Pisma su mi grozno patetična
Što se rasprave tiče, nikada ne bih nabijala svome djetetu na nos osjećaj dužnosti i zahvalnosti prema meni. Ali nadam se da ću ostvariti takav odnos s djecom da me neće poslati u dom jednog dana ako postanem nemoćna. Strašna mi je pomisao da bih mogla umrijeti izvan svoga doma, bez ljudi koje volim najviše na svijetu. Radije bih da plate nekoj medicinskoj sestri da im pomaže oko mene, nego da taj novac uplate za dom. Svojim roditeljima bih mogla štošta zamjeriti, ali isto im to ne bih priuštila (osim ako sami to ne požele).