Hvala ti što si iznijela jednu dimenziju problema koju mi nismo dovoljno istaknuli u diskusiji.

Samo bih htjela reći da ovo što kažeš: "ti roditelji su grozni, treba ih što prije lišiti roditeljske skrbi da bi ta djeca što prije našla nove divne roditelje" nije stav posvojitelja. Mi smo kao pojedinci i kao Udruga posvojiteljskih obitelji na strani djece, a ne neka interesna skupina koja bi ih instrumentalizirala. Mislim da nigdje na ovom forumu nećeš naći stav prezirivi stav prema biološkim roditeljima, dapače, u svim pričama ističe se zahvalnost biološkim roditeljima, koji su našu djecu rodili i bez kojih mi ne bismo bili roditelji. Ja sam osobno u diskusiji koju spominješ navela i mnoge socijalne probleme zbog kojih djeca završavaju u domovima. Navela sam i to da su mnoga djeca u domovima privremeno, dok se ne sredi situacija u njihovim biološkim obiteljima (ispričavam se što sam propustila spomenuti udomiteljske obitelji). Dakle, cilj posvojitelja nije da se bezrezervno oduzima djecu od bioloških roditelja i da im se daju nove obitelji. Međutim, u ovih deset godina vidjela sam da se u mnogim slučajevima koji su potpuno jasni, kada roditelji uopće ne brinu o djeci, ne posjećuju ih, možda svaka tri mjeseca nazovu da bi ispunili kvotu "brige o djetetu", a često niti to; kada djeca iz rodilišta dolaze u domove i dočekaju školu u njima, zato što se djelatnici Centra ne odlučuju pokrenuti proces oduzimanja roditeljskih prava biološkim roditeljima. To je na štetu djece koja bivaju emotivno, odgojno, intelektualno i zdravstveno zapuštena. Čast djelatnicima u domovima - osvjedočila sam se da s puno stručne predanosti i ljubavi rade s djecom, ali to je ustanova u kojoj dijete nikako ne može dobiti ono što može dobiti u obitelji.

Odluka u svakom slučaju mora biti u najboljem interesu djeteta, a svi znamo da često nije. Udomiteljstvo u sustavu igra značajnu ulogu, a nije dovoljno vrednovano i nema dovoljno potpore, pa zato i nema dovoljno udomitelja.