Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
Sanja, to što smo ti i ja imale sreću pa su nam djeca upala u željni vrtić bez ikakvih intervencija i stresa, ne znači da je svima tako.
Znam mnoge koji su ostali ne bez mjesta u najbližem, već bez mjesta uopće u vrtiću.
I nemaju pojma kamo će s djecom.
Jedna je morala dati otkaz, jedna će otvarati bolovanje za bolovanjem dok se ne snađu, jedna će regrutirati baku koja nikako nije najbolji izbor za dijete, jedna vozi dijete u privatni vrtić (koji je em skup, em daleko)...

O biranjima se može samo sanjati.
Čak i za škole, a kamoli vrtiće u kojima je ove godine manjak za 1800 samo zagrebačke djece.

Pa samo za upis djeteta u željenu školu smo morali proći cijeli cirkus sa lažnim prijavama stanovanja...
Kužim ja sve to, Apri... I nije bilo bez stresa, zbog priča o vezama grizli smo nokte i mm i ja. I bili smo uvjereni da nećemo dobiti mjesto.

Napisala sam u prvom postu da sam svjesna da brojna djeca ostaju neupisana, ali to ne sprečava roditelje (odnosno dio roditelja) da ipak pokušaju izabrati ono što smatraju najboljim za svoje dijete. E sad... Nekome uspije, nekome ne.

Ako sam dobro shvatila, to je ono o čemu je Stray pokušala pričati - o kriterijima poželjnog i nepoželjnog koji, vjerojatno ćeš se složiti, nisu svim roditeljima identični. Druga je stvar što su ljudi temu shvatili kao napad na hrvatski način života i standard. 99% odgovora na ovoj temi je čista ad hominem "argumentacija" vezana za pokretačicu.