Citiraj YosephK prvotno napisa Vidi poruku
Možda nije jasno iz posta, pa da nadopišem... Da se razumijemo, ne podržavam ambicioznost roditelja bez obzira sa koje strane dolazila. Sa djetetom valja razgovarati i vidjeti što dijete želi. To podržavati i poticati, pa makar se roditelju to ne sviđalo. Jer će u suprotnom to dugoročno dovesti do frustriranog djeteta. Frustriranog jer se nije bavio onim što želi i što voli, nego s onim što njegovi roditelji žele.
Čuj, to ti je batina s dva kraja i jako ovisi o djetetu. Neki žele sve, a nemaju smisla (niti vremena ni snage) pa ih treba kočiti, drugi ne bi ništa pa ih treba poticati. Jedno i drugo imam doma, pa vjerujem da ne ovisi isključivo o odgoju.

S druge strane, ovo jest doba traženja, a naše je da djecu usmjeravamo i da prepoznamo njihove potencijale. Dijete će ponekad pokazati samo, ali ponekad mu treba u tome pomoći. Nisu stvari crno-bijele... Moj mlađi je bio lud za atletikom i obožavao je to, ali što vrijedi kad je on astmatičar koji se gušio svako toliko zbog prašine u dvorani i često smo jurili na hitnu. Morao se pomiriti s tim da to nije za njega, iako je spretan, voli trenirati i voli trčati... Tja, ne ide i gotovo!

Što se pak jezika tiče, djeca često u ovoj dobi nisu u stanju prepoznati važnost tih znanja, kao što nisu u stanju prepoznati ni važnost matematike. Ja svom četvrtašu NE DAM da ne zna tablicu množenja. On to ne želi, ali mora. Taj bi učio 7 stranih jezika samo da ne mora matematiku otkad su se odlijepili od zbrajanja do sto, ali šipak... Nije njegovo da odlučuje o tome, iako učitelji kažu da je svaka ocjena za đaka, ovaj moj zna da ne smije iz matematike za sada imati manje od četiri. Sorry društvo, tako to ide. Da nije htio učiti drugi strani jezik (koji je izborni za razliku od matematike) možda bih i razmislila o tome, ali vjerojatno bi se ipak našao način da ga se privoli. Postoje neke stvari koje se trebaju znati i amen.