ja sam jedna od onih mama koja je to sve prošla jako skulirano i sabrano
prošla sam sličnu situaciju, iako ipak imam osjećaj da su u vinogradskoj (prije 3 godine bar bili) bolji uvjeti
mi smo se izdajale vlastitom izdajalicom koju smo jedno dnevno nosile na sterilizaciju i natakali u njihove bočice, ali jako bitno - u svojim sobama i to koliko smo god puta i kad god smo htjele
mislim da je to bilo presudno, jer na taj način odmah po porodu sam navukla dovoljno mlijeka da kad smo nakon 17 dana došli doma, imala sam dovoljno za sve obroke
na ruke smo ih dobivali samo jednom dnevno (kad su izašli iz inkubatora), a gledati smo ih mogle doći kad god smo htjele - i to je pomagalo
kako je maleni bio sav zamotan (zbog male težine i grijanja), nisam ga mogla stavljati baš nešto previše koža na kožu, ali bar sam mu glavicu držala na golim prsima
moje iskustvo kaže samo - izdajati što češće - minimalno svaka dva sata i ko što netko već reče - po noći obavezno!
i pokušati se skulirati, koncentrirati na najvažnije, na svoju ulogu i koliko maksimalno možeš pružiti svom djetetu
lako nije nimalo lako, u tih 17 dana sam se raspala, onak jedno 255 puta, ali pomogla mi je obitelj koja me je pohodila svakodnevno, cimerica u identičnoj situaciji s kojom sam još uvijek "ratni drug" i onaj majčinski osjećaj da će sve biti dobro samo ako se uspijem koju noć malo naspavati. odlučila sam to vrijeme u rodilišu iskoristiti da se što više odmorim koliko god mogu i da navučem mlijeko za doma jer sam znala da će nam trebati svaka kap - to mi je bila misija i vizija i to me održalo da si ne dozvolim da se raspadnem 256. put
Sretno!