I ja imam dvoje djece razlike 23 mjeseca. Daniel 6 godina, Andrea 4. Totalno su suprotne naravi.
Daniel se nikad nije znao zaigrati sam, dok je Andrea bila manja mogla je satima provoditi uz igracke koje trube, razne slikovnice i puštati različite zvukove veselja... On je morao imati osobu koja je svoju pažnju posvećivao samo njemu. Tek kad je krenuo u vrtić to je stalo, ali njega su do 3 godine čuvali deda i baka doma, dok Andreu sam odmah s 1 godinom pustila u vrtić.
Ta razlika već se uvidjela čim je Andrea mogla sama sjediti s igračkama u dječjem vrtiću, a on je bio stalno na rukama. Kad sam protestirala za nošenje na rukama još od starosti par mjeseci dedek i baka su me gledali kao... (da ne bih nešto krivo napisala). A pojedine osobe su mi predlagale da Daniela stavim u torbu za nošenje i da tako kuham ručak. Koji apsurd???? I više od toga...
Zato je ona sada puno slobodnija u puno stvari, ona juri na tobogan, dok ga Daniel dobro proučava jeli možda previsok. A najsmješnije je kad ispadne mlađa seka hrabrija od njega. To je sada baš i zgodno pogledati jer ona se penje po mrežastom dijelu i lojtricama na vrh tobogana dok on se ponekad curikne.
A kod osoba koje su mi predlagale nošenje u torbici Daniela i sada kad su već srednjoškolci vidi se DEBELA RAZLIKA. Sin koji ide srednju školu je zaista JAKO ZATVORENA OSOBA - ponekad izađe s dečkima u kino i to je vrhunac njegovog izlaska, a djevojčica s kojom nije to radila SADA VEĆ U OSMOM RAZREDU OSNOVNE PROVODI DRUŠTVENO SVAKI VIKEND.

Nek vas to ne uznemirava, provjerite jel zainteresiran za vašu radnju, ako ne ili je promjenite ili im nemojte smetati. Već će oni nešto naći za sebe!!!