Slažem se, ali na temelju poznavanja svog mlađeg sina (kojem je jako teško zadržati pažnju na gradivu) bit će da je riječ o vremenu koje provode za pisaćim stolom, a ne o vremenu učenja.
Moj sin je u stanju sjediti čitavo popodne nad zadaćom od 3 reda, a misli mu vrludaju bogtepitaj kamo, sanjari i razmišlja o igranju...
Rješavamo to ovako: Možeš van / k prijatelju / na računalo / gledati televiziju TEK kad završiš zadaću, a ako je ne završiš do tog-i-tog vremena, ne možeš uopće jer ne stigneš.
Znala sam mu (i danas ako treba) staviti timer da se vidi koliko napravi u 15 minuta. Znatno mu je popravilo efikasnost ali još uvijek treba pomoć povremeno jer nema nikakav osjećaj za vrijeme.