Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
Ja bih na tvom mjestu otvoreno s njom porazgovarala...rekla bih joj da mi je teško što smo daleko i da sam stalno zabrinuta jer više ne može sama, da me je strah da joj se nešto ne dogodi i da bi bilo lijepo da vam je bliže, pa kažeš da bi se puno češće viđali, pa ako se slaže s tvojom kćerkicom kao što si rekla, kažeš da i ona jako želi da vam je bilže itd., probaš, treba malo nagovaranja pa možda uspije. Iako je istina da je starijima jako teško mijenjati svoju sredinu i svoj dom, ali probaj češćim nagovaranjem.
I jesam, puno puta. Čak sam prvi puta bila blizu da je nagovorim, no, što dalje vrijeme prolazi njoj ta odluka jako teško pada. I razumijem ju. Nije lako s 80 godina iz kuće s dvorištem, susjedima koje poznaje skoro cijeli život doći u neku zgradu, malu garsonijericu pa koliko god da nam je blizu.

Meni je jasno da netko neće roditelje uz sebe ako se oni previše miješaju u život, ako bi zbog toga patio brak, djeca i slično. To ni ja ne bih prihvatila, muž i dijete su mi na prvom mjestu. No opet, kada bi zaista moja teta ili roditelji MM (oni su još, hvala Bogu mladi) bili u situaciji da se ne mogu brinuti za sebe, a ne žele ili ne mogu u dom, prihvatila bih brigu o njima. Ne znam, to mi se što sam starija nekako podrazumijeva. To traži puno odricanja, ali mislim da se to radi po defaultu. Kao što mi je sasvim normalno da se budim sto puta noću zbog svog djeteta, normalno mi je da se i dijete brine za roditelja (ne zato što se roditelj brinuo o djetetu nego zato što je to normalna potreba djeteta ako je, naravno, odnos s roditeljem dobar).

I da sad skrenem temu na nešto drugo.
Neki dan slušam dvije bake kako pričaju, gotovo ogovaraju svoje kćeri. Jedna je mlađa i dobro se drži, druga jedva hoda. Obje su bile s unucima na igralištu i žale se kako se kćerke prema njima ponašaju kao da je sasvim normalno da one sve svoje vrijeme utroše na, ne samo čuvanje unuka nego i na spremanje, kuhanje i sl., a s druge strane se pitaju, što će biti s nama kad unuci krenu u školu, kada ih više ne bude imao tko čuvati. Osjećat će se nepotrebnima i nepoželjnima. Kaže starija, što ću, hodati ulicom kao luda? NO, obje su se složile da nikada ne bi živjele s obiteljima svojih kćeri.