Drage mame, već par dana razmišljam da pokrenem ovu temu, nadam se da ćete me razumijeti. Imam sina od 6 godina i prije mjesec dana došla nam je curica. Za mene mnogi kažu da sam lijepa, a to su posebno isticali kad sam se udavala jer MM nije baš neki ljepotan, pa su se čudili zato sam baš njega izabrala. Meni izgled nije bitan bitna mi je osoba i karakter ja sam i dan danas s njim sretna nakon 10 godina što smo skupa. Međutim ono što me muči je to da mi obadvoje djece imaju sve njegove fizičke mane i uopće ne liče na mene, svi me pitaju da li su moji, najviše mi je žao zbog ove bebice jer svi je pogledaju kažu samo ista brat i tata i kao da im je krivo što je to tako. Tako je reagiralo već više od 10 meni bliskih ljudi koji su došli vidjeti je. Nije baš lijepa bebica ali meni to ne smeta, smeta mi što je ljudima izgled bitan i njihovi pogledi nakon što je vide su užasnuti niko ne može izustiti ni da je slatka, kažu smo joj kako je mala i otiđu u kuhinju gdje je suprug pripremio za pojesti, niko da je uzme, poljubi, da joj nešto tepa, ja jednostavno ne mogu vjerovati, ne znam šta bi im rekla, ali dovela sam se u situaciju da mi se neda ni pokazati je jer reakcija je užasna. Moje mišljenje je da je lijepa curica, samo radi dosta grimasa pa izgleda kao neka nonica, ali zar je to bitno. Da li je naka od vas to doživjela i šta da radim? Ulovim samu sebe da razmišljam šta je tako ružna, pa je slikam pa proučavam joooj, osjećam se kao da ću poluditi. Ti isti ljudi nisu tako reagirali na sina iako kažu da isto izgledaju, njemu su bar tepali nosili ga i sl., kao da su razočarani![]()




Odgovori s citatom



mene si navukla
al su se brzo ispravila...
