Baš sam se ponadala da su sve boljke dojenja iza nas kad eto nove.
M ima 4 mjeseca i do sada smo uspješno dojili, bili smo na 10-tak podoja u 24 sata, od toga jedan noćni. Prije deset dana je zaradio finu virozu, začepio se nosić, on pun sekreta, pa čak je i takav htio dojiti i uspijevao. Ja sam let down vrlo rijetko osjetila, samo po njegovom gutanju i nekakvom šištavom zvuku u početku.
Kad je prehlada prošla i ostao samo kašalj počeli su problemi, zakašljavanje i zagrcavanje, pretpostavljam kad bi se mlijeko spojilo s tim šlajmom u grlu i njega bi to tjeralo na povraćanje i počeo je sve nevoljkije sisati. Manje je raspoložen za dojenje, rjeđe traži (trpa rukicu u usta), baca se i vrti na ciki, sve oko njega mu je puno zanimljivije a svaki zvuk (cvrkut ptice dovodi do potpunog prekida dojenja) ga ometa i potpuno odvuče od dojenja.
A meni se sva ta nervoza od prehlade pa nadalje očito samo gomila i vidim da mu sad jako dugo treba da krene mlijeko, on je onda nervozan, ja još više, pa mlijeko ide još teže. Kako on manje doji, slabije se i cike pune. U izdajanju sam potpuno neuspješna. Znam da se trebam opustiti ali ne ide...
Danas sam probala sa syntocinonom ali moja doktorica nezna ništa kako ga aplicirati. Stvarno isti tren krene mlijeko kad on povuče ali onda opet nakon nekog vremena kao da stane.
Da li se smije kod svakog podoja?
Da li prvo sprej ili prvo probati bez njega pa onda ako ne ide, onda ušpricati?
Koliko dugo se smije koristiti?
Da li se smije špricati dva puta tijekom istog podoja?
(ako trebaju brojkice, rođen s 3560, kod otpusta 3220, prvi mjesec dobio 1300 od otpusne težine, drugi mjesec 860, sa 3.5 mjeseca imao 6660, piškanih pelena 5-6 dnevno, kaka kako kad ali školski senfasto, nema soor)