Ma ne. Velim, ja sam temperametna, fakat si me skužila došla sam se izventilirati, nadajući se da će me skužiti. A onda se tu nadrobilo svega nebitnog...
 |
|||
|
|
|||
Ma ne. Velim, ja sam temperametna, fakat si me skužila došla sam se izventilirati, nadajući se da će me skužiti. A onda se tu nadrobilo svega nebitnog...
Nažalost, svugdje se podrazumijeva da imate nekog.
Npr. meni treba fizikalna terapija u kući. Da se to ostvari, prvo se treba naručiti kod fizijatra, ne može preko telefona, nego za prvi pregled treba doći s uputnicom. Muž radi, ja doma s malom djecom, ne mogu hodati, imamo baku koja je s nama jer ne mogu biti sama s curama. Znači nije ni baka dovoljna. Treba netko otići mojoj doktorici po uputnicu. Pa me treba netko odvesti do fizijatra. Onda treba netko odnijeti papire dr. opće prakse da napiše uputnicu za komisiju. Pa treba to odnijeti na komisiju. I na kraju opet dr. opće prakse da napiše uputnicu za ustanovu koja pruža terapije. U svakom telefonskom razgovoru čujem:"pošaljite nekog..." Sva sreća ima nas dovoljno.
I da, ispada da ja nisam svoju djeci rodila samo sebi nego i bakama i dedama, prabaki, stricu i tetama, koji se svi brinu se za njih, i pomažu gdje god treba.
Išla sam čitati opet tvoj prvi post, i stvarno se skrenulo s teme ali gadno!
U pravu si - tvoj privatni život ne bi trebala briga poslodavca, ali eto - nažalost je sve češće tako. Nemam kaj pametnije reći OT...
Nadala si se da ćeš se ovom temom izventilirati a kad ono evo ti nove za "živciranje". Stavljam pod navodnike jer se nadam da se ne živciraš za ozbiljno!
Da doprinesem raspravi koja ja malo zastranila - mi imamo jednu baku koja je spletom nesretnih životnih okolnosti nama na raspolaganju (premda si je zaplanirala život ponešto drugačije), pomaže nam rado, djeca ju vole ali s mjerom. S tim da ona bez problema kaže kada ne može/ne želi uskočiti i sve pet! Čist račun!
Ignoriram najčešće, ali nekako mi je kak se veli voda došla do grla...kao da se stalno moram opravdavati za nešto, ako me kužiš. Postalo je preučestalo!
Meni je žao ko god nema nekog da mu pripomogne. Razumijem da vi što živite po velikim gradovima, neki udaljeni po 500km od svojih roditelja i porodice, al mi nekako nije jasno da nemate nikoga da vam "pokupi", pričuva dijete, kada vam pomoć zatreba. Ja imam prijateljicu koja ima odraslu djecu, i koja je, ne jednom pokupila moje dijete iz vrtića. Zatim, MMova sestra, imala malu u drugoj grupi, ali kada je frka, vozi mog sina sebi kući, a onda ja nekada u 7, ili MM idemo po njega. Imam divnu komšinicu, neudatu,ima 35 godina. Kada god sam je zamolila(a kada niko drugi ne može) da je pričuva sat-dva, da odem na roditeljski, da odem ljekaru, pa jednom čak sam išla i na politički sastanak, nikada me nije odbila. Ponekad joj kupim nešto, bombonjeru, neku lijepu majcu i slično. I ja pazim i čuvam tuđu djecu, od brata, zaove, djevera, s vremena na vrijeme, iako oni svi imaju po jednu nanu, osim mene. malo žrtve, ali moramo se međusobno pomagati.
Vjerujem da je anu.m razbjesnilo to opetovano pitanje, i moji su uvijek ostajali sa čistačicom, ali se zna ko jue mama a ko je "nana" tako da to mene ne bi nimalo živciralo.
Na poslu sam i ne stignem čitati sve, a na ovo ću za sada samo...eris prvotno napisa
. Nemam riječi!!
Uf, bez uvrede Eris, ovo što ti navodiš bi se kod većine nas nazvalo uvaljivanjem djeteta nekome drugom; imam ja tu hrpu neudatih susjeda i sl. bez djece, pa mi na pamet ne pada da im uz bombonjeru uvaljam i djecu na čuvanje, bez obzira koliko smo si dobri. ... Ne mogu razumjeti roditelja koji ne razumije drugog roditelja samo zato jer ne živi po njegovom načinu života! Znači: nemamo svi ni brata ili sestru, zato nemamo ni svekrve, šogorice, šogore, njihovu rodbinu, a da ih i imamo sigurna sam da nisu obavezni čuvati našu djecu (fakat, daj zamisli da netko iz Sesveta dolazi po moju djecu u vrtić u Rudešu da ih pokupi...). Svašta!
Slažem se s Anom.M., kod nas je situacija identična, samo što sam ja zbog neimanja bake ili djeda (strica, ujne, susjede, podstanarke... bla, bla) ostala doma na porodiljnom do 3. godine (o.k. tu je i ono što su djeca boležljiva), pa sad za nagradu od države umjesto svoje plaće (koja nije velika) dobivam još manju crkavicu od 1660 kn! :mad:
A da sam se morala opravdavati na poslu i po koje kuda zbog toga kaj nemam baku - jesam, na žalost (imam baku ali je 1000 km daleko, a druga baka je nepokretna - znači i za nju trebam njegu i čuvanje).
Moram reagirati na tvoj post jer se na jednoj drugoj temi na kojoj se raspravljalo o čuvanju djece isto potegnulo pitanje nas koji nemamo nikoga pa smo maltene ispali problematični, nedruštveni i ljudi koji imaju komplicirane odnose s drugima.
Možeš se smatrati sretnom što imaš toliko ljudi koji ti mogu pomoći, ali zašto je toliko nevjerojatno shvatiti da neki nemaju, ali ne zato što su zločesti pa nemaju dobre odnose s ljudima nego im je jednostavno grah pao drugačije.
Evo npr. jedna baka 300km daleko, druga bolesna i o njoj se mi brinemo, moj brat i MM-ova sestra 300km daleko, najbolja prijateljica kojoj bih jedinoj povjerila dijete na čuvanje 600km daleko, ostale prijateljice ili su neudate ali rade od-do ili su na drugom kraju grada i imaju obitelj i djecu i mali milijon obaveza, a susjedi uglavnom stariji, a iskreno baš mi se nekako i neda bilo koga i u bilo koje vrijeme moliti da mi ide po dijete.
Druga stvar koja me smeta a nema veze s gornjim postom je razmišljanje da zaposlenik koji ima dijete i mora ponekad ranije s posla ili na bolovanje zanemari posao ili da netko drugi odrađuje njegovo, a možda taj zaposlenik uloži i dvostruko više truda i posao uopće ne trpi zbog toga. Ako svoj posao odrađujem profesionalno, onako kako se očekuje, ako posao ne trpi što nekoga briga što nemam baku i moram 10 minuta ranije izaći po dijete.
Mm i ja imamo dosta rodbine i prijatelja i da zbilja jako zagusti i nema tko podignuti dijete iz vrtica nasli bi nekoga. Daleko od toga. Ali to ne znaci da se mogu osloniti na to i racunati svako malo na takvu pomoc. Kao sto su cure vec rekle, ljudi imaju svoje zivote, vecina ima svoju djecu i posao i vrlo je tesko racunati da ce ti netko redovno uskakati. A i neugodno ti je traziti svako malo pomoc, kad znas da su i oni u stisci sa vremenom i da se snalaze kako mogu.
Isto tako i ja, kad bi me netko zatrazio da mu uskocim, rado bi to ucinila. Ali cesto se desi da nam se zaredaju treninzi, informacije, roditeljski, doktor,... i jednostavno nemas pet minuta praznog hoda. Tako da mogu uskociti tu i tamo, ali jako tesko da netko redovno moze ocekivati pomoc.
Ma ja kužim što ana.m želi reći. Naravno da gori firma da bismo svi našli nekog, platili nekog da taj dan ili dva uskoči. Nije problem u nekim kriznim situacijama nego u tome da se sve češće podrazumjeva da su djeca zbrinuta od- do, 24/7, a roditelji posvećeni poslu i bezbrižni 100% a to je jednostavno nerealno i nenormalan pritisak. E, sad što možemo,osim izvenitlirat se na forumu- malo toga. Ili ostat doma ako imaš kaj jest i poslat ih sve skupa vrit ili trpit i radit bolje rečeno žonglirat takav posao i u oba slučaja imati širom oči za neki bolji posao s razumnim odnosom prema zaposlenicima s obitelji.
Posljednje uređivanje od pikula : 05.10.2011. at 15:37
ti živiš u malom mjestu
u bosni
sasvim drugačiji mentalni sklop, sasvim drugačiji način života
ja živim u velikom gradu
imam puno prijateljica za koje dajem ruku u vatru, i sve što imam
i one za mene
ali, djecu mi skupljati ne mogu
jer onda ne bi mogle skupljati svoju
ili bi po moju ili svoju došle u 18h
pa onda... nemaju sjedalicu u autu
pa onda... kod nas tete/učiteljice ne daju djecu bez potpisanog papira
i ja se sjećam da su mene, dok smo živjeli u sarajevu, ponekad znale pričuvati "kone". ovdje je to jako rijetko, jedva da se i pozdravljamo.
moja djeca uopće ne poznaju susjede i sigurno ne bi ni htjeli ostati kod njih, sve kad bih ja to i htjela...
e sad je stvarno otišlo tamo kamo nije trebalo.
možda je pogrešan naziv topica, pa zato...
poanta je zabadanje ljudi u privatne živote, a ne imanje/nemanje bake.
@ana.m sjajnu si temu otvorila. inače, kako se cijeli život susrećem sa drugom stranom medalje mislim da bi trebalo pojasniti stvar svuda kad se upita nešto tipa "imate li baku, dedu..."
da, imam baku (mamu). dementna, stara, problematična, agresivna, koju moram paziti više nego dijete i paziti da ne dođe u dodir sa djetetom.
eto, jel mi to igdje olakotna okolnost? ne, nije, dapače... ljudi vole kratke odgovore i objašnjenja ne traže i ne žele ni čuti, a na obrascima i nema mjesta za pojašnjavanja... a ako napišeš da nemaš baku, lagao si i tek onda mogu nastati problemi.
Posljednje uređivanje od Andro-gen : 05.10.2011. at 08:36
tashunice ne čuva mi baka djecu kada su bolesni, ali kada počnu ozdravljati, odnosno kad prođe ono najgore pa do potpunog oporavka ih ostavim kod nje.
gle, ja tisuću puta osjetim na svojoj koži da se ne mogu na poslu ponašati kao oni koji nemaju djecu i sa svih vanrasporednih aktivnosti odlazim ranije, uvijek žurim kući kad nešto treba vanredno napraviti pa se krpam na drugi način i da, pitaju me a joj pa jel ti nisu kod bake, tate itd. ne znam.....mene to ne dira toliko. samo kažem baka ima drugih obaveza i gotovo. ok, ja imam olakotnu okolnost jer moj posao nije od 8-16 i termine za neke od tih vanrednih aktivnosti se mogu dogovoriti, ali svejedno razumljivo mi je da ljude smeta ako netko olazi sa sastanka ranije ili se žuri pa požuruje cijelu stvar ili ode ranije pa ostali moraju obavljati njegov dio posla, ali mi smo na to navikli, pokrivati jedni druge. imamo još jednog kolegu sa dvoje male djece i on također uvijek žuri kući pa mu isto govore pa daj žena ti je kući, ajde možeš još ostati, ali to je sve onako više u nekakvom prijateljskom tonu. i ne izostaju uvijek oni sa djecom, ali njihovi izostanci su ipak najčešći. zato ja takva pitanja ne shvaćam tragično. znalo se dogoditi da mi dijete svaki tjedan bude bolesno i da se ja već neugodno osjećam radi otkazivanja svojih obaveza, premještanja u druge termine i "bježanja" kući, pa i da se osjećam loše zbog toga, ali to je tako dok su djeca mala i od toga se ne može pobjeći. e sad....postoje šefovi koji imaju razumijevanja i koji nemaju kako u ovim situacijama tako i u drugim. ne znam jel vi stvarno ne kužite što ja hoću reći ili se ja ne znam izraziti, ali poanta je najjednostavnije rečena na jedno uho unutra na drugo van i ne se živcirati radi toga.
Kad sam imala užasno važan projekt, moja mama je uzela bolovanje na svom radnom mjestu i došla k nama čuvati djecu, jer mene nije bilo 6 -24 h. Nitko me tada nije ni pitao imamo li bake na raspolaganju, jednostavno se podrazumijevalo da moram biti tamo. Ista je stvar kad moram na poslovni put - vozimo djecu do mojih (mm-ovi su 1000 km daleko), a onda se oni snalaze kako znaju, jer i oni još rade (!). Sreća pa obožavaju unuke i koliko god im je teško, još uvijek im nije preteško.
Međutim, htjela sam reći da me ne pogađa pitanje "pa zar nemate bake". Dapače, ponosna sam kad odgovaram da uglavnom uspijevamo sami.
ne pogađa ni mene u tom smislu, naravno da sam ponosno što u današnje ludo vrijeme uspijevamo sami odgajati djecu i razvažati i obavljati sve što treba.
pogađa me to što me se na neki način osuđuje jer ostajem s djetetom.
doduše moram priznati zadnjih par mjeseci su se stvari promijenile nabolje zbog nekih novih okolnosti.
sad uglavnom nos zabadaju oni kojih se to uopće ne tiče pa me više niti ne dira.
ok, gadno je kada ti se predbacuje što moraš otići, izbivati ili što već, naručito ako je to zaista predbacivanje, ali opet kažem, postoje grozni i dobri šefovi kako u ovom tako i u drugim stvarima. to više ovisi o tome kakav je tko čovjek.
neki ljudi nisu osjetljivi na malu djecu, čak iako su ih i sami nekad imali, možda su zaboravili kako je to ili se ni ne žele sjetiti pa im je svejedno jel ideš na nekakav izlet ili ti je dijete bolesno kod kuće...izostao si. no to je takav čovjek.
kad govorimo o zadiranju u intimu. kad tražimo da nas se pusti s posla da pokupimo dijete ili što već mi smo tu svoju intimu praktički već umiješali u posao.
grozno je što je tako, bilo bi idealno da nije, ali eto osjetimo posljedice tog kapitalizma na sebi. ja sam već duže vrijeme sigurna da je neminovno kako će se on srušiti i da će ponovno doći neka druga vremena i to iskreno i priželjkujem jer po meni je ovaj svijet tako nepravedno raspoređen, svi ti odnosi među ljudima itd. no što je tu je.
svatko gleda svoj interes ti svog djeteta i trudiš se da balansiraš između posla i njega, a šefa zanima posao. zbog djece svašta pretrpimo i naspram svih boleština, neprospavanih noći i briga to pitanje imate li baku mi dođe ko komarac....koji ne bode
ovo s kapitalizmom kao razlogom mi je u ovom kontekstu (kontekstu pisanja na forumu milijune postova svaki dan u vrijeme radnog vremena) presmijesno.
jel tko ikada dobio primjedbu da sta mu ne moze baka trabunjat na rodi, ili otic na cik-pauzu?
ja danas imam slobodan dan. i nikad ne surfam sa posla, jesam par puta kada sam imala pauzu.ovo s kapitalizmom kao razlogom mi je u ovom kontekstu (kontekstu pisanja na forumu milijune postova svaki dan u vrijeme radnog vremena) presmijesno.
jel tko ikada dobio primjedbu da sta mu ne moze baka trabunjat na rodi, ili otic na cik-pauzu?
edit: ali imaš ti pravo. zapravo mislim da je kod nas još super što se tog prigovaranja tiče. vani je sigurno još puno gore
Posljednje uređivanje od dorotea24 : 05.10.2011. at 09:51
Ajme di je pošla ova tema. Ana, razumijem da te živciraju takva pitanja, ljudi vole gurati noseve tamo di im nije mjesto. Moja djeca imaju dvi babe, jedna je moja koja radi dva posla, preko tjedna je nema a vikende posvećuje njima jer je zaljubljena u njih. Znači, kod mene se ne radi o čuvanju jer sam ja kući a i dvoje starijih se čuvaju sami, nego se radi o tome da ona jedina dva slobodna dana u tjednu želi biti s onima koje najviše voli. Druga baba je moja svekrva koja živi ispod nas, u penziji je već nekoliko godina, jedini problemi u životu su joj na kojoj strani kauča će taj dan ležati i koju seriju će pogledati. vrlo je riječita jer kad priča onda su joj puna usta njenih unuka, obožava ih...a u stvarnosti ih tjera iz kuće, ne želi ikakve veze s njima, idu joj na živce...Prvi put u životu je dobila obavezu vezi njih kad sam počela raditi i to je trajalo godinu i nešto. Ali morala sam uskladiti smjene na poslu, tako da sam radila u istoj smjeni ko što su mi djeca išla u školu pa ih je čuvala po sat vremena na dan i skuhala bi ručak. na kraju svakog tjedna sam joj plaćala sve to što je skuhala. Bljak. Nema puno smisla ovo što pišem osim u svrhu kukanja i malo podrške onima koji su sami. Jer koji put je bolje biti lišen ovakve vrste pomoći nego biti sam s djecom
Nitko mi nije odgovorio na pitanje, da li je ok da te poslodavac pita:
- zašto dijete ne ide u vrtić?
- kad planiraš zatrudniti?
- zašto opet ideš na vađenje krvi?
- zašto imaš komplikacije u trudnoći?
....
Po meni nije ok i tema je trebala biti drugačije postavljena. Npr. zadiranje poslodavaca u intimu,... onda bismo mogli konstruktivno raspravljati, ali kad je postavljena baka/ne baka, onda ne ide.
Sebi rodiš djecu, a djedovima i bakama unuke.
I obzirom da su mi praktički pod nosom i da mogu, očekujem od njih da mi pomognu kad mi pomoć treba.
Da ih pričuvaju kad su virozni pa ne mogu u vrtić, da ih uzmu k sebi kad moram učiti, da ih vode na more...
Svatko ima drugačija očekivanja i drugačije mogućnosti.
Ne kažem da mi ne bi mogli sve sami, ali nam je u trenutnom životnom kaosu ovako mnogo jednostavnije.
Ali ljudi guraju noseve gdje im nije mjesto, pa i sugeriraju ostanak djece doma cijelo ljeto i zimske praznike kao da je to normalno. To ne razumijem.
ma ja opet ponavljam
to pitanje treba staviti u kontekst
ako ja radim svoj posao kako treba, poštujem radno vrijeme (ako je to poslodavcu važno, nekim poslodavcima, nekim radnim mjestima nije važno biti na poslu do 08.00.-16.00.
nekima je) i ako me poslodavac pita imam li baku pomislit ću:
koji kua tebe briga imam li ja baku ili ne
ali ako ja kasnim radi djece, idem ranije s posla radi djece, a posao i poslodavac je takav da se pazi i na minutu dolaska i odlaska, pa me on pita imam li baku ja ću si to prevesti:
molim te lijepo poštuj radno vrijeme, mene nije opravdanje za kašnjenje ili raniji odlazak s posla ako ti moraš po djecu
snađi se drugačije, a ne da odlaziš ranije s posla
Uvjerena sam da je početni post ane proizišao upravo iz ovakvog konteksta. Ja sam tako shvatila.
Da navedeni poslodavac/ili teta u vrtiću/ili tko god zabada nos u nečiji život radi svojih interesa, bilo to - ostajanje na poslu od nemila do nedraga ili ne uzimanje bolovanja ili nabijanje na nos uzimanje bolovanja zbog djeteta ili - teta bi iz vrtića išla na vrijeme svojoj kući i svojoj djeci (razumljivo, svatko bi) i zašto sad pak tvoje dijete ko Pale ćupi samo u vrtiću kad su se svi drugi pobrinuli da ih skupe neke bake, deke, tete, susjede.
Je da na poslu postoji radno vrijeme, koje u ovom slučaju koji ana navodi radnik poštuje (dolazi ranije i odrađuje svaku minutu do pune satnice), je da zakonodavac (putem HZZO i radnih i dječjih prava) jamči mogućnost korištenja bolovanja tijekom bolesti djeteta i je da vrtići imaju svoje radno vrijeme upravo zato da bi zaposleni roditelj mogao biti zaposlen, ali ,ali....
na svim tim mjestima se glasno ili prešutno traži, pita, propitkuje ili podrazumijeva postojanje još i dodatnih uslužnih privatnih sustava,
tzv. baka servisa.
Ti bi "privatni uslužni sustavi " trebali onda još dodatno podupirati ove već postojeće "državne" , "institucionalne" sustave, kako što su firme i odgojno -obrazovne ustanove.
Ne pitaju oni za bake radi brige o djetetu ili toj obitelji nego radi svojih interesa.
Punoljetan čovjek ne mora uopće imati žive roditelje, ili sposobne, ili kakve god, nigdje to ne piše za punoljetne ljude šta mu je s roditeljima, gle, punoljetni su, radno sposobni, ne pod skrbi svojih roditelja da bi ih itko pitao za njih.
A možda čovjek samo želi upoznati baku.
A možda čovjek samo želi upoznati baku.
ova tema me ponukala da uzmem papir iz vrtića i nadopišem tko ga sve smije preuzeti u vrtiću
imamo mi i mi i susjeda i prijatelja koji će rado uskočiti nekad, ne znam jednom dvaput u mjesec dana ako bi nam baš bila neka frka.
ali to su sve ljudi naših godina sa djecom uzrasta kao naša, koji rade i ne mogu ja očekivati da netko preuzme brigu o mom djetetu, to bi stvarno bilo glupo uopće i pomisliti.
ani, ajd nemoj tako...
mogla bih ti sada izvući citate gdje je očito da ni ti do kraja ne kužiš anu
ali nećemo se sada kačiti na svaku izgovorenu riječ. valjda si možemo dozvoliti ponešto širine i slobode u objašnjavanju?
Nena-jabuka eto bravo, to je to! Svaka čast i tebi i svima ostalima koji su to tako shvatili. A ne to otišil od nemila do nderaga raspravlajti o neznamnijačemu!
ani4
Nena-Jabuka, potpis...
a onaj ali, ali.... ostaje.........
Mislim da eris relacija Sesvete-Rudeš ne znači puno.
Imam ja i brata - čeka 5. dijete, radi, ima svoju obitelj
Imam šogoricu-živi na drugom kraju grada i ima malu bebu
Imam i prijateljice - imaju svoju djecu i svoje obaveze
Imam ja i susjedu -koja jedva hendla jedno svoje, koja je na porodiljnom a mala je svaki dan na čuvanju kod bake..
A ponavljam...to je moj život, moja obaveza i ne želim zadiranja ispod površine...
a za eris kako poznajem kraj mogu reci da bi to izgledalo da zamolis svoju ferndicu da dodje ide po tvoje klince s recimo jelaha.ili tesanjke do doboja. nije zgodno, pogotovo ako ides javnim prijevozom.
i to o cemu ti pricas ne postoji tu, mada tocno znam o cemu ti pricas, zbog velike udaljenosti ljudi ne mogu bas jedni drugima tako pomagati, na zalost. mozda u manjim sredinama je to izvedivo, i vec je neko spomenuo da oni koji imaju bake sele se u njihovu blizinu, ili pak se bake sele blize djeci.
nego zasto ti isti poslodavci nikad ne pitaju za djedove, pa to je diskriminacija spolova, sto je protuustavno.
mozda ako vas smeta na pitanje a di su vam bake, kazete a zasto ste vi radite diskriminaciju izmedju bake i dide, ali ipak primite na zanje sto to pitanje zaptavo krije.
Ma, u pravu si, nek te niko ništa ne pita, odgajaj sama svoju djecu, uređuj svoj život kako hoćeš. Al nemoj onda otvarati teme na forumima gdje ćeš svaki odgovor, koji se ne slaže sa tvojom teorijom, popljuvati. Ja godinama živim bez ijednog roditelja, i sama sam sebi stvorila svijet pomagča i sama sam pomagačica. A da ti pravo kažem, jer da ne bi ti bilo šta pogrešno protumačila, ili boldovala, tvoje čuđenje na to pitanje je meni skroz bezveze, i nepotrebno, ali valjda imaš toliko vremena da možeš razglabati o tome šta te ko priupita u vrtiću, školi, na parkingu....Mislim da eris relacija Sesvete-Rudeš ne znači puno
Imam ja i brata - čeka 5. dijete, radi, ima svoju obitelj
Imam šogoricu-živi na drugom kraju grada i ima malu bebu
Imam i prijateljice - imaju svoju djecu i svoje obaveze
Imam ja i susjedu -koja jedva hendla jedno svoje, koja je na porodiljnom a mala je svaki dan na čuvanju kod bake..
A ponavljam...to je moj život, moja obaveza i ne želim zadiranja ispod površine...
pretpostavljam da nije svima ostvarivo niti jednostavno, ali ovako kako je eris to rekla, meni izgleda sasvim jednostavno.
Treba uvažavati razlike, zemljopisne i kulturološke.
eris živi u Bosni, u svom gradu, sa svojim običajima, ana m. u Zagrebu koji veze nema s nekim manjim mjestom u Hrvatskoj, a kamoli gdje drugdje.
Moje sestre žive u malom dalmatinskom mjestu i njima taj sustav potpora super funkcionira i ja se u njega začas uklopim kad sam dolje.
Nisu one ništa društvenije od mene, dapače, ali su uvjeti života sasvim drugačiji nego nama u Zagrebu.
nena i alex su sve rekle.
Pa da, poslodavac ne pita npr. za djeda ili strica, ujaka i tsl. Međutim; ne sklapa poslodavac ugovor o radu s bakom, već s nama, djelatnicima (kaj možemo kad smo i majke), to mi je najblesavije u svemu! Kog vraga te briga za baku, susjedu i tsl. ?! To mi je kao da pita kako je susjed kojeg ne poznaje...
Ah, da je meni naci posao sa razumnim odnosom prema zaposlenicima s obitelji...
Ja mogu naci posao jedino da sakrijem cinjenicu da imam djecu. Puno njih...
Kad sam isla na razgovor za posao cim bi vidjela izraz lica kad bi me pitali za obitelj, znala sam kolike su mi sanse da dobijem posao. I obavezno su me pitali ima li ih tko cuvati kada sam bolesna. Rekla sam da ima, da mogu cuvati bake i mm, ali tocno vidis sta im se mota po glavi; bolovanje, bolovanje, bolovanje,... A iskreno, ne mogu reci da ih krivim, i meni bi to prvo palo na pamet da sam na njihovom mjestu.
dodji kod nas na selo, imas ih ostaviti bar u 4 kuce
lako još kad te pitaju za bake (iako mi je i to grrr) ali najviše me izbacilo iz cipela kad su me na poslu ispitivali zašto bar onda nemam neku tetu čuvalicu koja mi čuva dijete kad je bolesno
joj, apricot, nemoj se ljutit, ali to uopce nema veze s velikim gradom nego ti imas issue s tim tvojim kvartom
moje iskustvo i ono sto znam od prijatelja i vidim oko sebe je bas suprotno. djeci je bas fora kad idu kod nekog poslije vrtica ili ih samo pokupi necija mama. a ja sam bas nedruzeljubiva osoba, tako da nije do mene sigurno da stalno zivkam ljude za druzenje ili oni mene
možda
ali...s obzirom da živimo u istom kvartu, vjerujem da kad bi bila neka frka mogla bih udomiti apricotinu djecu na neko vrijeme, ALI nema šanse da bi mogla po njih u vrtić/školu. uopće nemam pojma kako bih to izvela, nije da ne bih željela, ali jednostavno ne bih mogla. za otići po manjeg bi mi trebalo (do vrtića i nazad minimalno 40minuta, osim toga ne bi mi ga dali jer: tko sam ja?), onda po veću još jedno pola sata minimalno. s tim da usput moram i svoju pokupiti u vrtiću. kako da ih stignem sve pokupiti i dovesti do sebe?! pa proveli bi svi skupa u autu dva sata vozajući se po gradu?!
ok, kažem, kad je frka snalaziš se svakako, ali u (polu)normalnim uvjetima, složit ćete se, ovo baš i nije neko rješenje
susjeda mi je 2 puta skupila dijete iz vrtića. to je bilo jako zanimljivo. cijelo vrijeme su se vozale naprijed nazad jer je nakon vrtića morala po svog sina u školu, pa s njim kod logopeda, i onda opet doma. tako da je moje dijete stiglo kući sat i pol nakon nas, a trebalo ju je pričuvati max pola sata
kad susjeda mora negdje (nedavno su išli na vjenčanje) druga susjeda i ja još 'pokušavamo' čuvati sina. malo jedna malo druga. to je živi kaos. on bi išao spavati, a nas 2 moramo staviti u krevet i svoju djecu. pa onda on malo pričeka, pa uspavamo našu djecu, pa koja prva završi trči do njega (cijelo vrijeme sa sobom nosamo baby monitor da čujemo što radi). onda on ode spavati. jedna od nas ostane a druga ide doma. pa se u nekom trenutku zamijenimo. u meuvremenu na baby monitor slušamo svoju djecu
ponavljam, jest malo komplicirano, ali je izvedivo. ALI samo kad je baš baš potrebno, tj. svako toliko. ovakve kerefeke ne možeš izvoditi non stop, a pogotovo ne možeš ako imaš više od 1 djeteta
pa naravno, ali ako bi vasa djeca isla u isti vrtic ili cak u istu grupu, ili bi barem oba vrtica bila u kvartu onda ne bi bio bas tako veliki problem
jedino je ovo sa sjedalicama problem, ali ni to nije premostivo, a nekim ljudima nije ni bitno toliko
ne kao rjesenje za svaki dan i za bilo koga, ali da to ljudi rade, rade. i cak ne samo u izvanrednim situacijama nego bas ciljano da se djeca druze i izvan vrtica.
issue ili ne issue...
ja govorim o svojim najboljim prijateljicama (prijateljski staž preko 30 godina).
one ne da ne mogu pričuvati moju djecu, nego ih maltene ni ne poznaju.
jer po cijele dane i one i ja razvažamo, a kada se poželimo druženja, ne vodimo djecu sa sobom (jer su različitih uzrasta)
ja nemam issue sa svojim kvartom, ali moje dijete ide u vrtić u drugi kvart i roditelje druge dijece znam na bok/bok. Ne znam kako bi ih tražila da mi pričuvaju dijete kad ihapravo ne poznajem. Naš papir za odvođenje iz vrtića je prazan, ali eto ja imam sreću da radim za sebe pa se posložim.
Uh što mi je dobro došla ova tema. Već sam danima jadna i osjećam se kao da jedino mm i ja radimo do 17h, i jedino mi nemamo baka servis. Tj. jedna radi pa ga imamo tek poslije 15.30, a druga je stara i bolesna i mi nju "čuvamo". I mene su i na poslu, i u jaslicama pitali "A nemate baku, nikoga?". I zapravo me to nije nikada naljutilo, ali kako je to opisala Nena-Jabuka - razlog zbog kojeg to pitaju - da zbilja, to me ljuti.
A ostatak vremena sam više ljuta i frustrirana, baš zbog toga što mi "nemamo" baku (a ne zato što bi me to neko pitao, ili ne, iako sam nakon ove teme sad ljuta i zbog toga
Uh, svašta sam još htjela nadrobiti, zbog čega sam jadna jer nemamo "full baka servis", i nikoga drugoga tko bi nas ponekad zamijenio... ali neću sad nabrajati. Samo sam se predbilježila na temu
Evo Bubilo, tapš, tapš, tako te razumijemA ostatak vremena sam više ljuta i frustrirana, baš zbog toga što mi "nemamo" baku (a ne zato što bi me to neko pitao, ili ne, iako sam nakon ove teme sad ljuta i zbog toga
Uh, svašta sam još htjela nadrobiti, zbog čega sam jadna jer nemamo "full baka servis", i nikoga drugoga tko bi nas ponekad zamijenio... ali neću sad nabrajati. Samo sam se predbilježila na temu ., godinama sam to prolazila, godinama slušala pitanje jednog pa drugog svog djeteta- zašto sam ja opet zadnja? I čudom se čudila- zari nitko, čovječe, nitko ne radi do pola pet, pet, zar svi rade u pekari od pet ujutro do 2, zar nema baš nitko u ovom gradu tko plaća podstanarstvo i ne može plaćati čuvalicu-hodalicu po djecu u vrtić, zar ama baš svi imaju bake i djedove, zar sam samo ja dotepenka u ovome gradu i ovome kvartu i ne mogu razviti socijalnu mrežu.
Naravno da vrtić ima radno vrijeme, ali srce ti puca kad vidiš da su sva djeca otišla, a tvoje samo sjedi i nešto crtka, bulji u vrata, isto ko i teta koja ispunjava križaljku ili čita Gloriju. Nije to bilo u dva sata, ne tako rano, kod nas se sve prazni negdje oko pola 4.
Ali kakva korist kad ja nisam mogla stizati prije pola pet, to je bilo najranije, no najčešće sam dolazila jedva u 15 do 5, ovisi o prometu.
To je i jedan od razloga zašto sad radim na pola r.vr. i dolazim po najmlađe dijete ranije.
Kao što rekoh, dotepenka u grad (već sto godina), no relativno novi (par godina) smo u kvartu, među kućama sa starosjediocima, uglavnom starijim ljudima od kojih neki uspiju jedva protisnuti u prolazu - dobar dan, a neki ne.
Moje najbolje prijateljice (pozdrav cure ako čitate slučajno
Jedna je u Zagrebu daleko, predaleko (u Aprinom kvartu, issue je u pitanju
Dat ću oglas ovdje, možda na forumskoj burzi, ili u servisnom kutku
Cure, različite su situacije.
Netko živi u jednom kvartu, a djeca mu u školu i vrtić idu u drugom kvartu, u kvartu gdje baš ne pozna previše ljudi. Ja npr. imam prijateljicu koja ima jedno dijete i često pokupi iz njegove grupe jedno ili dvoje djece kod sebe na igranje, ili ih odvede negdje, naravno dogovori se s njihovim mamama. Tako nekada te mame i njoj uskoče, bilo iz potrebe, bilo iz druženja samo i želje da se djeca igraju. Mi npr. se organiziramo za odvoženje srednjeg sina na nogomet jer nam je termin dok radimo. Dvije mame su na porodiljskom, voze svoje klince, rado povezu i mog. Kad mogu, ja preuzmem svu trojicu, akoje termin popodne. Uskoče i moji dede ponekad, tko može. Isto za judo, imamo ljude koji stanuju zgrada do nas, djeca treniraju s mojom. Dogovorili smo se sad kad bude lošije vrijeme da vozimo naizmjence. Ja isto volim svugdje i svagda biti sa svojom djecom, ali mi je ponekad besmisleno sjedati u auto i ići po njih ako mogu doći sa Sandrom, ili ona ako njeni mogu doći sa mnom. Što se tiče baka, ja ne očekujem da mi čuvaju djecu, ali u mojoj obitelji je takav odnos da to ne dolazi u pitanje, dok mi je mama bila mlada penzionerka jedva je dočekala da rodim i da se može družiti s unukom kad treba i kad ne treba. Jednostavno, bake su mi takve. Vole svoje unuke, obožavaju se družiti s njima, ako ih par dana ne vide žalosne su, a uz to stignu i frizeru, pedikeru, u šetnju sa svojim frendicama, u goste i gdje treba. Ali, tako je kod nas, ja razumijem da nije tako kod svih. A i ja sa svoje strane uvažavam njihove godine i stanje tako da sam već i za srednje dijete imala tetu koja ga je čuvala dok nije krenuo u vrtić, a treći je krenuo u vrtić čim sam ja išla raditi s njegove 2 godine.
Mislim da je za ovaj Anin slučaj dobro rekla krumpirić. Poslodavci su takvi, njima je bitno da si ti na poslu od do, čak ih ni ne zanima jel tvoj posao odrađen ili nije, ali kao je radno vrijeme od tada do tada, očekuju da budeš tamo. Isto i kolege, koliko god te voljeli, bili dobri s tobom, dijelili sve, nakon nekog vremena će početi jamrati i prigovarati ako se bude izostajalo zbog djece sad 15 minuta, sutra 20, pa bolovanje...Sve je to žalosno, ali tako je, živimo u kapitalizmu, to je nama naša borba dala.
A kako to hoda s tim tetama cuvalicama u slucaju bolesti? I mene su to pitali.
Meni nikako nije jasno kako to izorganizirati? Pa to bi trebao biti netko koga dijete svakodnevno vidja.
Onda se placa druzenje poslije vrtica pa kad treba zena dodje cijeli dan ili?
Ja živim u situaciju u kojoj ne mogu ni zamisliti da netko drugi kupi moju djecu iz vrtića/vodi ih,odrađuje takve stvari za nas. Baka dolazi kad je gadna frka, putuje 500km i dodje.
S posla izlazim jedino ako gori. Bilo dijete bilo kuća mi.
Ne mislim da je ispravno da se odlazi ranije s posla, eventualno da se dogovori za neki drugi oblik nadoknade, ali ne možeš izlaziti svaki dan s posla. Imaš kolege. Treba uzeti u obzir da oni ostaju. Da, možda oni imaju baku, al to nije tvoja/moja stvar.
U nekom elementu je ok, solidarno, izaći u susret osobi koja ima djecu i nema ničiju pomoć. U drugom je koma što to gledaju sve kolege, koje možda! plaćaju tetu čuvalicu da to odrađuje umjesto njih. nije mi čudno što poslodavac smatra da bi bilo ok imati pomoć AKO NAM TREBA.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom