Rasprodaja - oduševljena i razočarana

[ivarica]

meni je jako drago vidjeti ove vase komentare ovdje, jer su pisani s vasim ocitim razumijevanjem situacije i s namjerom pomoci i podrske, bas to mi je danas trebalo. drago mi je i kad nas zovu ljudi koji su sudjelovali na rasprodajama, zanima ih o cemu se radi, ispituju i na kraju i kazu kako su zadovoljni samom organizacijom.

kod zene koja je nasim propustom i dobila prednost za sifru (a angie npr nije) i kasnije ostala zakinuta slijedom nasih gresaka za tu informaciju o doniranju, dogodila se eto ta negativna emocija, koju opet svaka od nas moze razumjeti, jer i sorcie npr bi je poslala da se na topiku o ZZP javi, ako nigdje drugdje, medijima. a od njih ovakav tretman, prvenstveno naslov (u prvom izdanju u naslovu je pisalo PREVARA, tek je kasnije mijenjan u pogreska), ali i nacin na koji je novinarka razgovarala s nama, roda u deset godina svojeg rada nije nikad ni iskusila a ni zasluzila.

kako i u osmisljavanju svojih aktivnosti, tako jednako i u nacinu fundraisiranja, roda je avangardna udruga, sirimo granice, koristimo tuđa iskustva, hocemo uvijek i bolje i vise. nama se nikad nije dogodilo da neki projekt vise ne odrzavamo zato jer ove godine ministarstvo to i to kasni s natjecajima. roda ce uvijek naci nacina da se projekti nastave i to zahvaljujuci prvenstveno dvjema stvarima, nasa je najveca vrijednost - volonterizam a druga jednako vazna stvar - jer smo uvijek radile na samoodrzivosti. moj uvid u rad udruga je prilican, mi smo u tome daaleko ispred, pa skoro - svih njih. na razlicitim konferencijama zele da prenosimo svoja iskustva, da kazemo "kako mi to radimo". mi ne zelimo biti ovisne o onima koje jucer-danas-sutra kritiziramo. ne zelimo biti u zavisnom odnosu o nikom od onih, mislim da je za dobar dio udruga ustvari problem ta ovisnost o drzavnoj sisi, a da poduzetnickoga duha i ideja imamo svi mi, a ne samo rode, barem onoliko koliko nam je dovoljno za voditi svoja kucanstva. i gdje smo mi tu sad? sa hrpom ideja, sa voljom da same nalazimo nacine i sredstva, a u okruzenju u kojem se ne samo udrugama, nego i pojedincima i firmama, podmecu noge u razvoju ikakve poduzetnicke inicijative.

rasprodaja funkcionira na ovaj nacin, postujuci tako propise i podrazumijevauci da su obje strane u tom odnosu korektne jedna prema drugoj, da obje strane kuze vrijednost koju dobivaju za sebe (jer, budimo realni, rodina misija nije prodaja rabljenih stvari, nismo oglasnik, makar netko mozda i mislio da bi mi trebali prodati sve rabljene stvari u hrvatskoj) i dobrovoljno u taj odnos i ulaze. dosad su nas mnogi ljudi ispitivali o nacinu na koji rasprodaja funkcionira i problema nije bilo. nastao je onog trena kad je izostao zivi kontakt, a sifre smo, iskljucivo zbog unapređenja usluge prema nasim korisnicima, poceli dijeliti putem internetskog obrasca.

sto se tice potvrde o donaciji, ona nije sporna, ne znam tko ju je spomenuo. mi su rodi izdajemo potvrde o donaciji iako po zakonu nismo na to obavezni, ali zato jer je to jedan od mehanizama kontrole našeg rada. zar je niste dobili kad ste donirali novce nekoj drugoj udruzi? ako imate potvrdu o donaciji, tada se moze uci u trag tome jel udruga ta sredstva uopce uplatila na ziro racun i namjenski koristila. kako bi se inace to dokazalo?

na kraju ovog dana, kad smo se sa zenom vise puta i cule i vidjele, vjerujem da nije ni njoj sigurno ista manje stresno nego nama.
samo, ona, za razliku od mene nije u novinama opisana kao "starija gospođa". ako za nešto, za ovo će mi trebati terapija i utjeha.