Bravo, draga Snelly, samo trebamo hrabro naprijed...i pozitivno razmišljati, a onda će se sve tako i posložiti... Mi ipak imamo one koji na nas paze...
Evo gledam sliku svoga Anđela i smijem se... Znam da će me on sljedeće godine nagraditi (jedva čekam da prođe još neka 4 mjeseca, pa da počnemo "raditi" na braci ili seki)
Da, danas je onaj dobar dan...ne želim biti tužna (to moj Ivano nikako ne bi htio), a sigurno to ne želi ni tvoja Mrvica...oni žele vidjeti svoje roditelje sretne! Znam da tuga nekada bude jača i biti će još dana kad ćemo joj se predati, ali s vremenom će ih sigurno biti sve manje i manje... Doći će ti dani kada ćemo se samo sa osmijehom na licu sjećati svojih Anđelčića...
Samo glavu gore i bez straha...želim ti uskoro jedan +
kao i ostalim majkama Anđela...