Roditeljsko pismo

[ina33]

Kako je moguće znat da neko 8 sati gleda sapunice? Osim ako se ne živi u istom kućanstvu... I koja je to percepcija "strpavanja u dom"? A briga o nepokretnoj i dementnoj osobi nije baš ono.... "eto, meni to ne bi bilo teško" i rubrika "komocija". Znam osobu koja je s nosnom sondom za jelo i kateterom optuštena kući... na brigu obitelji? Mislim da treba poznavat i neke ekstremne situacije, domovi mi i dalje neće bit u mojoj percepciji stratišta, što ovdje ispada da jesu. Doduše, ovisi od doma do doma, i često je jednadžba da niti taj državni segment ne funkcionira.

I ne rastužuju me odgovori, jer nisam taj tip. Ali, neki me čine ljutom. Opet... kažem samoj sebi ne znaju što govore, ne daj Bože da saznaju.

[cvijeta73]

Znam osobu koja je s nosnom sondom za jelo i kateterom optuštena kući... na brigu obitelji? .

a di bi trebala biti otpuštena?
ne znam, onu staru temu sam ja otvorila, al i dalje nisam na čisto sa svim tim, da budem iskrena.
moja nona je htjela u dom, tvrdoglavo i bez ikakvih rasprava.
imala je iskustvo svoje sestre koja je živjela dugo godina sa mamom, nona, kako je iz drugog grada je uskakala, ali gro toga je bilo na sestri. sestra 70, mama 90. i tako desetak godina (bila je blizu stotke kad je umrla), postala zločesta, mučila sestru i tako, ko ova trinina baba.
to ni u ludilu ne bi svojoj kćeri priuštila.
i, sve je bilo super i idilično (bila je par godina u domu, išla u grad autobusom, dolazili bi po nju da s nama provede dan i tako, voljela je biti u domu da ne mora više kuhati, prati), dok nije slomila kuk i zalegla u krevet.
e, onda me počela tuga hvatati kad smo dolazili u posjete.
premjestili su je u dio doma koji se zove stacionar, i u kojima su nepokretni i čekaju - smrt. to više nije bio dom - njena jednokrevetna soba s kupaonom, koju je uredila na svoj način. nego - bolnica. a nisi bolestan.
više nije bila sama u sobi.
osoblje je korektno sve obavilo - hranjenje, higijenu i to, a ostalo vrijeme je ležala i čekala da mi dođemo. koliko god često dolazili, njoj je bilo rijetko. nije se žalila, ali tako je bilo. jedino zadovoljstvo je nalazila u tome da vidi jel kosica narasla M, i jel J i dalje voli nogomet i ostale priče oko njena 6 unuka.
nismo se više mogli čuti na mob, nije mogla gledati tv niti čitati...a svi imamo obaveze, ne možeš na njenom krevetu sjediti satima.

to je (ružno zvuči, al srećom) trajalo dva mjeseca, i onda je, s 96, umrla. baš se ugasila.
nije bila zahtjevna, vjerujem da bi joj ti zadnji dani bili ljepši da je mogla biti dio svoje obitelji, samo da je mogla promatrati sa strane, u krevetu, život.

[vertex]

Kako je moguće znat da neko 8 sati gleda sapunice?

U 20 godina skupi se dovoljna statistika. I nisu spunice .
Ni meni se ne sviđa trpanje svega što nije idila pod zajednički nazivnik komoda. Ali nije mi uvjerljiva teza da komod nije česti pokretač, kad vidim da je.