Tja, pismo jest patetično. I nategnuto.

Što se sadržaja istog tiče - sve je u komunikaciji. Tko ima dobru komunikaciju s djecom/roditeljima, imat će je i u starosti i ovakvo mu pismo uopće ne treba. Tko nema dobru komunikaciju s djecom, neće mu ovakvo pismo pomoći da je uspostavi jer - eto - netko bi sad trebao preuzeti brigu , eventualno će izazvati frustracije i negativne reakcije.

Briga o starijim članovima obitelji je nešto što će malo tko izbjeći, a ne mislim da se tu ima što izbjegavati... Pa to je sastavni dio života, kao i starost. I nas to čeka i našu djecu. Ne vidim tu nikakve drame, a bome ni potrebe za ovakvim "šećerlemama".

Osobno, imam iskustvo s domom (pozitivno) jer je mužev nonić proveo zadnjih nekoliko godina života u jednom od njih. Nismo mogli osigurati 24 satnu brigu za njega u njegovom domu, a on je sam želio ići u dom umirovljenika. Uredno smo ga vozili i na naše vjenčanje, krštenja praunuka, svaki Božić, Uskrs i rođendane, čak i u vikendicu kad smo je kupili. Išao je dokle god je mogao, a zadnjih godina kad više nije mogao izlaziti ni uz našu pomoć, redovno smo išli k njemu.

Ja sam danas zahvalna na svakom danu koji moji roditelji i svekrva mogu provesti sami, u svojim domovima i bez osjećaja da su nekom na teret. To NE znači da ne brinemo, jer debeli dio logistike odavno više ne mogu sami (odlazak liječnicima, kupovine, čišćenje...) Kad dođe trenutak da ne budu mogli biti sami, rješavat ćemo to dogovorom. Ne treba nam nikakvo pismo - možemo razgovarati. Sva sreća...