Izborni predmeti

[Peterlin]

i, mišljenja sam da njima ništa to ništa nije previše, imaju oni kapaciteta i za još, kakvo opterećenje, ako sad ne mogu učiti, kad će moć.

Debeli potpis!

Ako već sad klinci steknu osjećaj da je učenje teško i naporno, pa kako će onda biti kasnije? Isto tako, NAŠ stav jako utječe na to. Ako mi mislimo da im je teško i previše, i oni će tako misliti. Pa o čemu mi to, ovo je osnovna škola zabogadragoga.... Razumijem da ima djece kojima je to teško, ali to su iznimke, a ovakva podnosivost o kojoj cvijeta govori + široki interes, to je pravilo. Kod mojih dečki teško je naći nekoga tko ne ide na bar jedan izborni, u pravilu dva, a mnogi uzmu i informatiku kao treći jer tamo im je društvo i zabavno je, bolje nego da sami doma tuku igrice.

Ja sam u početku crkavala od straha kako će to moj stariji savladati (imao je individualizaciju i blabla svakojake papire od prvog razreda) ali taj je malo pomalo uredno uhvatio korak bez ikakvog našeg guranja i sve to ide + glazbena škola. Jedino ne stigne na organizirani sport, ali to rješavamo sami - radnim danom bicikl, vikendom na bazen i opet dobro. Da je htio sport, i za to bi se našla rupa. Mlađi mjerka caopeiru, vidjet ćemo...

[Zdenka2]

Ja pak mislim da preopterećenost stvarno postoji. U nižim razredima osnovne škole ja sam imala 6 predmeta, a moja djeca su imala deset. To je toliko sati više u školi, učenja, pisanja zadaća i toliko sati manje za igru, čitanje i druge aktivnosti.

Nisam protiv izbornih predmeta, dapače, moje starije dijete ide na dva, a u 7. razredu dobit će i treći. Zato će mlađe ići samo na jedan - vjeronauk. Tako smo procijenili zajednički, u dogovoru s djecom. Dobar dio djece uzima svih pet izbornih predmeta, čak i lošiji učenici. Ja mislim da je 15 predmeta u osnovnoj školi previše i da je posljedica ambicije roditelja da im djeca moraju "iskoristiti" baš sve što se nudi. Moj sin je superodlikaš, ali to ne znači da je stroj. Osim OŠ ide i u GŠ gdje sad već ima tri predmeta, a tri puta tjedno ima sport. I da mu onda uvalim još par predmeta, jer kad će učiti nego sad? A kad će se igrati, čitati nešto po volji, gluvariti po kući, družiti se s prijateljima, maziti se sa mnom, ići na izlete, šetnje, u kino itd?

Svakako želim da mi se djeca što bolje obrazuju, u skladu s njihovim željama i sposobnostima, ali ne želim da s 10 i 11 godina neprekidno nekamo jure, a ja da ih gonim. I da na kraju uz svo to naganjanje i učenje nemaju pravo obrazovanje - jer, osvjedočila sam se u to, nema pravog obrazovanja ni znanja bez dokolice.

[ježić]

J ide na dva - talijanski i informatika. u sklopu nastave su svi, za sad, cjelodnevni je razred, 4. na talijasnki želim da ide, to je drugi strani jezik, zašto da ga ne uči u školi, besplatno. na informatiku želi on, meni je svejedno, ali njima je fora jer samo igraju igrice . iz informatike nema ocjene. ionako im trebaju ispuniti vrijeme od 8 do 4, pa u tom vremenu još ide i na šah i na ekologe.
vidjeti ćemo kako će biti dalje, ali isto su izborni za vrijeme nastave, i to mi je super.

i, mišljenja sam da njima ništa to ništa nije previše, imaju oni kapaciteta i za još, kakvo opterećenje, ako sad ne mogu učiti, kad će moć.

nekako mi se čini da brkate pojmove izborni predmet i izvannastavne aktivnosti. Ako dijete pohađa izbornu nastavu, onda mora imati i ocjene iz tog predmeta koja na kraju ulazi u svjedodžbu. Izvannastavne aktivnosti su obično povezane s nekim nastavnim predmetom, ali iz njih nema ocjena.

Ja nekako mislim da je dobro da dijete ide na ono što želi, što ga motivira i što ga potiče na rad. Ali sve te aktivnosti i izborni predmeti ne bi smjele ometati normalno savladavanje obaveznih predmeta.

[apricot]

Ja pak mislim da preopterećenost stvarno postoji. U nižim razredima osnovne škole ja sam imala 6 predmeta, a moja djeca su imala deset. To je toliko sati više u školi, učenja, pisanja zadaća i toliko sati manje za igru, čitanje i druge aktivnosti.

Nisam protiv izbornih predmeta, dapače, moje starije dijete ide na dva, a u 7. razredu dobit će i treći. Zato će mlađe ići samo na jedan - vjeronauk. Tako smo procijenili zajednički, u dogovoru s djecom. Dobar dio djece uzima svih pet izbornih predmeta, čak i lošiji učenici. Ja mislim da je 15 predmeta u osnovnoj školi previše i da je posljedica ambicije roditelja da im djeca moraju "iskoristiti" baš sve što se nudi. Moj sin je superodlikaš, ali to ne znači da je stroj. Osim OŠ ide i u GŠ gdje sad već ima tri predmeta, a tri puta tjedno ima sport. I da mu onda uvalim još par predmeta, jer kad će učiti nego sad? A kad će se igrati, čitati nešto po volji, gluvariti po kući, družiti se s prijateljima, maziti se sa mnom, ići na izlete, šetnje, u kino itd?

Svakako želim da mi se djeca što bolje obrazuju, u skladu s njihovim željama i sposobnostima, ali ne želim da s 10 i 11 godina neprekidno nekamo jure, a ja da ih gonim. I da na kraju uz svo to naganjanje i učenje nemaju pravo obrazovanje - jer, osvjedočila sam se u to, nema pravog obrazovanja ni znanja bez dokolice.

Ja ću potpisati Zdenku...
Iz tog razloga smo mi morali odustati od crkvenog vjeronauka i prve pričesti jer nam naprosto nije stao u raspored; stavili su ga u utorak u 17 sati... niti za otići kući, niti za ostati u školi do tada... Taj dan bi dijete bilo skoro 12 sati u komadu na nekoj vrsti nastave.
Jako mi je žao, ali to nisam mogla dopustiti.
Radije sam odabrale GŠ i strani jezik.

[Zdenka2]

Sad vidim da sam se zabunila u broju predmeta - od 7. razreda ima ih ukupno 17, a ne 15.

Apricot, u našoj školi je crkveni vjeronauk bio organiziran subotom, a bilo je roditelja koji su htjeli upravo ovako u tjednu. Meni je više odgovaralo subotom. Možda možeš za O. organizirati crkveni vjeronauk negdje bliže - tako su išli neki iz razreda moje djece.

[apricot]

ako bih joj organizirala vjeronauk u župi u kojoj stanujemo, znači li to da bi ovdje trebala obaviti i pričest?
ili bi ipak mogla sa svojim razredom?

uostalom, ionako moram nazvati župnika...

[Peterlin]

ako bih joj organizirala vjeronauk u župi u kojoj stanujemo, znači li to da bi ovdje trebala obaviti i pričest?
ili bi ipak mogla sa svojim razredom?

uostalom, ionako moram nazvati župnika...

Kod nas je bilo djece koja su se pričestila u svojim župama, ali i one koji su išli sa svojim razredom. Treba samo vidjeti koji datum planiraju pričest, jer nije to uvijek ista nedjelja. Može se dogovoriti. Kod mog starijeg više djece je išlo s razredom, a kod mlađeg više ih je bilo koji su se odlučili ići u svoje župe gdje inače idu s roditeljima u crkvu. Bilo je kojekakvih kombinacija. Pitaj... Sretno!

[Vrijeska]

u svojoj župi se može organizirati pričest
vjeronauk se pohađa u župi
kod nas je to jedan dan u tjednu (ovisno o smjeni, u 9 ili 14)

[Vrijeska]

Čuj, je li bi ona htjela učiti francuski, pa ćeš je upisati ili bi je ti htjela upisati na francuski? :/ U svakom slučaju, mislim da je učenje čak 3 strana jezika ipak previše.

pa, naravno JA to želim jer znam da je to za nju dobro

zašto misliš da su tri strana jezika previše?
ti si možda matematički tip, ima nas koji smo jezični i zapnemo na tablici množenja, ali nam zato konjuktivi idu kao od šale

[larmama]

ako bih joj organizirala vjeronauk u župi u kojoj stanujemo, znači li to da bi ovdje trebala obaviti i pričest?
ili bi ipak mogla sa svojim razredom?

uostalom, ionako moram nazvati župnika...

kod nas mogu ići na vjeronauk i u termine ostalih razreda, a ne samo svoj, a ako ni tada ne mogu onda ima još termin subotom. Moja zbog glazbene kombinira jedan tjedan sa svojim razredom, a jedan tjedan subotom.
Možda i kod vas može tako.

[Zdenka2]

ako bih joj organizirala vjeronauk u župi u kojoj stanujemo, znači li to da bi ovdje trebala obaviti i pričest?
ili bi ipak mogla sa svojim razredom?

uostalom, ionako moram nazvati župnika...

To ovisi o jednom i drugom župniku. Uz malo dobre volje da se to dogovoriti.

[Bubica]

Ja bas i ne mislim da je u danasnje vrijeme luksuz uciti drugi strani jezik i informatiku, ja stvarno tu ne vidim velikoga izbora.

Dakle, u nasoj skoli su organizirana 4 izborva predmeta: vjeronauk, informatika, njemački i sintisajzer, ali dijete smije upisati maksimalno 3. Ja sam shvatila da je to nekim zakonom ili pravilnikom određeno a sada, po vasim rijecima kužim i da nije i da skole imaju različite prakse. Kako je to moguće?

[ivarica]

latinski i grcki nisu izborni predmeti, tako da oni ne ulaze u taj zrbroj max dozvoljenih
tu biras program (klasicni), a ne predmete

[ivarica]

To ovisi o jednom i drugom župniku. Uz malo dobre volje da se to dogovoriti.

pretpostavljam da za to moras biti i malo bogobojazna, pa da od ovog dogovora nista
(bez uvrede ikom)

[cvijeta73]

nekako mi se čini da brkate pojmove izborni predmet i izvannastavne aktivnosti. Ako dijete pohađa izbornu nastavu, onda mora imati i ocjene iz tog predmeta koja na kraju ulazi u svjedodžbu. Izvannastavne aktivnosti su obično povezane s nekim nastavnim predmetom, ali iz njih nema ocjena.

Ja nekako mislim da je dobro da dijete ide na ono što želi, što ga motivira i što ga potiče na rad. Ali sve te aktivnosti i izborni predmeti ne bi smjele ometati normalno savladavanje obaveznih predmeta.

ja u stvari ne kužim taj status informatike, baš radi ovoga što ti govoriš. jel informatika u 4. razredu izborni ili vannastavna aktivnost? prikazali su nam kao izborni, a od vanastavnih aktivnosti ima šah, te ekologe i ritmiku.
no, ponavljam, sve je to u okviru nastave pa sam inzistirala da J ide na talijanski. on nije htio, no na kraju je ispalo da je oduševljen (za razliku od engleskog), maestra im je super i od svih predmeta na kraju najviše voli talijanski i jedino o talijanskom doma priča.

zdenka, ma znaš da sam i ja veliki pobornik igre i gluvarenja
ovisi o djeci, o načinu života o svačemu. moj nekako i uz, po novome, dva sporta ima previše vremena za igru i gluvarenje, bar mi se tako čini
vidjet ćemo kako će biti dalje, treba uzeti u obzir da sad nema zadaće, nema učenja preko tjedna, nema knjiga, a ima veliko kvartovsko društvo i dva parka po kojem ludasaju pa se ne brinem za to.

[Zdenka2]

latinski i grcki nisu izborni predmeti, tako da oni ne ulaze u taj zrbroj max dozvoljenih
tu biras program (klasicni), a ne predmete

Ivarica, jesu, izborni su, jer se ne moraju upisati. Neki roditelji već sad pričaju da grčki neće upisati.

Ovo za bogobojaznost ne kužim, misliš da treba za razgovor sa župnicima? Pa, katkad i treba, istina je.

[ivarica]

Ivarica, jesu, izborni su, jer se ne moraju upisati. Neki roditelji već sad pričaju da grčki neće upisati.

Ovo za bogobojaznost ne kužim, misliš da treba za razgovor sa župnicima? Pa, katkad i treba, istina je.

mislila sam da ne mozes bas doci s ceste na taj razgovor, znam (iz iskustava bliskih mi) da komentiraju da nisi bila nikad kod njih na misi, pa da trebas dolaziti, pa ta obaveza na kraju ispadne prilicno naporna za nekog tko (pretpostavljam apri) inace nema nikakvu komunikaciju s njima

[Zdenka2]

To vjerujem, ali kad želiš pričest za dijete onda valjda imaš barem malo "bogobojaznosti".

[ivarica]

To vjerujem, ali kad želiš pričest za dijete onda valjda imaš barem malo "bogobojaznosti".

da, ali ista nije nuzna ako dijete sve to moze obaviti samo, u skoli i blizu nje

[YosephK]

pa, naravno JA to želim jer znam da je to za nju dobro

Čuj, i moja majka zna da je dobro za mene da se oženim što prije, ali ipak neće trčati po ulici i tražiti mi ženu. Čak je ona znala da je za mene dobro da naučim svirati gitaru, pa je dobila isfrustrirano dijete koje je bilo prepristojno da joj kaže da to zapravo ne želi i da bi se radije te 2 puta tjedno po 1 sat igralo i družilo (i tako 3 godine) ili u krajnjem slučaju ponavljati za redovnu nastavu nego ići na nešto jer je ona ambiciozna i mora se hvaliti svojim prijateljicama kako ima wunderkida koji na sve stiže, a ustvari je rastrgano.

Ukratko, nemoj dati curu na strani jezik zbog svoje ambicije. Neka ide na to zato jer ONA to želi, a ne zato jer je TI tjeraš na to. Puno puta smo pričali o ambicioznim roditeljima koji "znaju" što je dobro za njihovu djecu.

zašto misliš da su tri strana jezika previše?
ti si možda matematički tip, ima nas koji smo jezični i zapnemo na tablici množenja, ali nam zato konjuktivi idu kao od šale

1. zbog slobodnog vremena djeteta i vremena za učenje ostalih aktivnosti (apsolutno potpisujem Zdenka2 kad kaže sljedeći citat)

Svakako želim da mi se djeca što bolje obrazuju, u skladu s njihovim željama i sposobnostima, ali ne želim da s 10 i 11 godina neprekidno nekamo jure, a ja da ih gonim. I da na kraju uz svo to naganjanje i učenje nemaju pravo obrazovanje - jer, osvjedočila sam se u to, nema pravog obrazovanja ni znanja bez dokolice.

2. tri strana jezika su definitivno previše. Preporuke stručnjaka koje su proizašle iz raznih istraživanja su: 1. strani jezik do upisa u OŠ ili od 1. razreda OŠ; 2. strani jezik od 4. razreda OŠ; 3. strani jezik od SŠ.

3. Nema veze što sam matematički tip. Klasična zabluda je da to automatski isključuje da sam jezični tip. A ja govorim 3 strana jezika (engleski, francuski, talijanski), a norveški natucam.

4. Ako je zbilja takav jezični tip kako veliš i ako joj konjuktivi idu od šale, onda se na treći strani jezik može upisati i sa 17 godina ako će to htjeti. Ako je wunderkid za jezike, onda je zapravo svejedno kada ga upiše jer će ga u svakom slučaju kao od šale savladati, zar ne?

i, mišljenja sam da njima ništa to ništa nije previše, imaju oni kapaciteta i za još, kakvo opterećenje, ako sad ne mogu učiti, kad će moć.

Bi li se vaša djeca složila sa tim da imaju kapaciteta i da im nije opterećenje?

[Peterlin]

Možeš stvari postaviti i drugačije - kod nas je bilo dosta djece koja su krštena tek u okviru priprema za prvu svetu pričest. Župniku je u interesu napraviti roditeljima ustupak, jer na taj način će uz dijete povremeno na misi viđati i roditelje. Znam po sebi.... Osim toga, i dosta tih klinaca je uredno nastavilo bar povremeno dolaziti nedjeljom u crkvu i nakon prve svete pričesti, s roditeljima ili bez njih.

[ivarica]

Možeš stvari postaviti i drugačije - kod nas je bilo dosta djece koja su krštena tek u okviru priprema za prvu svetu pričest. Župniku je u interesu napraviti roditeljima ustupak, jer na taj način će uz dijete povremeno na misi viđati i roditelje. Znam po sebi.... Osim toga, i dosta tih klinaca je uredno nastavilo bar povremeno dolaziti nedjeljom u crkvu i nakon prve svete pričesti, s roditeljima ili bez njih.

ma meni je to skroz jasno, i nacin i cilj

[Vrijeska]

2. tri strana jezika su definitivno previše. Preporuke stručnjaka koje su proizašle iz raznih istraživanja su: 1. strani jezik do upisa u OŠ ili od 1. razreda OŠ; 2. strani jezik od 4. razreda OŠ; 3. strani jezik od SŠ.

a kako to da klasičarima nisu previše 4. strana jezika?!
i to još k tome dva mrtva ...

osobno mislim da je pohađanje većine svih vannastavnih i slobodnih aktivnosti djelomično roditeljska ambicija, iako ta riječ nosi negativne konotacije

neka djeca bi sve, neka ne bi ništa, neka bi nešto za što nemaju talenata, neka pogode od prve i nađu se u nečemu - i koja je uloga roditelja? da sve to kanalizira i u skladu s djetetovim afinitetima, i naravno svojim (pretpostavka je da i roditelj mora voljeti određenu aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj) "ambicijama" upiše dijete, redovito vodi, podržava, prati rad itd.

tako da moje "ambicije" su na strani stranih jezika, dok su kod nekih drugih na strani glazbene škole
ja se u glazbu ne razumijem i smiješno mi bi bilo da guram negdje dijete iako bih ja žaaarko željela da znaju malo više od mene - da krenem tim putem, tu bi se iskazala moja roditeljska ambicioznost

no do 3. straniog jezika imamo još vremena, možda u međuvremenu otkrijemo neki talent pa na kraju završimo na sasvim desetom...

trenutno se moram boriti sa željama mlađega o pohađanju nogometa za što uopće nemam nikakvih ambicija pa pokušavam kanalizirati na nešto prikladnije (jer je dječji nogomet, barem ovaj koji ja vidim na treninzima u blizini, pun isfrustriranih tata koji rješavaju svoje komplekse/ambicioznosti na svojim sinovima...)


i slaže se i sa Zdenkom o jurnjavi, ali isto tako i sa cvijetom da imaju djeca kapaciteta za dosta toga

još sam kod kuće na roditeljskom dopustu pa dosta vremena imam za djecu - i mogu reći da ima dana kada imaju kapaciteta napretek: ako je jutros dok sam ja bila vani, a ne smije u udaljeni park dok sam u gradu, imala dva sata vremena za rašpanje noktiju(!!!) sa svojih 8 godina, onda bi bilo bolje da je to vrijeme provela heklajući; svirajući sintesajzer; učeći "bonjour i aurevoir" i sl.; naravno ima dana kada su školske obaveze pojačane i mora se više zadaće riješiti, učiti za kontrolni, ali u prvim razredima OŠ mislim da bi njihove kapacitete trebalo iskoristiti i potaknuti ih na usvajanje novih znanja

[alanovamama]

Mi sad u trećem razredu imamo samo jedan izborni predmet i to vjeronauk, jezik i informatika idu od 4.

[YosephK]

a kako to da klasičarima nisu previše 4. strana jezika?!
i to još k tome dva mrtva ...

Velika je razlika između živih i mrtvih jezika... Mrtve jezike NE GOVORE, ne vode konverzacije na satu na tom jeziku. Premda su to realno teški jezici, lakši su jer eto nedostaje čak dva od četiri language skills u aktivnom smislu (slušanje i pričanje).

neka djeca bi sve, neka ne bi ništa, neka bi nešto za što nemaju talenata, neka pogode od prve i nađu se u nečemu - i koja je uloga roditelja? da sve to kanalizira i u skladu s djetetovim afinitetima, i naravno svojim (pretpostavka je da i roditelj mora voljeti određenu aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj) "ambicijama" upiše dijete, redovito vodi, podržava, prati rad itd.

Zašto bi bila pretpostavka da roditelj mora voljeti neku aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj? Roditelj može podržavati i poticati dijete, a da ne mora voljeti tu aktivnost.

tako da moje "ambicije" su na strani stranih jezika, dok su kod nekih drugih na strani glazbene škole
ja se u glazbu ne razumijem i smiješno mi bi bilo da guram negdje dijete iako bih ja žaaarko željela da znaju malo više od mene - da krenem tim putem, tu bi se iskazala moja roditeljska ambicioznost

Mislim da je bitnije ono što djeca žele nego ono što roditelj želi.

trenutno se moram boriti sa željama mlađega o pohađanju nogometa za što uopće nemam nikakvih ambicija pa pokušavam kanalizirati na nešto prikladnije (jer je dječji nogomet, barem ovaj koji ja vidim na treninzima u blizini, pun isfrustriranih tata koji rješavaju svoje komplekse/ambicioznosti na svojim sinovima...)

Ček.....igraš li TI nogomet ili tvoj sin? Nemoj se ljutiti, ali nedozvoljavanje da ti sin pohađa nogomet zato jer TI nemaš ambicija za nogometom je meni naprosto prestrašno. Jesu li tu bitne ambicije djeteta ili tebe? Ovaj dio u zagradama mi uopće nije jasan što si htjela reći sa time....naime, ispada da je mamama (tebi) dozvoljeno svoju ambicioznost za jezicima rješavati kroz svoje dijete, a tatama to nije. Možeš li mi to pojasniti?

ali u prvim razredima OŠ mislim da bi njihove kapacitete trebalo iskoristiti i potaknuti ih na usvajanje novih znanja

Potaknuti - DA. Razgovorom ispitati želje djeteta. Tjerati na nešto jer TI to želiš - NI SLUČAJNO.

[YosephK]

.naime, ispada da je mamama (tebi) dozvoljeno svoju ambicioznost za jezicima rješavati kroz svoje dijete, a tatama to nije. Možeš li mi to pojasniti?

Možda nije jasno iz posta, pa da nadopišem... Da se razumijemo, ne podržavam ambicioznost roditelja bez obzira sa koje strane dolazila. Sa djetetom valja razgovarati i vidjeti što dijete želi. To podržavati i poticati, pa makar se roditelju to ne sviđalo. Jer će u suprotnom to dugoročno dovesti do frustriranog djeteta. Frustriranog jer se nije bavio onim što želi i što voli, nego s onim što njegovi roditelji žele.

[Zdenka2]

Velika je razlika između živih i mrtvih jezika... Mrtve jezike NE GOVORE, ne vode konverzacije na satu na tom jeziku. Premda su to realno teški jezici, lakši su jer eto nedostaje čak dva od četiri language skills u aktivnom smislu (slušanje i pričanje).

Kad netko zna klasične jezike, ostali jezici su mu piece of cake. Osim toga, na tim satovima se uči mnogo, mnogo više od jezika.

[flopica]

Ja pak mislim da preopterećenost stvarno postoji. U nižim razredima osnovne škole ja sam imala 6 predmeta, a moja djeca su imala deset. To je toliko sati više u školi, učenja, pisanja zadaća i toliko sati manje za igru, čitanje i druge aktivnosti.

Nisam protiv izbornih predmeta, dapače, moje starije dijete ide na dva, a u 7. razredu dobit će i treći. Zato će mlađe ići samo na jedan - vjeronauk. Tako smo procijenili zajednički, u dogovoru s djecom. Dobar dio djece uzima svih pet izbornih predmeta, čak i lošiji učenici. Ja mislim da je 15 predmeta u osnovnoj školi previše i da je posljedica ambicije roditelja da im djeca moraju "iskoristiti" baš sve što se nudi. Moj sin je superodlikaš, ali to ne znači da je stroj. Osim OŠ ide i u GŠ gdje sad već ima tri predmeta, a tri puta tjedno ima sport. I da mu onda uvalim još par predmeta, jer kad će učiti nego sad? A kad će se igrati, čitati nešto po volji, gluvariti po kući, družiti se s prijateljima, maziti se sa mnom, ići na izlete, šetnje, u kino itd?

Svakako želim da mi se djeca što bolje obrazuju, u skladu s njihovim željama i sposobnostima, ali ne želim da s 10 i 11 godina neprekidno nekamo jure, a ja da ih gonim. I da na kraju uz svo to naganjanje i učenje nemaju pravo obrazovanje - jer, osvjedočila sam se u to, nema pravog obrazovanja ni znanja bez dokolice.

upravo ovako! čemu sve ako dijete nema vremena u pretrpanom rasporedu za svoje djetinjstvo?

[Vrijeska]

Velika je razlika između živih i mrtvih jezika... Mrtve jezike NE GOVORE, ne vode konverzacije na satu na tom jeziku. Premda su to realno teški jezici, lakši su jer eto nedostaje čak dva od četiri language skills u aktivnom smislu (slušanje i pričanje).




Zašto bi bila pretpostavka da roditelj mora voljeti neku aktivnost da bi dijete uspjelo u njoj? Roditelj može podržavati i poticati dijete, a da ne mora voljeti tu aktivnost.



Mislim da je bitnije ono što djeca žele nego ono što roditelj želi.



Ček.....igraš li TI nogomet ili tvoj sin? Nemoj se ljutiti, ali nedozvoljavanje da ti sin pohađa nogomet zato jer TI nemaš ambicija za nogometom je meni naprosto prestrašno. Jesu li tu bitne ambicije djeteta ili tebe? Ovaj dio u zagradama mi uopće nije jasan što si htjela reći sa time....naime, ispada da je mamama (tebi) dozvoljeno svoju ambicioznost za jezicima rješavati kroz svoje dijete, a tatama to nije. Možeš li mi to pojasniti?



Potaknuti - DA. Razgovorom ispitati želje djeteta. Tjerati na nešto jer TI to želiš - NI SLUČAJNO.

ja sam otvorena za sve opcije
i nogomet i jezike i ništa i svašta
sve će vrijeme pokazati

uporno pokušavaš nametnuti misao da sve JA, JA, JA i samo JA; mame DA, tate NE, djeca ŽELE; djeca ŽELE ... otplovio si miljama daleko
hajde malo stani na loptu, ne seciraj svaku riječ

(i btw. a propos nogometa MM koji je aktivan sportaš - nogometaš - ne želi da mali igra nogomet u lokalnim klubovima ... gdje je Davor s NO SPORTS! akcijom da kaže koju riječ protiv određenih načina bavljenja sportovima ....)

[Peterlin]

Možda nije jasno iz posta, pa da nadopišem... Da se razumijemo, ne podržavam ambicioznost roditelja bez obzira sa koje strane dolazila. Sa djetetom valja razgovarati i vidjeti što dijete želi. To podržavati i poticati, pa makar se roditelju to ne sviđalo. Jer će u suprotnom to dugoročno dovesti do frustriranog djeteta. Frustriranog jer se nije bavio onim što želi i što voli, nego s onim što njegovi roditelji žele.

Čuj, to ti je batina s dva kraja i jako ovisi o djetetu. Neki žele sve, a nemaju smisla (niti vremena ni snage) pa ih treba kočiti, drugi ne bi ništa pa ih treba poticati. Jedno i drugo imam doma, pa vjerujem da ne ovisi isključivo o odgoju.

S druge strane, ovo jest doba traženja, a naše je da djecu usmjeravamo i da prepoznamo njihove potencijale. Dijete će ponekad pokazati samo, ali ponekad mu treba u tome pomoći. Nisu stvari crno-bijele... Moj mlađi je bio lud za atletikom i obožavao je to, ali što vrijedi kad je on astmatičar koji se gušio svako toliko zbog prašine u dvorani i često smo jurili na hitnu. Morao se pomiriti s tim da to nije za njega, iako je spretan, voli trenirati i voli trčati... Tja, ne ide i gotovo!

Što se pak jezika tiče, djeca često u ovoj dobi nisu u stanju prepoznati važnost tih znanja, kao što nisu u stanju prepoznati ni važnost matematike. Ja svom četvrtašu NE DAM da ne zna tablicu množenja. On to ne želi, ali mora. Taj bi učio 7 stranih jezika samo da ne mora matematiku otkad su se odlijepili od zbrajanja do sto, ali šipak... Nije njegovo da odlučuje o tome, iako učitelji kažu da je svaka ocjena za đaka, ovaj moj zna da ne smije iz matematike za sada imati manje od četiri. Sorry društvo, tako to ide. Da nije htio učiti drugi strani jezik (koji je izborni za razliku od matematike) možda bih i razmislila o tome, ali vjerojatno bi se ipak našao način da ga se privoli. Postoje neke stvari koje se trebaju znati i amen.

[Vrijeska]

Eto, Peterlin je sročila ono što sam htjela pitati:

zar su sve te glazbene škole koje vaša djeca polaze, sportovi na koje ih razvozite, izborni koje su odabrali - isključivo dječja želja?!
zar su djeca svjesna u dobi od 8-10 godina svjesna obveza koje donosi redovno pohađanje glazbene škole?!
zar su djeca upoznata s važnošću učenja kemije i fizike?!


ne bih rekla... malo je djece koja znaju što žele i shvaćaju dobre i loše strane određenih obveza/izbora
a mislim da nas je većina upoznata tj. doživjela je trenutak kada bi dijete radije gledalo Hanu Montanu, otišlo u park ili telefoniralo s frendicama nego učilo zbarajanje do 100 ...
e, pa tu uskačemo mi, da im ipak ukažemo da su neke stvari ipak bolje za njih nego pusto dokoličarenje

dakle, poštujem dječje želje, ali sam ipak ta koja će ga poticati i usmjeravati na kvalitetnije provođenje vremena

[YosephK]

Kad netko zna klasične jezike, ostali jezici su mu piece of cake. Osim toga, na tim satovima se uči mnogo, mnogo više od jezika.

Slažem se. Primijeti da nisam rekao ni riječi protiv klasičnih jezika.

ja sam otvorena za sve opcije
i nogomet i jezike i ništa i svašta
sve će vrijeme pokazati

Čuj sad ti to....pa gdje je nestala osoba koja je pisala da se mora boriti sa željama mlađeg o treniraju za što ona (roditelj) nema nikakvih ambicija? Nemoj se ljutiti, ali to mi nije zvučalo kao osoba koja je otvorena za opciju "nogomet".

uporno pokušavaš nametnuti misao da sve JA, JA, JA i samo JA; mame DA, tate NE, djeca ŽELE; djeca ŽELE ... otplovio si miljama daleko
hajde malo stani na loptu, ne seciraj svaku riječ

Zbilja ne razumijem što želiš reći ovime "ja, mame, tate, djeca". Niti mislim da sam otplovio miljama daleko. Samo sam istaknuo da je upisivanje djece na izbornu nastavu (pogledaj naslov topica!) prvenstveno zato što to roditelj želi, a ne zato što to dijete želi, nije baš najpametnije.

(i btw. a propos nogometa MM koji je aktivan sportaš - nogometaš - ne želi da mali igra nogomet u lokalnim klubovima ... gdje je Davor s NO SPORTS! akcijom da kaže koju riječ protiv određenih načina bavljenja sportovima ....)

Ovaj dio uopće nije bitan za priču. Naime, nisi krenula od toga da ne želiš da ti dijete trenira nogomet zbog "određenog načina bavljenja sportom", nego da ne želiš da ti dijete trenira nogomet jer to nije tvoja ambicija.

naše je da djecu usmjeravamo i da prepoznamo njihove potencijale. Dijete će ponekad pokazati samo, ali ponekad mu treba u tome pomoći. Nisu stvari crno-bijele..

Apsolutno. Ali nije rješenje "ja ću upisati upisati tu-i-tu jer je to moja ambicija i zato jer ja mislim da je to dobro za moje dijete". Djetetu treba pomoći. Sjesti sa njim. Razgovarati sa njim. Otići sa njim na predstavljanje nekog kluba, na "probni" sat stranog jezika i pustiti dijete da kaže sviđa li mu se to ili ne. To je pomoć, a ne "ja odlučujem".

Moj mlađi je bio lud za atletikom i obožavao je to, ali što vrijedi kad je on astmatičar koji se gušio svako toliko zbog prašine u dvorani i često smo jurili na hitnu.

Peterlin, tvoj mlađi nije mogao trenirati atletiku iz objektivnih (zdravstvenih) razloga, a ne zato jer to nije tvoja ambicija. Naravno da si poslušala što dijete želi, ali si sigurno sjela sa njim i objasnila mu da postoje zdravstveni razlozi zbog kojih to nije moguće. Da nema zdravstvenih problema siguran sam da bi podržavala njegovo bavljenje sportom makar se tebi to osobno ne sviđalo.

Ja svom četvrtašu NE DAM da ne zna tablicu množenja.

Apsolutno! Redovna nastava uvijek treba imati prioritet u odnosu na izbornu nastavu.

zar su sve te glazbene škole koje vaša djeca polaze, sportovi na koje ih razvozite, izborni koje su odabrali - isključivo dječja želja?!
zar su djeca svjesna u dobi od 8-10 godina svjesna obveza koje donosi redovno pohađanje glazbene škole?!
zar su djeca upoznata s važnošću učenja kemije i fizike?!

Ne mora biti isključivo dječja želja. Ali valjda dijete mora pokazati interes za to i volju za učenjem toga. Ili se varam? :D

[Vrijeska]

pozdravlja te vrijeskica

na ovakav način ne razgovaram

[YosephK]

Ne razumijem...na kakav način? Zbilja sam se trudio da te ne uvrijedim i mislim da sam bio pristojan. Samo sam istaknuo neke nelogičnosti i nedosljednosti u tvojim postovima. Žao mi je ako te to povrijedilo, to nije bila moja namjera. Ispričavam se ako jesam. Moja namjera bila je istaknuti da se protivim razmišljanju "moje dijete će upisati 'to' jer je 'to' moja ambicija, ali će upisati 'ono' jer ja tako želim". Ne vidim što je problematično u protivljenju sa tim razmišljanjem. A još manje smatram da bi protivljenje trebalo nekog uvrijediti.

[YosephK]

pozdravlja te vrijeskica

na ovakav način ne razgovaram

Tek sam sad primijetio da sam gore pri citiranju uporno pisao "vrijeskica" umjesto "vrijeska". Zbilja se ispričavam na tome! Nije namjerno tako pisano. Zabrijao sam da je nick "vrijeskica", a nisam provjeravao. :/

[flopica]

mislim da u svemu treba imati mjeru, što je čija, to svak za sebe zna. moja je zadovoljno dijete, dijete koje navečer ne pada u krevet izmoždeno dnevnim obvezama i poslovima. radije nek padne u krevet izmoždena od graničara. što ne znači da podržavam apsolutno neimanje ikakvih obaveza i nesputanu igru satima, bez ikakvih granica.
moje dijete je onaj tip djeteta koje bi isprobalo puno toga, i sportske i glazbene aktivnosti jednako kao jezične, likovne, lutkarske i sve moguće dostupne. što sam joj i dopustila u ovih 8 godina. neke su je zadržale dulji period, neke je vrlo brzo ocjenila kao nezanimljive.
i ja to dopuštam. u ovoj dobi još uvijek dozvoljavam da isprobava različite stvari i da upoznaje sebe u tim različitim segmentima.

prošle godine je inzistirala na prekonekoliko aktivnosti + redovna nastava i to još prvi razred. budući živimo blizu škole i svih aktivnosti pa nam prijevoz nije nikakav problem, dopustila sam joj. znala sam da će nakon nekog vremena sama selektirati i tako je i bilo.
jer je shvatila da je umorna, da nema vremena za druženje uopće, da stalno mora mo gledati na sat i pakirati torbe. pa je nakon nekog vremena shvatila da to ne želi a ja sam bila sretna!
i čvrsto vjerujem da ono što je najvažnije i najvrednije ne može upisati više nikad kad za to prođe vrijeme.

[Zdenka2]

Slažem se. Primijeti da nisam rekao ni riječi protiv klasičnih jezika.

Primijeti da ja nisam rekla da si rekao, kao i to da nije moj stil da skačem na tuđa mišljenja.

[cvijeta73]

yoseph gle, ja se u načelu slažem s ovim što govoriš. i slažem se da postoje djeca koja nemaju sat vremena slobodnog vremena, i kojima je muka od aktivnosti na koje moraju ići radi ambicija roditelja.
ako mene pitaš, takva postoje, ali ih nema previše.
kao što sam već rekla, moj J ne bi ni u školu išao da se njega pita, iako je odličan učenik. jedine dvije aktivnosti koje bi sam izabrao su: park, bicikla i kompjuter. ako je ružno vrijeme - onda kompjuter 24/7.
prije svakog treninga kuka kako mu se neda. poslije svakog treninga i utakmice oduševljeno prepričava što je bilo.
da ga vidiš samo prije treninga, s onom tužnom facom, mm bi u tvojim očima bio tipični frustrirani propali nogometaš
a da ga ne tjeramo, sigurna sam da bi kad odraste imao one priče - eh, da su moji roditelji malo više brinuli
recimo, meni je krivo što nemam nikakvo muzičko obrazovanje (mislim nije da sad patim radi toga).
sad je počeo trenirati i skokove u vodu i to mu je super fora (tko zna do kad, predviđam do prvog puta kad trening bude nešto zahtjevniji - za sad samo - skaču ).
do škole nije išao na ništa.
a M, ta bi na sve - zbor, plivanje, balet, gluma, engleski - you name it. radi NAŠEG komoda, ide samo na ples.


ali to sve ne rješava problem izbornih predmeta u suprotnoj smjeni.
ne mora ih biti 5 - dovoljno je da još jedan strani jezik imaju u suprotnoj smjeni. a mislim da ćeš se složiti da još jedan strani jezik u 4. razredu, uz jedan sport ili we vannastave, nije neko opterećenje za djecu.
mislim, ako su uspjeli ugurati vjeronauk, mogli bi i taj njemački ugurati u satnicu, ne?

drugi problem koji ja vidim je loša organizacija sportova. vrlo brzo imaš samo dvije opcije i selekciju - ili ozbiljno bavljenje sportom, svaki dan plus vikend, ako prođeš selekciju i ako imaš tu volju, il ništa. pa tako dok su u osnovnoj preopterećeni, u srednjoj, kad im najviše treba, većina ih se ne bavi - ničim. a ne možeš ti dijete natjerati da se radi zdravlja bavi rekreativno sportom - njima treba natjecanje, nekakva motivacija (koja nije zdravlje, hebe se njima za zdravlje u toj dobi). dakle, nekakve školske lige ili nešto tako, iz kojih neka onda vrše selekciju za klubove.

ali u kojima i ako nemaš dva metra i ako imaš koju kilu viška, možeš trenirati košarku.

[Zdenka2]

Mislim da je greška gledati na to crno-bijelo, kao da smo na suprotstavljenim stranama. Kužim što misle vrijeska i cvijeta - djecu ne treba siliti na nešto što im ne ide, ne žele i nemaju vremena za to, ali s druge strane, djeca bi se svaki drugi tjedan ispisivala i upisivala. Poznam jako puno profesionalnih glazbenika, a na prste jedne ruke se mogu izbrojati oni koje roditelji nikad nisu morali "pogurnuti" na vježbanje. Puno toga ovisi i o djetetu - ako djetetu škola ide lako, ako lako savladava druge sadržaje, šteta je da se ničim ne bavi izvan škole. Ali pri tom treba paziti da im se ne pojede svo slobodno vrijeme - ne treba zaboraviti da je dokolica isto tako vrijeme učenja i slaganja i proživljavanja naučenog, bilo intelektualnog, emotivnog ili socijalnog sadržaja.

Ovo za sport je istina - sretna sam što smo uspjeli naći sportove kod kojih nema tog pritiska. Velika je šteta što je propao projekt Vikendom u škole - to su mnoga djeca vrlo rado koristila.

[pikula]

postoje djeca koja nemaju sat vremena slobodnog vremena, i kojima je muka od aktivnosti na koje moraju ići radi ambicija roditelja.
ako mene pitaš, takva postoje, ali ih nema previše.

Slažem se. Da ih ima toliko koliko se spominju bili bi najzastupljenija skupina u društvu Kad god pitam konkretno za uvjete na nekoj aktivnosti ili bilo što što bi moglo dovesti u pitanje neupitno savršenstvo nadležnih dobijem tu litaniju o "ambicioznim" roditeljima. Primjera radi, to što meni nema smilsa da mi dijete gubi sat i pol na dan da bi u prenatrpanoj dvorani 30 min od 45 čekalo na red da šutne loptu na nekakvoj sportskoj grupi bez plana i programa ne znači da želim da mi dijete postane profesionalni nogometaš. Onda bolje da igra nogač u parku, trči po nasipu, bilo kaj, ali ne, to ne može biti to- u meni zapravo gori neutaživa sportska ambicija za zlatnim odličjima

[pikula]

Mi smo koristili vikendom u škole i bio je super pogotovo ti mini turniri, je- to ih baš veseli. Nije prenaporno, a klinci se druže i natječu za svoj gušt. Dobro je bilo i što su se sportovi rotirali, jer meni se nikako ne sviđa ova rana uska specijalizacija. Šteta da toga više nema.

[angelina1505]

U našoj školi postoji i dalje Vikendom u škole, samo je preko tjedna uglavnom . I moje dijete to koristi jako, jako. Ide na puno sportova !

[Poslid]

U praksi, a i po zdravom razumu, ovo je nemoguće. Naime, u OŠ (slično je i u SŠ) je moguće samo 3 predmeta staviti da imaju blok sat: Hrvatski jezik, Strani jezik i Matematika. Zato jer ti predmeti imaju >= 4 sata tjedno. Za njih je moguće staviti da imaju jednom blok sat. Zamisli biologiju, koja ima satnicu 2 sata tjedno (kao što ima većina predmeta), staviti u blok sat. Znači da bi učenici svakih tjedan dana imali biologiju. Tu nema kontinuiteta rada. U najgorem slučaju je to da 3 dana u tjednu bude po jedan blok sat + 4 ostala predmeta = 5 predmeta dnevno, a 2 dana u tjednu po 6 predmeta dnevno.

Preporuku ministarstva možemo objesiti mačku o rep. Iz zdravorazumskih razloga. Oni ionako pod "rasterećenje" podrazumijevaju masu torbe, a ne količinu gradiva.

A vidiš, našoj djeci su stavili i fiziku i kemiju i biologiju u blok sat.

[YosephK]

Radio sam u školi gdje je fizika bila blok sat. To je bilo zbog kadrovskih (ne)mogućnosti jer je učiteljica fizike radila na nekoliko škola. Još jedan razlog zašto to može biti tako jest ako djeca rade pokuse. Onda je blok sat zgodniji od pojedinačnih satova.

Nema nigdje zapisano pravilo koji predmet smije, a koji ne imati blok sat. To je više ovako zdravorazumski. Moj je savjet da ispitate zbog čega je to tako napravljeno i da se pokušate izboriti s argumentom da nema kontinuiteta ako imaju bio/kem/fiz jednom tjedno blok sat.

[larmama]

A vidiš, našoj djeci su stavili i fiziku i kemiju i biologiju u blok sat.

izgleda da je ovo trend, ja sam kod kumova na frižideru vidjela hrpu predmeta u blok satovima

[pikula]

Kad sma ja išla u srednju stavljali su nam u blok sat predmete iz kojih je bilo najviše jedinica - hrvatski i matematiku jednom tjedno i onda bi nas podjelili u grupe znači pola rz je bilo na blok satu hrv, dok su drugi bili na mat i obrnuto. To je bilo bolje od instrukcija.

[enela]

I ja ove godine prvi put imam sve blok satove (predmet od 2 sata tjedno). Čini mi se da puno više napravimo tako, nego kad sam imala jedan po jedan sat. Pokus možemo bez problema rastegnuti na sat i pol, a često ih moram i tjerati van iz razreda da pod odmorom malo protegnu noge.
Djeca nisu za sad ništa prigovarala, a ja čekam još koji tjedan pa da čujem i njihovo mišljenje.

Iz onog što čujem usput, mislim da im je malo lakše jer ovako ipak moraju intenzivnije za taj dan učiti 2, najviše 3 predmeta.
I da, JosephK ima pravo. Nema pravila o tome što može, a što ne može biti u blok satu.

[Zdenka2]

Moj sin ima praktički sve predmete u blok satovima - vidim samo prednosti od toga. U tako pretrpanom tjednom rasporedu to znači ne samo nošenje manjeg broja knjiga u školu nego i zadaće za manji broj predmeta svakoga dana. Raspored je napravljen jako pažljivo, u korist djece, jer zadaće iz velikog broja zahtjevnih predmeta ostaju za kraj tjedna i mogu se dovršavati preko vikenda.

[Peterlin]

Moj sin ima praktički sve predmete u blok satovima - vidim samo prednosti od toga. U tako pretrpanom tjednom rasporedu to znači ne samo nošenje manjeg broja knjiga u školu nego i zadaće za manji broj predmeta svakoga dana. Raspored je napravljen jako pažljivo, u korist djece, jer zadaće iz velikog broja zahtjevnih predmeta ostaju za kraj tjedna i mogu se dovršavati preko vikenda.

Kod nas nije baš sve u blok satovima, ali dosta toga jest. Ima prednosti, ne samo što se tiče nošenja manje knjiga, nego i zbog korištenja kabineta - manje je seljakanja.