Neki dan razmišljam, i zaključim da je moj veliki problem samodisciplina.
Prije sam na tu riječ (kao klinka i tinejdžer) gledala kao na zlo, danas vidim da je jedna od bitnih osobina za uredan (usudila bih se reći i uspješan) život.
Kod mene je recimo situacija da bez jasne strukture (po mogućnosti uz partnera u obavljanju svega) ne funkcioniram. Mali i ja se svako jutro dižemo u 7, sa MM. On ide na posao, mi s njim popiti kavu. To je jedini način da moj dan počne u normalnu uru. Onda je šoping, eventualno odemo kod malih prijatelja, klinac na druženje, mama na "čašicu" razgovora i onda idemo doma. Tu nastaje problem. Iako znam da bi idealno bilo da pospremim dok je mali budan i eventualno stavim ručak, i kasnije malo odmorim ili pročitam štogod, draže mi je gledati tv ili prosurfati netom odmah. Tj. nemam volje za započeti sa obavezama dok me vrijeme ne stisne, dok se ne približe 2-3 sata (MM dolazi u 4 s posla). Bit će i dobronamjernih koji će reći pa nemoj ženo radit što ti nije drago, treba ponekad i odmoriti, ali svi znamo da si to može dopustiti tinejdžerica, ali majka i supruga (tj. odrasle osoba) bi morala imati dovoljno samodiscipline da se natjera obaviti te nedrage ali potrebne poslove.... i to na vrijeme.

Najgore je što sam tragično svjesna da bi mi život bio neusporedivo lakši i vedriji, da ne kažem uredniji i bez nepotrebnih svakodnevnih žurenja i zbrkanog obavljanje hrpe zaostataka, samo kad bi se mogla izboriti protiv sebe same.
Dakle, ako imate koju kap mudrosti, neku tehniku, dobru knjigu s tematikom....