ako krećemo od postavke da ljudima ne treba meso za preživljavanje onda je to sve skupa jednako okrutno
i telence i prasence i lupko i nemo
ako se postavimo da smo mi po svojoj prirodi svežderi
i da naš organizam treba i namirnice životinjskog porijekla onda je pitanje treba li nam toliko mesa
odgovor je apsolutno ne treba
mogli bi sasvim lijepo živjeti sa puuuuuuunoooooo manje mesa
i ne bi bilo potrebe za tolikom masovnom proizvodnjom i odvratnim uvjetima te proizvodnje
manje bi se proizvodilo, na "humaniji" način i kvalitetnije meso
ali mislim da čak sve to nije tema
ja sam shvatila da je tema okrutnost bez svrhe
dakle uhvatimo raka i onda mu otkinemo klješta, jer nam se sviđaju
ne da ga pojedemo nego ubijemo ubojstva radi
i ja spadam u licemjerne, ali ću prihvatiti ubojstvo fazana da bi pojela njegovo meso
njegovo ubojstvo da bi ga preprarirala i držala krepanu životinju kao ukras ne
ako mi osa hoće napraviti gnijezdo pod prozorom, ubit ću je
neću ići ubijati osu vani koja me ne dira
zaštiti sebe, i prehraniti se da
to mi je prihvatljivo ubijanje životinja
i to na način da se ta životinja stvarno iskoristi, i meso i koža i sve što se može iskoristiti
gađati ptičice praćkom da se dijete nauči preciznosti i slične stvari koje se rade, to mi je okrutnost
i to sam apsolutno protiv i mislim da je to zapravo tema
i vjerujem da ćemo se tu svi složiti
dakle od kada sam ja u ulozi roditelja nismo vadili zvijezde (jesam u djetinjstvu i sušila ih jadne na suncu

, ali opet (bar još) nisam postala masovni ubojica) nismo vadili ježince (i to jesam kao mala, strugala bodlje i radila pepeljaru od njih), morske krastavce (i to smo koristili kao igračke, špricali se njima)
to sve pogledamo, i bacimo natrag u more
vjerujem da je toj životiniji stres i da je mi samo stavimo u kanticu, ali i ja sam izložena stresu

, to je današnji način
života, jbg