logoped

[Peterlin]

mi taj suvag nikako nismo docekali, pa sam ja odustala. idemo kod privatne logopedice vec skoro dvije godine i mislim da cemo bankrotirati
ovo je hvatanje za slamku spasa; nasa skola ima logopedicu, pa se nadam da cemo u devetom mjesecu i s njom moci vjezbati (barem da smanjimo te privatne satove i trosak). vec su nam rekli da mucavost, disleksija i disgrafija imaju prednost nad dislalijama.

Nazalost, dobro su ti rekli. Za dislaliju nema mjesta kod skolskih logopeda, imaju oni puno drugog posla, a malo ih je. Ja ti imam jako lose i razocaravajuce iskustvo sa skolskim logopedima, iako to se ne moze zamjeriti logopedu, pa cak ni skoli, nego sustavu...

Naime, moj stariji je bio na terapiji u Suvagu godinama i nikako nismo mogli dobiti logopeda u skoli jer prednost kakti imaju djeca koja nisu drugdje na terapiji. Dobro, nastavili smo hodati u Suvag dok je trebalo.

Kasnije, kad se nas mladji sin upisao u skolu, dijagnosticirani su mu kratak interval paznje i elementi disleksije (on nije isao na terapije u Suvag, samo na dijagnostiku) ALI ni za njega nije bilo mjesta kod logopeda. Doduse, on je ljevak i mi smo s vremenom shvatili da je to uzrok njegovih teskoca, a ne neki teski oblik disleksije, inace se ne bi usudili sami raditi s njim.

Prema mojim spoznajama, logopedi u skoli rade samo s djecom koja nisu zbrinuta na drugaciji nacin, a imaju velikih problema (citaj - socijala, nije lijepo za reci ali ima u tome debele istine). U nasoj skoli logoped je na pola radnog vremena (tj. radi svaki drugi dan, a preostale dane u tjednu je u drugoj skoli). Komplicirano i neefikasno. Skola trazi logopeda na puno radno vrijeme, ali evo u pet godina nije se to uspjelo rijesiti. Ne bih sad u detalje, ali uvjerila sam se da nije krivica u okviru skole. Njima netko treba odobriti zaposljavanje novog djelatnika, a to nije lako.

Mi smo se snalazili (i danas se snalazimo) kako smo najbolje znali i umjeli. Srecom, uz starijega i Suvagove logopede naucili smo dosta pa sa djetetom vjezbamo sami i povremeno odemo na kontrole. Tesko mi je savjetovati jer mi smo dugo bili (i jos smo) u sustavu Suvaga, a tamo nema nista na brzinu. Ako vec ides kod privatnika, probaj naci nekoga tko je blizu i ciji rad ti se svidja.

Inace, djetetu je jako bitno da s njim radi jedna osoba. Kontinuitet je vazan. Ovo sto si opisala o radu djeteta sa studentima i promjenama terapeuta nikako nije dobro, ali to je samo moje misljenje. Mojoj djeci to ne bi odgovaralo. Nas stariji je bio jako vezan za osobe koje su s njim radile, do te mjere da i danas ponekad posjeti tetu V. kad se zateknemo u Suvagu.