utakmicu. ide u kvartovsku školu, kvart je kako kaže bubica, zahvalan za druženje djece.
tako da je stalno vani kad je slobodan i kad je lijepo vrijeme.
kad je kući - kompjuter, kad nedam kompjuter onda kuka da mu je dosadno
čitanje - nakon početnog entuzijazma - NULA bodova. samo stripovi.
sad su opet aktualne ju gi jo karte među ekipom, i to je fora, super se igraju, čak imaju i turnire.
i inače voli igrati karte (na mamu )
legići su isto uvijek tu negdje, kad se sjeti, zna se zaigrati, ali uglavnom ne maštovito :D nego kad netko dobije nešto za slaganje, dok ne slože.
i tako, PS - nula bodova, PSP koji je dobio za neki rođendan jer mu je bio neophodan u životu - isto nula bodova.

e da, na majku mu voli i enigmatiku, tako da je ovo ljeto potpao pod opću sudoku histeriju :D

plus, što se sad naravno, svaki dan - kupamo

[litala]

mojima bi na prvom mjestu bili - izvidjaci samo najmladja jos ne ide na izvidjace, ovi troje su odusevljeni i prezadovoljni. najstarija ne propusta niti jednu aktivnost koja se organizira... sastanke imaju jednom tjedno, ali njena grupa (ne znam kako se kod nas zovu, ovdje krecu od joeys, cubs, scouts, venturers, rovers... po starosti, najmladji je joey, stariji sin je cub, najstarija je scout) ima dosta vikend aktivnosti, jednodnevnih do trodnevnih, od kajakarenja, penjanja, spustanja, jedrenja, svaceg neceg... na sve ide i u svemu sudjeluje s velikim zarom.

drugo mjesto bi bilo igranje vani. bicikl, loptanje, ganjanje, parkovi razni, bilo kakva vanjska aktivnost. pa makar samo skakanje na trampulinu.

trece bi bilo citanje, za svih i to mi je nesto najcarobnije sto sam dozivjela kao roditelj. prvo jer najstarija nije bila neki citac (ima tu i tema kako jadikujem jer ne znam kako je privolit da vise i cesce i radije cita), drugo jer su prije tri godine promijenili zemlju i jezik, trece jer su razliciti po dobima i stvarno im je ponekad tesko naci zajednicki nazivnik... a kad ih nadjem u tisini, kako svatko od njih "glodje" neku svoju knjigu, srce mi ko kuca

igra s prijateljima je, naravno, isto jako vazna. al im je neredovita. tesko se uskladit s poslijeskolskim aktivnostima...

ekrani su kod mojih zastupljeni u vrlo vrlo malom postotku. mogu reci da ne igraju nista na kompjutoru. a koriste ga gotovo iskljucivo u svrhu izrade neke ppp za skolu ili slicnog. priprema informacija za zadatke je isto nesto sto ih zna zabavit, al ni to nije redovno, mozda dva tri puta mjesecno...

[seni]

drustvo u razredu je jako dobro. cura je bas imala srece. oni se u popdnevnom boravku uz pisanje zadace i slobodne aktivnosti (na obje ide s najboljom prijateljicom) puno druze. imaju prekrasan veliki park u skoli na raspolaganju, pa su puno vani. mada mislim da se sad manje igraju lovice ili nogometa, a vise medusobno suskaju....brbljaju i slicno. ponekad su u biblioteci ili za kompjuterom u medijateci za vrijeme slobodnog vremena popodne. prosle su godine npr. napravili razredne novine.

kod nas je kompjuter momentalno na drugi nacin u upotrebi. naime za skaypanje. i to unutar razreda.
tako da televiziju (prije je gledala par dobrih stvari na kiki) uopce ne gleda, osim ako zajedno gledamo neki film.
igre isto ne igra, osim tu i tamo sim city, te sad neke na mom i-pad-u. (ali to jeoj bas ne dam puno)

svaku vecer oko pola sata skaypa s prijateljima iz razreda, a pridruzili se se i neki iz bivseg razreda stare skole, jer se tako zgodno poslozilo da su nova djeca u novom razredu prijatelji djece iz starog razreda, koji sada idu u druge skole sa prijateljima njenjih prijateljica iz bivseg razreda.
dobra stvar je da nema zasad pitanja o facebooku ili necem slicnom, nego su oni mala zatvorena grupa. dobar je socijalni aspekt.
lose je sto se natezemo, jer poal sata i nije bas pola sata, nego ja i mm moramo stalno podsjecati na vrijeme.

cvijeta, i ja bih se kupala. blago tebi!

[NetkoMiOteoNick]

I, kak mu se sviđa na izviđačima?
Mi smo razmišljali o tome, no najbliži izviđači su nam tek u Podsusedu ... /
Koja dob prevladava sad među izviđačima? Pretpostavljam da bi to baš trebali biti ti dečki oko 10-tak godina, već su samostalniji, a još ih ne muče pubertetske mušice.

Kak mu se sviđa?... Sviđa mu se, ali nije oduševljen. Društvo je relativno malo, najmlađi su 9 ili 10 god., a ima i osnovnoškolaca i srednjoškolaca i nekih još starijih (znači od svake generacije po nekoliko predstavnika). Na proljetovanju ih je bilo 9, u dobi od 10 do 13 god.

Skoro svaki vikend nešto organiziraju - to je ono što mu se sviđa.
Ali.
Obično ih se skupi 10-ak (što OŠ, što SŠ) - opet nema ekipu svojih vršnjaka, nego su prilično izmješani, a on među najmlađima - to mu se ne sviđa.

Ipak već mašta o zimovanju s njima.

[seni]

izvinjavam se na pravopisnim greskama. zurba.

[litala]

e, i ja se ispricavam sto sam svo troje ugurala u ovu temu :D nije bilo namjerno

al cinjenica jest da se moji navise vremena druze medjusobno

[seni]

tatek, mozda vedran moze pronaci neko zgodno drustvo u kvartu?
meni se cini da je njima u ovim godinaam (barem mojoj kceri i njenim prijateljicama) gotovo vise vazno da rade nesto skupa, nego to sto rade.

[Peterlin]

Zaboravih navesti zabavu za kišne dane - moji vole kvartovsku knjižnicu koja ima odlične animatore na dječjem odjelu i gdje se klinci mogu uključiti u likovne i dramske radionice. Znali su imati i glazbene...

To je mjesto gdje klinci iz kvarta sjede i zafrkavaju se kad ne mogu biti vani, tamo rade projekte za školu (često uz pomoć knjižničara koji im nađu literaturu) jer imaju velike stolove, računalo, printer i sve što treba.

Imaju i kompjutorsku igraonicu, ali nekako mi se čini da zadnje vrijeme nema baš puno klinaca na tome - to je zimska zabava, sad su uglavnom vani s loptom ili na biciklima. Kad zahladi i počnu kiše, vratit će se u knjižnicu na šah i slično.