Imam kćer od 4 godine koja jako voli plesati i traži sve neke haljinice, suknjice, krune, štapiće abrakadabra, plesne cipelice na mašnicu - sve joj to treba za ples.
A sin, dvogodišnjak, u nju gleda ko u Boga i otima joj haljine, krune, šosiće, sve rozo na što naiđe. Najviše voli njezin rozi šos od par slojeva tila. Ona je najveći uzor za njega. Otima joj i špangice i sebi stavlja na kosu. Nakit ista stvar, sav se okiti ko božićno drvce.

Ni muž ni ja nemamo problem s tim, u kući ga nitko ne zeza, kažemo mu da je lijepa princeza, slikamo ga, kako i nju tako i njega. Ni više ni manje. Ali problem je kada izađemo van. Mi smo kao roditelji oboje otvorenih svjetonadzora i ni meni ni mužu nije problem izaći s njim van u haljinici. Dijete razvija svoju osobnost, poistovjećuje se s okolinom (sekom) i smatramo to normalnim.

Seka je na plaži vidjela da žene nose gornje djelove i odmah je i ona poželjela grudnjak jer "joj treba", pa tako i on sada se otima sa sekom za grudnjak. Kako imamo jedan gornji dio sekinog badića dogovorili smo se da će malo nositi jedan, a malo drugi.

Komentare koje dobivamo - Isuse, što vi radite od djece!!!!!!

Da netko može vidjeti sreću na njegovom licu kada obuče haljinicu - to je neopisivo.
Ne pada mi na pamet da mu to oduzimam.

Ima li tko sličnih situacija i kako se nosite s njima?