Pokazuje rezultate 1 do 28 od 28

Tema: Nakon kise uvijek dolazi Sunce.

  1. #1

    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Jarun
    Postovi
    296

    Početno Nakon kise uvijek dolazi Sunce.

    Nakon iscitavanja svega sto se moglo naci o prirodnom porodjajima, odlucili smo se za Postojnu, kao najbolju opciju poroda u vodi i tretmana prema rodiljama. Nakon njihovoga pismenog odgovora, entuzijazam je brzo pao, jer smo suprug i ja shvatili da cijena poroda je vrlo visoka i nikako si je ne mozemo priustiti. Nedugo zatim saznala sam za Rijeku i na forumu nasla toliko pohvala-od njihovih doktora do primalja. Jako sam se veselila. Pao mi je kamen sa srca sto ne moram roditi u Zagrebu i sto idem u rodiliste koje propagira prirodni porod, bez kemikalija!!!!!

    Stigao je i taj 37tj trudnoce kada sam sa svim nalazima otisla na kontrolni pregled. Tu sam upoznala doc. N.S. i primalju Silvanu. Bili su divni i vrlo su se lijepo odnosili prema meni. Iz razgovora vidjelo se da doc jako voli rode, jer ga je i interesiralo od kuda sam saznala za vodeni porod. Tada o mom planu poroda nismo razgovarali, jer sam si ja mislila bolje da pricamo o tome kada dodjem na porod, jer tko zna da li ce u opce oni biti dezurni kada cu radjati. Koja greska!!!!

    Prenjela sam 10 dana ( 41+4), taj cetvrtak su me i hospitalizirali, do tada sam vec imala cetri amnioskopije i svi nalazi su bili super, otvorena 4cm. Uz pitanje zasto moram cekati trudove u bolnici, rekli su da me tu mogu bolje nadgledati. Odbila sam potpisati papir punomoci i tad je pocela frka.....da sam znala da ce biti tako, potpisala bih odmah. Sestra koja je trazila potpis pitala me zasto odbijam potpisati i nakon moga objasnjenja upitno prokomentirala- da zasto sam ja u biti iz Zagreba dosla u njihovo rodiliste, da tak i tak ovdje je sve prepuno rodilja iz cijele Hrvatske i mogla sam ostati u Zagrebu, a ne sad tu njih zezati sa nepotpisivanjem „bianco“ papira. Otpremila me u sobu i rekla da cemo taj papir naknadno jos rijesiti.

    Navecer sam hodala dva sata po hodniku gore-dolje da konacno dodju ti trudovi jer nikako nisam htjela ostati par dana u bolnici i hvala Bogu da je oko ponoci pocelo! Otisla plodna voda i ja sva sretna izvjestim sestre o tome i ne mogu vjerovati da je dosao taj trenutak. Niti malo me nije bilo strah ( ocito nisam kao prvorotka znala sta me ceka ). Pozvali su dezurnu doktoricu da me pregleda, a prije toga me opet sestra pita za bianco i ja opet istu pricu ponavljam kako ne zelim potpisati....itd, a ona kaze da mora izvjestiti doktora o tome i bla bla. Nakon pregleda, otvorena 4cm, vodenjaka nema, vidi se kosica. Nakon klistiranja, nije bilo strasno, odveli me na ctg i na tom stolu sam se smrzla kolika je ledara bila.Trudovi su vec poceli, sestra mi je donosila vode, i tako dosla doktorica K. koja je stala pored mene i prva recenica je bila-pa zasto vi ne zelite potpisati papir punomoci.A meni mrak padne i vec me trudovi jako bole. Bila je sva nekako zivcana i druga recenica je bila-pa jel' znate vi da ne mozete u kadu ako ne potpisete. Tad sam se slomila i nije mi bilo do nicega. Nista joj nisam rekla i sutila sam, napominjem da me vec bolilo i toliko sam se tresla od hladnoce da je deka skoro pala sa mene, i sada me vec pocelo biti strah. Donijeli su mi novi papir kojeg sam potpisala rekavsi-ak je to uvjet da idem u kadu onda cu potpisati. Ah. Nakon nekog vremena odveli su me u sobu sa kadom i tamo mi je sestra rekla da sjednem na loptu i u trudu skakucem i razgibavam zdjelicu.To je bilo super, samo da nisam morala imati onu kompresu ispod sebe jer me toliko zuljala a nisam je smjela maknuti, valjda zbog krvi i plodne vode. Onda su poceli puniti kadu i rekli da ce pozvati muza kad udjem u kadu ( muz je doma spavao 10min autom od bolnice). Dosla je doticna doktorica K. koja me na moje iznenadjenje vrlo njezno pregledala i na lopti sam se za sat-dva otvorila svega 1cm, sada sam na 5cm. Lezim na stolu i na izlasku me upita zelim li drip.Jako me bolilo i ne znam zasto ali klimnula sam glavom na nacin-ma napravite kaj god hocete!!! Nisam je htjela vise vidjeti, muka mi je bilo od nje i njenog nastupa kad sam bila na ctg-u. Poceli su sa 5kapi i stavili me u kadu. Sestra mi je stavila ctg i rekla kako da disem, i tada sam ostala sama, nikoga nije bilo u sobi, odmah je pocelo jos jace boljeti i nakon nekog vremena dosao je moj dragi i bili smo sami. Prvo kad je usao cuo je-ja ne mogu vise. To sam ponavlja i do kraja poroda. Sjeo je pored kade i gledao me dok sam mu ja izmedju trudova pokusavala objasniti koliko mi je strasno i koliko boli. U trudu bi stavila svoju glavu na njegovo rame i on bi gurao prema meni a ja prema njemu, kad vise ni to nije pomoglo onda bi stiskala njegovu ruku. Na kraju vise nisam mogla podnjeti bilo kakav dodir pa sam u trudu lupala sakom o rub kade. Sve je to bilo popraceno dozivanjem svih svetaca i andjela iz svih religija koje sam se mogla sjetiti. Rekla sam i njemu nek se moli, i kad bi trud prosao pitala ga ljutito dal se moli. S vremena na vrijeme bi upala sestra i pogledala na ctg jacinu trudova i izisla. Nema ni primalje ni nikoga. Davali su mi vode, to je super. Bila sam umorna i nisam mogla gledati, oci su mi se izvrtavale ko da cu past u nesvjest. Onda vise nisam mogla i rekla sam muzu da kaze nekom da mi daju epiduralnu, mislila sam da cu se raspasti koliko je bolilo. Kad se proculo na hodniku da ova iz Zagreba, koja nije htjela potpisala papir sad u kadi trazi epiduralnu ( sto znam da nema nikakvoga smisla, ali u tom trenutku samo zelis da bol prestane ) opet je neko komesanje nastalo.Cekali su da prodje dva sata da izadjem iz kade i da dodje doktor i da me pregleda. U 7.00 sam izisla iz kade i trazila doktora, ali naravno doktor bio u vizitama i ja tako cekala do 8.00 ili cak i duze, ne sjecam se, i stalno su govorili-evo ide, ide, a on nikako da dodje, a o pregledu mi ovisi ta epiduralna, i znala sam sto duze cekam to imam i manje sanse da je dobijem. Lezeci na stolu dosla je doktorica S. i sa vrata komentirala mi, samo sto se nije derala na mene-da kako ja sad to zelim epiduralnu i da se u opce nisam pripremila za porod. Zasto nisam bila na niti jednom tecaju???? I najgore sto me i uvjerila svojom energijom i takvim nastupom da u opce nisam pripremljena i da kaj sam u biti dosla njih tu zezati tako nepripremljena..........ja prolazim kroz veliki bolni trud a ona meni sa vrata dovikuje kako sam nepripremljena-----e koji grozan feeling. Htjela sam samo plakati i plakati. Bez obzira sto je mm bio tamo bas sam bila ko Pale sam na svijetu- i jos mi je mm dok sam bila u kadi govorio tuzno ( jer nije znao kak da mi pomogne)-drugacije je kad procitas na rodi a drugacije kad ti to stvarno dozivis. Kao da je bio ljut-zazelila si prirodni porod, a vidis da nismo u stanju izborit se za njega--- jos sam i mislila da se u Rijeci ne treba toliko boriti. AH!
    Dosao je i glavni doktor N.S. ( i ja sva puna nade, mozda ipak se doktor smiluje i da mi epiduralnu), digli su me sa stola, a ja u hodniku dobila trud, pa se cucnula na pod jer nisam mogla stajati, i sjednem za pregled, a on me pregleda u trudu tako grozno k'o da sam gumena lutka. Ja mu kazem jel' moze to malo pazljivije i zamolim za epiduralnu, a on ljutito- ma koja epiduralna, potpuno ste otvoreni. Mrak mi je pao na oci, mislila sam da se necu nikad porodit. I sad dolazi ono lijepo kad je stigla primalja Silvana i pocela pricati samnom i ohrabrivati me tj malo da me dovede k sebi, jer sam bila totalno izgubljena i uplasena i sva jadna i nikakva. I tako je rekla da me sad vodi na stolcic i malo na strunjacu sa loptom, pa cemo vidjeti kako ce nam ici. Pozvali natrag mm, i neko vrijeme sam lezala na boku jer su trudovi bili tad najjaci. Tiskala sam vec ja i svih dva sata dok sam bila u kadi, tako da sam vec na stolu tiskala jace jer su mi govorili i kako da disem i kako da tiskam. Bila je tu i sestra ili primalja Zeljka, koja je isto divna kao i Silvana, ona je cak i cijelo vrijeme bila samnom. Drzala sam ih obje za ruke, pa bi Zeljku podragala po kosi ( jer je tako divna ), pa bi ih molila da mi pomognu.Nisu mi dozvolile da zaplacem ,da ne gubim energiju jer sam cijelo vrijeme tiskala. Nisam nikako mogla istisnuti bebicu, bolilo me toliko da sam htjela umrijeti. U jednom trenutku sam rekla Silvani da me bas briga i za dijete i za sve, i da jednostavno ne mogu vise. Na svaku moju emociju jadanja i zapomaganja ona bi mi uzvratila sa puno ljubavi i razumijevanja govoreci mi kako je sasvim normalno da se tako osijecam. Probali smo stolcic, nije mi islo, onda sam bila na podu ( strunjaci sa loptom ) i zauzela koji god polozaj sam htjela, ali trudovi su bili slabi, a ja jos slabija. Bebi je skoro kosica virila vani, i kaze mm poslije poroda da se taj dio vec osusio na glavi koliko je sve to dugo trajalo, i nakon skoro tri sata takvoga nemogucega tiskanja, konacno je bebica izisla. Napravili su epi, Silvana je stavljala tople komprese da mi omeksa i rukom rastezala da sam imala osjecaj da mi je do koljena rastegnula kozu koliko je peklo, ali koza mi je bila toliko nerastezljiva i beba nikako nije mogla proci, tako da sam zaradila i to rezanje koje sam 100% htjela izbjeci, ali na kraju bilo je to 6 savova koje me kasnije samo malo zatezalo i peklo, mogla sam i sjediti nakon 5-6sati, naravno kratko, ali nije bolilo koliko sam mislila da boli. Ispricavala sam se i Silvani i Zeljki sto sam bila tako sva bespomocna i jadna i sto sam ih toliko moljakala za pomoc. Imala sam osijecaj da sam najgora i da su sve druge koje radjaju discipliniranije i smirenije.
    Prerezali su pupak odmah ( muz prerezao ), sto mi je isto bilo koma, i izvagali je i izmjerili-4040g i 51cm, i nakon par min ju je Silvana stavila golu na mene i pokrila nas dekicom.Mislila sam, ajde bar nesto-koza na kozu dodir. Pocela je i sisati odmah kolostrum pa se tako i napapala i zaspala. Tako smo jos bili skupa par sati, dok su me sivali ( dali mi tri inekcije pa niti je rezanje bolilo niti sivanje ), oprali ( Zeljka je bila stvarno diiiiivna ) i odveli gore u sobu, kao i bebu odnijeli na par sati. Grozno mi je bilo tih par sati bez nje, samo mi je bilo u glavi gdje je sada i da li place a nitko je ne tjesi i mazi, jedva sam cekala da dodje iako sam bila jos u soku od poroda i nisam satima prestajala plakati.

    Najveca zamjerka na 24h roomingu je ta sto ti sam ne smijes promijeniti pelene ( jer prate pokakanost ), a oni ih mijenjaju tri puta u 24h. Ponekad mi je beba bila mokra i pokakana i po 10h jer su valjda imali guzvu. Kad bi promijenili pelenu ona bi se istog trena pokakala u cistu pelenu, i onda sam vrlo iscekivala sljedece prematanje. Pa kad bi plakala dugo dugo, nisam znala jel to zbog pelena, ili jel gladna...ah. Sestre su drage i ako ih pitas sve ce ti reci i pokazati, inace te nitko nis ne pita. Ako im dijete das da ga pricuvaju preko noci, onda ih hrane (kršitelj koda)om i cajem. Koma. Mojim cimericama nije to bilo koma, dapace, sam nek oni njih nahrane, bezobzira sto su dojile tj izdajale se.

    Najvise se sad osijecam izdanom od same sebe sto nisam uspjela roditi kako sam zeljela, vec sam zavrsila na najgori moguci nacin, u polozaju kukca, na onim uzasnim nogarama i dvije zeljezne rucke za bolje tiskanje.Uf!!!! U jednom trenutku sam cula-ajde, sad cemo vas poroditi, digli oni nogare, digli glavu, i cijelo vrijeme sam osijecala da se ja nisam sama u stanju poroditi, vec nek ja lijepo njima to prepustim da ucine. Prije poroda sam toliko vjerovala u sebe i svoje tijelo da moze proci bez ikakvih pomagala kroz sva porodjajna doba, al eto.....
    I sad nakon mjesec dana od poroda jos uvijek ne mogu taj neuspjeh ( tako ja to vidim u svojoj glavi bez obzira sto kraj mene spava savrseno bice, jer sam joj priustila da me nakljukaju dripom, tako da je to uslo i u nju, a htjela sam bez ikakvih kemikalija, u zivotu nisam ni andol popila, ali sta sad.... ) otpustiti i reci si tako je moralo biti.
    Rekla sam muzu da drugo dijete ne zelim, i ispricala sam mu se na tome, ali da ja stvarno nisam u stanju vise ovako radjati. Posto je bio tamo cijelo vrijeme, rekao je da nema veze, da mozemo uvijek posvojiti dijete. Nije mogao vjerovati koliko sam se namucila, i svih tih 10h i 30min patnje nije ni suzu pustio ( a vidla sam da mu je stravicno gledati me onakvu), ali je zato na hodniku poslije zaplakao mojoj sestri na telefon govoreci da je bilo uzasno.
    Vise ne razmisljam toliko o tome i o boli, jer mi je curica tu kraj mene i uveseljava nas svakim danom sve vise i vise. Ali sigurno jos dugo necu zaboraviti koliko mi je, a i mm, tesko bilo. Mm je rekao nakon par dana, da sad svaki put kad vidi trudnicu na cesti, gleda je sa velikim, velikim postovanjem, jer suosjeca sa njom i zna sto ce proci.


  2. #2

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Iza kapaka
    Postovi
    5,351

    Početno

    smile8, žao mi je što nije sve prošlo kako si zamislila, ali najvažnije je da je tvoja bebica s tobom - zdrava i savršena.

    Rekla sam muzu da drugo dijete ne zelim, i ispricala sam mu se na tome, ali da ja stvarno nisam u stanju vise ovako radjati.
    Znam da ovo misliš ozbiljno. Sada. I ja se nisam tri godine mogla baš zbog groznog poroda odlučiti na drugo dijete, mjesecima sam sanjala da rađam i budila se u znoju, sretna što je bio samo san.
    Nakon tri godine, više mi nije bilo važno. Odlučila sam da hoću još jedno (to što smo ga onda "radili" punih sedam godina, manje je važno).

    I znaš što? Drugi porod mi je bio takav da sam mislila - wow, ovako bih mogla svakog tjedna po jedno!

    Mazi bebu,

  3. #3
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    smile, rasplakala si me

  4. #4
    Osoblje foruma srecica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    ispod površine
    Postovi
    2,651

    Početno

    smile8 zao mi je da si sve ovo morala proci :/
    voljela bih te nekako utjesiti da ce drugi pt biti drugacije i bolje, ali nemam rijeci ...

    mazi svoju savrsenu bebicu i svog divnog muza ... vrijeme ce pokazati ...

  5. #5
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,959

    Početno

    Smile

  6. #6

    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    Slavonski Brod
    Postovi
    681

    Početno

    Smile
    Pretpostavljam da ti je bilo jos gore jer si isla u rijeku bas zato da dobijes ono sto zelis, a ispalo je drukcije nego sto je trebalo. Ali ne vidim zasto predbacujes sebi, pa nisu ti u bolnici uopce olaksali sve onoliko koliko su trebali. Ti si odlicno napravila sve kako si trebala, pa pogledaj kako divnu bebicu imas, ona je rezultat tvog rada.

  7. #7

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Najvise se sad osijecam izdanom od same sebe sto nisam uspjela roditi kako sam zeljela, vec sam zavrsila na najgori moguci nacin, u polozaju kukca, na onim uzasnim nogarama i dvije zeljezne rucke za bolje tiskanje.Uf!!!! U jednom trenutku sam cula-ajde, sad cemo vas poroditi, digli oni nogare, digli glavu, i cijelo vrijeme sam osijecala da se ja nisam sama u stanju poroditi, vec nek ja lijepo njima to prepustim da ucine. Prije poroda sam toliko vjerovala u sebe i svoje tijelo da moze proci bez ikakvih pomagala kroz sva porodjajna doba, al eto.....
    tvoja prica meni potvrdjuje ideju kako za prirodan porod nije dovoljna samo namjera , edukacija, institucija koja je po svojoj praksi naprednija od ostalih u Hrvatskoj i kao zagovara prirodan porod, a ni primalje koje su dobronamjerne i podrzavaju takav porod; cinjenica je da se sve to dogadja u instituciji koja smara normalnim i pozeljnim da te od samih pocetaka trudova uznemiruje, ispituje, prebacuje, provjerava , nudi drip (tko bi, ako istinski podrzava i zna sto je to prirodan porod, a koji su rizici dripa, ponudio zeni drip ? doktorica K to ne zna, a to da te je gnjavila potpisivanjem govori koliko birokratiziranost institucije, neosvijestenost i neznanje osoblja o tome kako zena prirodno radja, moze narusiti i ponistiti i najbolje namjere da se bude "alternativan" (ovo ide njih , ne tebe)). Dobri, senzitivni pojedinci (primalje u tvojoj prici)se onda jave kao jedini zracak svjetlosti.
    Ono sto meni tvoja prica potvrdjuje je i to da dok su lijecnici in charge za porode, tesko da ce biti prirodnih poroda , cim nesto nije "by the book" (ti si "prenijela" deset dana,dakle nije bilo po pravilima "normale"). Dok za porode budu zaduzeni oni koji smatraju da zenu treba "poroditi", tesko da ce biti prirodnih poroda , osim ako sve nije opet by the book, pa se i ne treba imati povjerenje u prirodnost, jer se i tako sve brzo odvija, nema vremena za sumnje i intervencije.
    Treca stvar, koju meni tvoja prica govori je to koliko se nista ne moze promijeniti u pristupu radjanju, ako se ide mehanicki ; npr, kada je simbol za prirodni pristup radjanju , a nogare za interventni. No, je li je to doista tako? Roditi u kada ili koristiti loptu ne znaci roditi prirodno (zbog bolnicke rutinske procedure ovi predmeti smanjuju mogucnost nekih intervencija, ali ne garantiraju odsutstvo mnogih (klistir, vaginalni pregledi, pitanja, predbacivanja...)Porod je emocionalni, mentaln, hormonalni itd...dogadjaj kojeg ovaj mehanicisticki pristup totalno ignorira....ako imas osobu uz sebe koja ti u drugom porodjajnom dobu, u trenutki kada si ti ocito bila u "tranziciji", kada mislis da ces umrijeti, kada trebas napraviti taj presudni korak i ispustiti svoje dijete u ovaj svijet, dakle, kada ti u tom trenutku ta osoba predbacuje sto nisi htjela prvotno potpisati administrativni papiric itd...., tada , cini mi se, u njihovim glavama , a jos manje u srcima, nije sazrela ideja sto to znaci ne uplitati se u porod, pustiti da hormoni vode i samo nadzirati sa strane, upasti kada je stvarno potrebno... Nabavit ce oni kade i stolcice , lopte i loptice, ali 'zalud aparati i mehanika kada se nisu istinski "zaljubili" u prirodnost. A zasto i bi? Lijecnici u zapadnoj medicinskoj tradiciji nemaju gotovo nista sa prirodnoscu, zdravljem, normalom; oni lijece bolesti, njima se bave i za to su obrazovani. Prirodan pord ne smije biti domena lijecnika, niti onih koji su obrazovani po slicnom modelu shavacanja procesa radjanja; ako ostanje njihova domena, sve one zene koje zele roditi prirodno, moci ce to napraviti , ili uz srecu ili uz svadjanje i borbu (sto nekako ne ide zajedno s hormonima potrebnim za prirodan porod) ili zbog toga sto se sve prebrzo odvija da se ista moze pomutiti.

    Prije godinu i nesto je izasla posljednja knjiga Michela Odenta, zove se The Caesarean, u kojoj on prica o epidemiji carskog, ali prica jos vise o tome sto, prema njegovom misljenju, je potrebno da bi postigli odgovarajuci uvjeti za prirodan porod. Preporucila bih je svakome tko zeli carski i svakome tko zeli prirodan porod. Jedno od posljednjih poglavlja se zove Antenatal Scare (u engl. antenatal care je naziv za "kontroliranje trudnoce" ili kako to neke cure kazu "tko ti vodi trudnocu" sto je tehnokratizirani i birokratizirani pandan "tko te je porodio"), u kojemu Odent iznosi ideju da interventnost poroda zapocinje jos u trudnoci sa svim onim rutinskim testovima, pregledima , ultrazvucima (koji opet mogu uglavnom pokazati nesto sto se ne moze ispraviti, nego samo pobaciti) i da se tako stvara plodno tlo za intervencije tijekom poroda.
    Zavrsava on vizionarski svoju knjigu idejom da ce u buducnosti (nadajmo se) najvaznija zadaca onih koji su ukljuceni u skrb tijekom trudnoce , biti "zastititi emocionalno zdravlje trudnica" (a ne cackati po tome sto bi moglo krenuti po zlu...).
    Ja bih ti je svakako preporucila, kao moguci lijek za iscijeljivanje griznje savijesti ili krivnje koju osjecas da nisi bila dovoljno nekakva...Preporucila bih je i onima koji su te okruzivali, ali oni vjerojatno ne pohode ove stranice. Ili se mozda varam?

  8. #8
    buby avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,873

    Početno

    jooj. ali sada je gotovo! imaš svoju malu cicalicu, ljubi je i uživaj sa tm

  9. #9
    odra avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    961

    Početno

    smile, baš mi je žao što je bilo toliko kiše... ali bitno da je sunašce sad kraj tebe!
    Tvoje tijelo te nije izdalo, ono je napravilo sve do kraja, ali nisi imala dovoljnu podršku od početka, normalno je da onda nije krenulo onako kako si očekivala i željela. Nešto slično je bilo i kod mene, tako da te potpuno razumijem!

  10. #10
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    buby, nije ništa gotovo.
    Svi mi želimo jedna drugu utješiti ako nešto ne ide onako kako smo željele.
    Ali svaka od nas koja je imala slično iskustvo, ili neke segmente toga, prvo mora bit u stanju posložit si sve te emocije i razočarenja u glavi, a NE gurnuti osjećaje pod tepih i prividno time riješiti stvar, dok u podsvijesti i dalje boli.
    Mislim da je smile na dobrom putu da to posloži u sebi, samim time što je iskrena i priznaje da je očekivala drugačije i traži način kako da živi s tim a da ne bude dalje razočarana.

    Smile, mogu ti samo reći da je prvorotki u takvim uvjetima jako teško izboriti se, a nismo sve ni tako samopouzdane, niti dovoljno odlučne i glasne, mnoge stvari si prije 1. poroda i izidealiziraš, a u datom trenutku se može dogoditi da ti postane nepodnošljivo...
    Uglavnom, imati neometeni prirodni porod, pogotovo prvorotki, u HR nije uopće lako ostvarimo, to je valjda do sad svima već jasno.
    Kao što reče Saradadevii, trebaš imat sreće da se oko tebe zateknu oni "tračci svjetlosti" od pokoje babice , ili trebaš doći u rodilište što kasnije, kad više neće bit vremena za intervencije, ili trebaš biti zaista jako samopouzdana i odlučna.
    I zato mislim da je svaka žena (opet, pogotovo prvorotka) koja želi i uspije kod nas imati neinterventni porod- ili sretnica ili vrlo hrabra i jaka.

    Uza sve što je meni recimo 2. porod u RI protekao bez intervencija, ja sam svjesna danas toga da je to bilo velikim dijelom zbog sreće da nisam došla prerano u bolnicu, zbog moje "lude hrabrosti" da u trudovima koji su već bili jaki i učestali ja tek krenem za RI, zbog samopouzdanja, zbog iskustva ranijeg rađanja, zbog podrške muža(vjeruje mi da znam što radim) i sestre koja mi ulijeva snagu i smirenje, a tek na kraju i zbog samoedukacije o nizu prednosti prirodnog poroda...
    Čitava jedna strategija ti treba u ovim našim uvjetima da iskusiš porod neometeno, a za to opet moraš jako dobro bit upoznat kako sistem kod nas funkcionira, a funkcionira manje-više svugdje isto, s malim nijansama koje mogu dati neku nadu, ponekad lažnu.
    I zato bih htjela napomenuti curama koje idu na porod u Rijeku i očekuju tamo čuda i nešto sasvim drugačije da se ne zavaravaju.
    I tamo treba bit spremna na sve ovakve i slične scenarije, jer razlika od drugih rodilišta je samo u nijansama.
    Nekome ta nijansa može biti dovoljna da bude uglavnom zadovoljna, nekeme ne.

    Smile, naslov topica ipak odaje jednu optimističnu osobu i ja se nadam da ćeš s vremenom zaliječiti rane, ojačati i pobijediti sve ono zbog čega sad misliš da više ne bi htjela rađati.
    Jako puno ljudi misli da analiziranje onog lošeg prošlog uzrokuje samo još veću bol i da je besmisleno jer je nepromjenjivo.
    Moje mišljenje je upravo suprotno-ako si dovoljno hrabar suočiti se i u stanju naučiti nešto iz tog lošeg iskustva (koje je ujedno zbog specifičnosti poroda i najljepše), onda se takoreći ništa loše nije ni dogodilo.
    Ili, da citiram Mayu Angelou
    "Courage allows the successful woman to fail - and to learn powerful lessons from the failure - so that in the end, she didn't fail at all. "

  11. #11

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb - Wien
    Postovi
    1,171

    Početno

    Smile i mene si rasplakala i vratila 8 i pol mjeseci u nazad kada sam ja rađala.
    Znam kako si se osjećala jer su moj porod i moji osjećaji i razmišljanja u vrijeme poroda bili vrlo slični tvojima, s razlikom što ja nisam imala niti ljubazne primalje, a i završila na carskom.
    I ja sam rekla da neću više imati djece, a MM-u je moj porod bio jedan od najgorih trenutaka u životu jer je mislio da ću ja umrijeti...
    Ali, evo sada već razgovaramo o još jednoj bebici. Ali samo razgovaramo....ne znam mogu li skupiti hrabrost i čisto sumnjam da bi nakon ovog proživljenog uspjela imati normalan, prirodan porod.

    Saradadevii super post! Moram si nabaviti tu knigu.

  12. #12

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    1,984

    Početno

    smile,baš mi je žao da nije ispalo onako kako si željela :/
    takvo slično razmišljanje sam i ja imala nakon prvog poroda koji mi je bio traumatičan,ali sam nakon osam mjeseci ipak odlučila ići po drugu bebicu.moja femili je bila u čudu jer su znali što sam prošla,ali sam ja odlučila sebi dokazati da sam jača od svega toga i tako je bilo

    ljubi svoju bebicu i uživajte.


    btw.baš sam neki dan mislila o tebi,ako se ne varam srele smo se na montiranju auto sjedalice

  13. #13

    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Jarun
    Postovi
    296

    Početno

    Najdraze moje rode, ne sjecam se da sam ikada toliko u zivotu dobila potpore i suosjecanja i razumijevanja. Hvala vam svakoj na tako divnim porukama. Nadam se da ce sve te price sa poroda i dobre i lose pomoci buducim mamama, pa ako se uskoro nista ne promijeni, onda ce bar biti nasim kcerima bolje, valjda :/ .

    Amalthea, bravo za hrabrost.

    Hvala ti Sarada devi na lijepom postu. Da, Michel Odent je super, samo sto sam bila prelijena ici u Algoritam i narucivat knjige. S vremenom cu si ih nabaviti, kao i npr zensko tijelo-zenska mudrost ( sory ak sam krivo napisala), i slicne.

    Odra .

    Buby, ljubimo se puno i placemo zajedno puno.


    M Juanita Ah, iz lose sklopljenoga posla treba izvuci najbolje, u ovom slucaju je to moje sunce koje se za mjesec dana udebljalo 1090g i naraslo 3cm, halapljivo doji svaka dva-tri sata, i ponekad jedva cekam da se probudi ( bezobzira sto sam toliko umorna da jedva stojim) jer mi pocne faliti, plesemo zagrljeni ponoci i slusamo nocne sentise na otvorenom i ne mislimo puno o tuzi jer nje ce uvijek biti. Zivimo u takvom svijetu gdje se sreca i nesreca izmjenjuju kao godisnja doba, pa cemo se moje sunce i ja truditi da u svakoj situaciji ostanemo neuznemireni i zahvalni Bogu sto nam je poslao skolu u kojoj smo ojacali, pa mozemo jos kvalitetnije davati ljubav drugima.

    Dolega, hvala ti na sjecanju. Tako mlada a vec ima tri djeteta ( oprosti ako sam fulala ), i tek sad kuzim kaj znaci kad si rekla da se u takvom osjecajnom trenutku zena ne moze boriti za sebe i bebu. Ah. Vidjet cemo se opet, jer od Roda se ne odvajam.Cine me sretnom i samopouzdanom kad sam jako tuzna, i kad nema nikoga, uvijek je tu netko

  14. #14
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    smile, ovo si tako lijepo napisala
    ne zaboravi da nisi sama

  15. #15
    ruby avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Split
    Postovi
    387

    Početno

    Stvarno mi je žao da ti je bilo tako grozno! Meni je termin za dva i pol tjedna i isto sam tako samouvjerena da ću nakon svega naučenog i pročitanog ovdje, roditi kako budem htjela. Ali očito to ne bude uvijek tako.
    Ma samo mi jedna stvar nije jasna. Imam stvarno puno prijatelja liječnika i svi oni su mi rekli da su njima pacijenti samo brojevi i da kad bi suosjećali s njima, bi prolupali. Ok, možda se malo i slažem s tim (ja ne bi nikad mogla bit liječnica).
    Ali kvragu, trudnice su ipak drugačije: nisu bolesne, dođu tamo sa strahom, potrebna im je emocionalna, mentalna i fizička snaga-kako oni to ne razume?! Da nam samo treba malo strpljenja, pokoja lijepa riječ i da se bar pristojno ophode s nama?!
    Baš se pitam jesu li tako hladni kad njihove žene rađaju i vrište od bola!

  16. #16
    buby avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,873

    Početno

    Citat mamma Juanita: buby, nije ništa gotovo.
    Svi mi želimo jedna drugu utješiti ako nešto ne ide onako kako smo željele.
    Ali svaka od nas koja je imala slično iskustvo, ili neke segmente toga, prvo mora bit u stanju posložit si sve te emocije i razočarenja u glavi, a NE gurnuti osjećaje pod tepih i prividno time riješiti stvar, dok u podsvijesti i dalje boli.

    slažem se sa tobom, ne mislim da je tepih rješenje. htjela sam samo naglasiti da sada ima svoje dijete pored sebe koje joj je najveća nagrada za sve.
    pravi je borac i neka takva i ostane!

    p.s. ne znam ubaciti citat, još se učim pisati

  17. #17
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,511

    Početno

    smile 8 dragu mi je da si u boljem raspolozenju.

    saradadeviie (kud imas tako komplicirano ime ) i mama ju su mislim iznjele poantu.

    ja bih samo jos dodala da je analiza i poslozivanje u sebi jedno, a ono kako si ti rekla " osjecati da si izdala samu sebe " "neuspjeh" nesto drugo.
    i s tim se zaista ne bih slozila.

    tvoj porod sigurno nije neuspjeh. puno i vanjskih i unutarnjih i slucajnih stvari (na koje se cesto zaboravlja) odreduju dogadaj poroda. i to da si ti u danom trenutku ucinila sve sto je bilo u tvojoj moci, bez obzira na rezultat, znaci uspjeh.

    dobro se sjecam babice inge iz kuce za prirodne porode u becu kod koje sam isla na autogeni trening za trudnice.
    ona je rekla: nikada se ne treba fiksirati na jednu sliku poroda i onda kada bude drugacija biti razocaran i osjecati se neuspjesan. ( sto naravno ne znaci da se ne trebas pripremiti za porod kakav zelis). vise nego ikada pri porodu se treba "prepustiti rijeci".

    porod nije svijetski kup, ni utrka na sto metara, u kojoj jedni pobjeduju, a drugi gube. pa da se sada natjeces, tko ima "najprirodniji" porod.

    ps. priroda je skoro savrsena, ali smo skoro. i vrlo individualna.
    babica koja je bila na mom porodu ( iskusna, podrzavajuca i sjajna) je dva dana poslije bila na porodu svoje najbolje prijateljice, koja je poslije, igrom slucaja, bila sa mnom u sobi.
    izgon je kod nje trajajo 4 i pol sata i uz sav trud babice (i emocionalnu podrsku svojoj najboljoj prijateljici), masiranje, komprese i ostale zahvate kojima se vise ne sjecam imena, je na kraju napravila epi. i izvukla dijete.
    moj izgon je bio relativno kratak i bez pucanja i bez rezanja. babica je bila ista. ja sam bila druga.

  18. #18
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    seni, slažem se s ovim itekako
    nikada se ne treba fiksirati na jednu sliku poroda i onda kada bude drugacija biti razocaran i osjecati se neuspjesan.
    Samo ovo je nešto drugo. Kod nas je situacija takva da ti sva ta masovno rasprostranjena (s ponekim svijetlim izuzetkom) ometanja i neuvažavanja od strane osoblja žene koja rađa, doslovno "otmu" tvoj porod .
    To onda nema veze s tim da jednostavno "viša sila" nije dozvolila da ti porod ide ovako nego onako, to je onda oduzimanje prava ženi da rodi kako sama želi, poroda u kojem se sama najsigurnije osjeća i kojkeg osjeća kao svog, bez obzira kako završi. Mislim da je u tome bitna razlika.

  19. #19
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,511

    Početno

    ma znam ja to, mama ju.
    i nadam se da ce se to s vremenom promjeniti. pa da ce biti sve vise ronilica hana.
    samo pokusavam reci smile 8, da nije potrebno sebe kriviti i natovariti si osjecaj neuspjeha na leda.

  20. #20
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    samo pokusavam reci smile 8, da nije potrebno sebe kriviti i natovariti si osjecaj neuspjeha na leda.
    Možda nisam dovoljno naglasila, ja također smatram da smile sebi zbilja nema što prebaciti, niti gledati na porod svog djeteta kao neuspjeh.
    Sistem je taj koji ne valja, u njemu je greška.
    Jer kako sam već rekla, trebaš imati ili jako puno sreće ili barem iskustvo, ili biti strašno tuff (a to je u porodu jako teško!)da se suprotstaviš i to u trenucima kad bi se trebala opustititi i "odplutati" negdje drugdje.
    Mislim da je zbog toga dobro da su cure koje tek trebaju roditi svega toga svjesne, da u naprijed steknu što realniju sliku, tako da ne očekuju nemguće, a ako očekuju da znaju da im to neće biti lako postići. Tako da će biti i spremnije i manje razočarane.
    Što nikako ne znači da se sa svim treba pomiriti .
    Ma baš cijela ratna strategija...

  21. #21
    Nika avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,533

    Početno

    smile, čestitam od srca , hvala na priči.

    Eh, da ratna strategija, ja se ponekad zaista tako osjećam, kao da se pripremam na boj.

    Mislim da samo jedan takav istup doktora, može djelovati na mene i dovesti u stanje koje za vrijeme trudova nikako ne želim.

    Kako li je samo predivno pročitati gdje dr Odent piše kako u njihovoj sobi za porode, svi hodaju u tišini i nitko ne želi ničim uznemiravati trudnicu, jednostavno su nevidljivi.
    Čisti SF, kako imati mira i tišine i posvetiti se samo sebi i djetetu koji stiže kad ti stalno netko maše nekim papirima i to tonom kojim se ni u dućanu nitko ne obraća kupcima.


    smile8

  22. #22
    tijana

    Početno

    meni je ova priča dokaz da rodilja ne može normalno napredovati u porodu bez razumijevanja, ljubavi i podrške, okoliš u kojem se osjeća sigurno, voljeno i zaštićeno ključna je stvar, a ako neka može bit još ključnija- zadržati kontrolu obavezno, obavezno, obavezno!!!!!
    Zašto drip? Koliko kužim bilo je rutinski a ne s medicinskim razlogom. Tako veliku bebu požurivati dripom...
    I ne kužim zašto ih ljuti kad netko neće potpisat bianco papir, to je jednostavno riješit- neka ne bude bianco! zašto ne može pisat "porod u kadi" ili sl., a ako nešto požele napravit što nisi predvidjela nek pitaju ponovo.... sve je problem kaj ne, kad nema dobre volje
    Na kraju čestitam na anđelu , baš je velika i jaka :D

  23. #23

    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Jarun
    Postovi
    296

    Početno

    ....kad ti stalno netko maše nekim papirima...

    ovo mi je tak smijesno, jer doslovno je tak i bilo---lezim na boku na ctg-u i znojim se a sestra drzi u zraku papir i daje mi kemijsku i ja potpisujem, ponovno,

  24. #24

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Kako li je samo predivno pročitati gdje dr Odent piše kako u njihovoj sobi za porode, svi hodaju u tišini i nitko ne želi ničim uznemiravati trudnicu, jednostavno su nevidljivi.
    On je vrlo brzo nakon sto je to napisao, napustio bolnice zauvijek i sudjelovao samo kod poroda kod kuce. A za njih je rekao da je tek tada istinski naucio koje su to potrebe zene koja radja.
    Dakle, dok zene radjaju samo u bolnicama i dok ih okruzuju oni koji imaju samo iskustvo porodjaju u bolnici, zenama ce biti tesko zadovoljiti svoje istinske potrebe tijekom trudova i poroda, (a ovima drugima ce biti tesko spoznati ih)

  25. #25
    klia avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    1,796

    Početno

    Smile, samo da ti kažem da se ja na drugom porodu neću usuditi odbiti potpisivanje tog krajnje iritantnog papira, baš iz razloga što sam svjesna da bi mi nepotpisivanje dodatno otežalo i opteretilo porod, nažalost, nisam u tim trenutcima sposobna za rovovsku borbu s njima. Ali ću ih prije detaljno ispilati da mi objasne zašto je to potpisivanje toliko potrebno
    Mislim da je trudnici više od svega potrebna dobra priprava na porod, i to baš na uvjete koje, nažalost, možemo očekivati u našim bolnicama. Među nama je Rijeka dosta idealizirana, razumije se i zašto ako pogledamo ostatak, ali ipak - moramo unaprijed biti svjesne da rodilište nije naš dom za rađanje, već ustanova, ma kako ona napredna ili humanizirana bila.
    Žao mi je što ti je iskustvo poroda tako traumatično i nadam se da ćeš kroz neko vrijeme ipak promijeniti mišljenje o drugom pokušaju. Bitno je samo da ne okrivljuješ sebe i ne smatraj ovaj porod neuspjehom. Pa njegov je rezultat tvoja krasna i napredna bebica!

  26. #26

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Smile8.. ja sa velikim zakasnjenjem citam tvoju pricu!
    Samo bih ti zeljela reci da se ne bi trebala osjecati krivom i gledati na svoj porod u svjetlu neuspjeha. Ti si dala sve od sebe! Tijekom trudova si trebala samo mir, ljubav i tisinu, a ne sve ono sto su ti pruzili, tako da ako je iciji neuspjeh, onda je njihov, a ti si odradila sve savrseno i hrabro!

    I ja sam mm rekla nakon prvog poroda da necemo vise imati djece i duuugo mi je trebalo da se ponovno usudim. Ali pogledaj potpis... Doduse.. vidis da je tu, a vidis i koliko nam je trebalo.

    Ja sam sad jaako zadovoljna svojim drugim porodom, ali sam se ipak osjecala strasno krivom sto je beba bila plava i radi toga su mu ranije prerezali pupkovinu. Cak sam se pitala jesam li radi odbijanja epiziotomije njemu otezala izlazak (ali nisam... izlazenje kroz porodajni kanal mu je vec bio tezak jer me ocigledno nisu "sklepali" za vece bebe), pa me i to mucilo.
    Sve to sto me mucilo bilo je rezultat moje slike poroda (i nj. svakog detaljcica) kakvu sam zeljela, a ne istinskog problema.

    Mislim da je bas sve ok. Kako se osjecas sad, nakon toliko mjeseci? Sto sada mislis o svom porodu? Bas me zanima...

    Puse...
    Anita

  27. #27

    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Jarun
    Postovi
    296

    Početno

    Anita-AZ iz dubine svoga srca se zahvaljujem na svemu sto si mi rekla. Tvoje rijeci su tako lijepe. Dobra vijest je da nisam sanjala trudove vec bar dva mjeseca, pa mislim da je ta faza prestala. Ono sto sada imam je realizacija zasto sam se osijecala onako... kao da mi se cijeli zivot raspada kada su me trudovi poceli jedni za drugim trgati bez prekida ( na moje normalne trudove dali drip ), toliko sam se osijecala kao propali slucaj i da je moj cijeli zivot-sve sami neuspjesi, niti sam ja sebe voljela, a niti osijecala ljubav i zastitu sm.Ljubav je najbitnija u svemu tome. I dokle god necu dobiti unutarnju snagu pozitivnim nacinom razmisljanja, dotle ce mi se pri porodu desavati u glavi totalni raspad sistema pa cak i ako porod traje pola sata.
    Imam sestru stariju 7 god, i mi smo dvije duse u jednome. Zbog nje se nikada ne osijecam usamljeno ( naravno valjda su tu neki i karmicki faktori, jer znam puno njih koji imaju brata ili sestru pa nemaju nikakvih kontakta ). Zbog toga sto znam kako je divno imati sestru, ne zelim da moja curica ostane jedinac, samo zato sto sam ja egoisticna i mislim kako ne mogu izdrzati porod. Pa cak i ako se ne uzdignem na neku visu razinu, zbog nje cu stisnut zube jos jednom. Ali cu pricekati jos bar 6, 7 god.Tada cu imati 34, i valjda iskusnija i prema sebi voljenija.

  28. #28

    Datum pristupanja
    Sep 2005
    Lokacija
    Jarun
    Postovi
    296

    Početno


Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •