Naša tužna priča o dojenju u bolnici
Evo, drage moje, da podijelim sa vama naše iskustvo iz bolnice. Javili smo se liječniku zbog povraćanja. Budući da su nalazi bili granični a bilirubin jako visok ostaviše nas u bolnici na promatranju i infuziji. Ja sam kao majka dojilja dobila uputnicu i pravo da budem uz dijete u internatu majki. Sve je lijepo «klapalo» dojili smo na zahtjev, međutim nakon tri dana, kako nisu pronašli ništa što bi uzrokovalo visok bilirubin, dr. je predložila 48h (kršitelj koda)a, jer je pretpostavila da je žutica od majčinog mlijeka, na što ja (poučena tekstovima s rodinog portala i iskustvima drugih mamica) nisam pristala. Tu je već počela naša tužna priča. Slijedeći dan htjela sam potpisati da idemo kući, ali moj gospodin je odlučio dobiti temperaturu, pa je infuzija produžena. Kako je temperatura trajala neprekidno 24h, dijete je postalo u jednom trenutku konvulzivno na 37,6 i dr. ga prebaci na intenzivnu (kat niže) jer, kao,ide vikend, a tamo će ga bolje promatrati. Počela je priča nevjerojatna i psihički pritisak koji ne znam uopće kako smo izdržali. Vaganje prije i poslije podoja, pod br.1. Naravno da sam bila u stalnom strahu hoće li dovoljno i koliko će dijete pojesti. Tu nam se posrećilo što je mali Karlo lijepo dojio, pa je znala vaga pokazati poslije podoja čak i 160gr+ (bebač 5 tjedana) ali nismo se uklopili u njihov vremenski raspored hranjenja (svaka 3h, noću svaka 4h) tražili su da se izdojim za noć, jer ne može nitko ući na odjel poslije 00h. Što sam ja prvo veče i napravila, ujutro sam zamolila dr. da ga ipak dojim i ona je to smatrajući normalnim rekla svim sestrama kako me moraju zvati iz internata kada se dijete probudi noću. Ali moja bebica nije iz prospekta, ja ga držim na dojci toliko dugo koliko on želi, osim toga treba mu najmanje 30min da izdoji mlijeka koliko mu je dovoljno. A to se također nije uklapalo u njihov program. «Mama, on mora za 20min posisati» kao da smo nešto kažnjivo radili ako smo bili koju minutu duže prištekani. Svaka sestra, svaki liječnik, pa i čistačica imala je svoj komentar! A meni je svaki podoj bio pod nevjerojatnim pritiskom. Čekala sam samo kad će me izbaciti van. Trebam li napominjati da sam punih 14 dana bila jedina majka koja isključivo doji, na punih 2 kata beba. Žalosno, prežalosno. Male bebice, pa čak i nedonoščad papaju adaptirano mlijeko. Dogodilo se da je jedna sestra u noćnoj, pod izlikom da ne budi mamu, mom djetetu na spavanju uvalila (kršitelj koda). Plakali smo cijeli dan i ja i beba, jer je dijete povraćalo ko fontana, dojilo svaka dva sata i cijeli dan se patilo s grčevima. Tada sam tražila da nas vrate na drugi kat ili nešto učine jer ja želim isključivo dojiti. Sve su sestre bile ljute na mene, vrijeđale su me, (na fin, kulturan način) jer sam se požalila doktorici, a ona je onda s tri markera na listi potcrtala ISKLJUČIVO PRSA ZVATI MAMU IZ INTERNATA. «Možda vi, mama, nemate dovoljno mlijeka (bebač dobio 1200gr za tri tjedna), možda nije kvalitetno, što ste danas jeli i tako unedogled» jer se beba koja je nekoliko dana jela po danu svakih 4 sata i noću spavala, pretvorila u malog «drekavca» vikali su ako ga nisam izvagala, kad sam mu ponudila prsa za utjehu… A ja sam pucala po svim šavovima. Molila sam da mi dopuste da slušam svoje dijete, da mi ne ograničavaju podoje, jer nije mi ovo prvo dijete, puno toga sam već naučila o dojenju… ali bila sam samo neshvaćena. Pokušali su me uputiti da moram dijetetu nametnuti neki «režim» jer inače neću moći kod kuće ništa raditi. A ja sam smo nekoliko bitnih i važnih stvari natuknula, na što su ostali zjevajući, jer im je otkriće bilo kako se povećava količina mlijeka, što su to i kada skokovi u razvoju, a onda sam zašutila sjetivši se one: «ne bacajte bisere među svinje» i skupljala hrabrosti samo da izdržim dan za dan, da se ne posvađam s nekim, da ne budem neugodna.
Uspjeli smo! Izdržali sve pritiske! Jučer nas ostpustiše kući!
Žalosno je prežalosno, biti jedna jedina, neshvaćena, bez podrške, bez ohrabrenja!
Sreća, nisam se dala obeshrabriti, beba je dobro napredovala, bio je zadovoljan, i imala sam priliku i druge majčice savjetovati i ohrabriti da doje što duže.
Ali «dojenje je najbolji izbor» samo je službeni stav bolnice, u praksi ne funkcionira, nema osobe koja bi mogla kvalitetno educirati mlade mame, a zaostali stavovi o dojenju kolaju svim odjelima kao nešto što je jedino prihvatljivo.
To je naša tužna priča, možda nekome pomogne, a možda potakne naše Rode na još žešću borbu protiv ovakvog sistema.
 |
|||
Odgovori s citatom
!
8) :D 
cekana prvotno napisa
. 
