Sa curom je situacija malo bolja, tj. ona je dosta brza u zadaći, ali to učenje je malo razdužila...
Sin je oduvijek spor, sam kaže da se zamisli, i prođe vrijeme...
Isto tako, nema nikakvih drugih aktivnosti dok nisu gotove zadaće i učenje, ali njemu to i nije neki poticaj.
Dosta ih muči geografija, profa je takav da za točan odgovor prizna samo ono što je izdiktirao u bilježnicu, od riječi do riječi.
Također, sad se iz raznih predmeta susreću s potpuno novim pojmovima, koje do sada nisu ni čuli, a pogotovo neznaju što znače.

Ali, ipak, ide na bolje, malo su ubrzali, vjerojatno ih je sve to šokiralo: više zadaće, više učenja, mama (pod stresom 5. razreda) koja ih stalno tjera učiti... Samo se nadam da će tako i ostati...