mamanina prvotno napisa
Javila bi se da sam možda ta koju tražiš... tak je to kad MM treba obaviti više radnji odjednom (uzeti lovu, prebrojati, uzeti neprodano, i to još za 3 osobe). U krivoj vrećici koju ja imam ostale su troje cipelica (br.26, 21-22).
Što se tiče rasprodaje kupujem i prodajem godinama. Nikad nisam razočarana jer nemam velika očekivanja, moram priznati da nemam niti neke velike potrebe u smislu financijske prirode ali imam takav način života da mislim da ne treba novac bacati uzalud tako gdje se može uštedjeti. Dolazim po sat i više vremena prije početka rasprodaje i svjedok sam ubacivanja u red, mrtvi, hladni - nisu to ni trudnice ni mala djeca, onda mislim možda je ljudima stvarno frka a meni nije... ulazim mirno i polako, prvo cipele (vadim metar i izmjerim - da to je mene možda vidjela slavonka), dilema rješena, paše, ne paše ... i nećete vjerovati ali me jako veseli kad vidim nekog s mojom stvari, kad dijete isprobava, sretno je kao i moja curica kad je to nosila...šta ćeš čovjek se ponekad veže uz stvari. Uvijek upoznam neke zanimljive ljude i priče, i uvijek ugodne, ako se ponekad dogodi da se gurnemo slučajno uvijek čujem "oprostite", najčešće ga ja izustim prva. Kupim oko 10 stvari, krenem s 15-20. Sve vraćam na svoje mjesto jer mislim da je to najveći problem rasprodaje. Usput pobirem s poda ono što je nekom ispalo i stavljam na mjesto po veličini. Lijepo znam zamoliti ljude ukoliko rade nešto što me stvarno iritira da to ne rade, malo su začuđeni, ali često prestanu. Nisam ni član rode, niti volontiram ali se osjećam kao da jesam. Nećete vjerovati ali sve to stignem u manje od sata ... Mislim da ljudi koji ne podnose gužvu, koji se osjećaju pod pritiskom nisu za ovakva mjesta. Malo mojih prijateljica idu na rasprodaju, jednostavno psihički to im je prenaporno, nisu razmažene nego jednostavno nisu takvi tipovi. Mislim da ima mjesta za popravke što se tiče same rasprodaje ali prvo trebamo riješiti neke stvari sami sa sobom.