Kako provode dan

[krumpiric]

eh, a što bi bilo da ih oko 17 tek kupiš iz dežurstva i još moraju nešto pojest i treba im se provjerit domaći
doduše imaš pravo, to su stariji, nema dežurstva? Ali mene zanima kako funkcioniraju oni čija su djeca doma sama do 17h? Šta rade, kada stignu...

[Rebbeca]

Da, i moji imaju treninge, ali to je kasnije popodne/navečer

[Peterlin]

Imam ja jednog u petom i jednog u četvrtom razredu.

Smjena (srećom) uvijek jutarnja.

Probudimo ih u 6:45 kad odlazimo na posao. Čeka ih pripremljen doručak na stolu, a odjeća je odabrana navečer. TOrbe također složene navečer.

Navinemo im timer da znaju kad treba krenuti u školu. Ponekad zaboravim, pa ih zivkam ali ide to i samo...

U školi su do 12-13 sati, ovisno o rasporedu. Imaju tamo i mliječni obrok, ali ručak ih čeka doma. Sami si griju u mikrovalnoj, svaki svoj tanjur jer ne dolaze uvijek u isto vrijeme niti zajedno. Pojedu ručak, a onda se malo odmore (obično se malo poigraju) pa pišu zadaću. Kad ja dođem s posla oko 16 sati, većina toga je obavljena. Zna me dočekati poneka zadaća pogotovo od mlađega koji je sada prve godine bez boravka, ali samo ako nešto ne zna, ne razumije ili zaboravi.

Sami odlaze na izbornu nastavu (to je starijem često sedmi sat, pa u pauzi dolaze doma pojesti nešto i ostaviti torbu). Stariji sam ide i u glazbenu jer mu je termin prije nego mi stignemo kući. Ove godine krenuo je i na informatiku, pa ima relativno malo lufta. Dobro se uhodao već prošle godine.

Učenje - tja, ne pretjeruju. Ni mi se ne stignemo puno s tim baviti, osim vikendom kad temeljitije zajedno pregledamo torbe (navika iz doba boravka). Mlađi mora vježbati matematiku jer to mu ide teže, a ako nismo zadovoljni sa zadaćom, piše ponovno (do sada je to bilo samo jednom u ova 2 tjedna). Stariji je potpuno samostalan i prilično savjestan, a pomoć traži uglavnom oko stranih jezika. Obično se radi o tome da i jedan i drugi pokušavaju napisati zadaću bez prethodnog ponavljanja gradiva i čitanja udžbenika - ko da sebe gledam u toj dobi... glava u balunu!

Imamo u zgradi susjedu, stariju gospođu koju klinci vole i kojoj ponekad pozvone ako im što treba (ili ako se hoće malo družiti) tako da nekakav labav nadzor ipak postoji.

Ponekad pitaju mogu li van - mogu samo ako je ručak pojeden i zadaće napisane.

Imamo sreće da je škola blizu pa djeca mogu ići sama, ne treba ih voziti.