Naši klinci su s nama godinu dana. Prošli tjedan sam mislila da ću izluditi s njima. Odjednom su počeli odbijati sve naše zahtjeve (tipa - pročitati 2 rečenice teksta, treba mali pročitati Andersenove bajke do škole). Nisam ni znala da klinci, ako ih pustiš, mogu vrištati, derati se i po tri sata!?! Baš smo ih pustili da vidimo koliko će dugo.... Mislila sam da ću izluditi pa kad mi je bilo grozno slušati, izašla bih van! I onda, nakon nekoliko dana (i razgovora o tome tko ima kakvu ulogu u obitelji, grljenja i dr.) - mir. Kao da ničeg nije bilo... Znala sam da će privikavanje dugo trajati, ali još uvijek me iznenadi nedostatak povjerenja i sigurnosti kod njih. Iako, i razumljivo je da ga još nemaju, ponekad. Vjerojatno visi i što se po njihovim glavicama mota. Obično ubrzo nakon takvih ispada izrone pitanaj o mami i tati koji su ih rodili, braći, sestramai slična... I onda im opet i opet ponavljamo 'ostajete s nama, vi ste naši'. I tako svakih nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.
Draga Rima (i svi ostali
), želim nam svima samo puno snage. Meni ovaj forum stvarno pomaže kad mi je teško i kad ne znam što bih s njima i sa sobom. Drži/te se.
nana74 prvotno napisa
Naši klinci su s nama godinu dana. Prošli tjedan sam mislila da ću izluditi s njima. Odjednom su počeli odbijati sve naše zahtjeve (tipa - pročitati 2 rečenice teksta, treba mali pročitati Andersenove bajke do škole). Nisam ni znala da klinci, ako ih pustiš, mogu vrištati, derati se i po tri sata!?! Baš smo ih pustili da vidimo koliko će dugo.... Mislila sam da ću izluditi pa kad mi je bilo grozno slušati, izašla bih van! I onda, nakon nekoliko dana (i razgovora o tome tko ima kakvu ulogu u obitelji, grljenja i dr.) - mir. Kao da ničeg nije bilo... Znala sam da će privikavanje dugo trajati, ali još uvijek me iznenadi nedostatak povjerenja i sigurnosti kod njih. Iako, i razumljivo je da ga još nemaju, ponekad. Vjerojatno visi i što se po njihovim glavicama mota. Obično ubrzo nakon takvih ispada izrone pitanaj o mami i tati koji su ih rodili, braći, sestramai slična... I onda im opet i opet ponavljamo 'ostajete s nama, vi ste naši'. I tako svakih nekoliko dana, tjedana ili mjeseci.Meni su priče o usvajanju tako divne, i vjerujem da ima problema (volontirala sam u domu za djecu bez odgovarajuće skrbi... ), ali ipak je cijela vaša priča, s toliko ljubavi i strpljenja predivna. Ma grlite te svoje macane, već će se oni prilagoditi i naviknuti, velika je to promjena, velika su to djeca, i sigurno da ih uhvati huja. Ali što je to naspram obitelji koju su dobila
Odgovori s citatom