Boli, jako boli

[snelly85]

Athana,hvala na ohrabrujućem postu Nadam se da će svima nama ovdje uskoro krenuti onako kako bi željeli.Kako si?Kako situacija kod tebe .Šaljem ti veliki

[Athana]

Nadam se da će svima nama ovdje uskoro krenuti onako kako bi željeli.Kako si?Kako situacija kod tebe .Šaljem ti veliki

I ja se najiskrenije nadam da ćemo sve jednom "dogurati" do našeg konačnog cilja i da će nam naša srca biti ispunjena ljubavlju i srećom, a ne samo ovom prokletom prazninom, nemoći i tugom...
Ali, eto, moramo biti hrabre i iznijeti taj naš "križ" koji nam je dan...do onoga dana kad će nam druga bebica ublažiti ovu bol...a kako se nosimo s tim znamo samo MI ovdje i kako je teško ustati svaki dan sa istom spoznajom o velikom gubitku...Ipak, trudimo se popuniti naše vrijeme i zaokupiti misli drugim stvarima, ali na kraju dana...opet ostajemo sami vodeći bitku sa svojom tugom i strahovima...
Pričajući "o nama", pričam "o sebi" iz jednog razloga...što vjerujem da sve prolazimo našu tragediju na isti ili vrlo sličan način...

Još se dodatno nerviram posljednjih dana, uzaludno tragajući za razlozima zbog kojih je došlo do komplikacija kod moje bebice, pa kad se svaki put opet nađem na početku i tako se vrtim u krug, ludim...jer konkretnog odgovora NEMA i valjda ga nikad neću saznati...jednostavno, moram se pomiriti s jedinom istinom, da je volja Božija i da samo On zna zašto je tako moralo biti....

Opet, s druge strane, imam toliku vjeru u "bolje sutra", pa je to ono jedino što me drži da ne prolupam...i da je očito Bog imao jako dobar razlog kad je nas izabrao za majke naših predivnih, malih anđela...

Ljubim te, draga Snelly , ostani samo hrabra...i VJERUJ, vjeruj da sve na kraju MORA biti dobro...