Imate li bake?

[dorotea24]

Ali ja mislim da bi mi živci puno prije otišli da me netko stavi da sat vremena sjedim u kafiću, nego ovako što razvažam.

Kako čokolada reče, to je moj život; on gazi mene, ali i ja njega.

a bome ne bi da dođeš kod nas na našu promenadu i još k tome u ugodno društvo, molila bi ti i za dva sata

evo i nena-jabuka je počela razmišljati o tomeajd neno ovi svi kriteriji ti stoje, ali alkohol mi nediraj. subota naveče s prijateljicama (povremeno, ne svaka subota), čašica, dvije, pet

ma ustvari znate što. veliki gradovi doslovno iscrpe ili se moraš nekako prilagoditi tom načinu života. meni je danas puno teže kretati se kroz grad nego prije 10 godina jer je gužva puno veća. no imam sreću da ne radim u gradu nego u drugom gradu do kojeg se vozim oko 30 minuta, ali na ravnoj, brzoj cesti i mogu reći da me ta vožnja odmora. popijem kavu u autu, zapalim, slušam glazbu. kad se vozim kroz gradsku gužvu ponekad budem iscrpljena. uf što smo otišli off

ali ja vama svima zavidim na kući sa dvorištem. eto imam baku, ali nemam dvorište nego živim na 4. katu bez lifta u stanu i djeci je ljepše kod bake u dvorištu nego u stanu. bljak.

[Nena-Jabuka]

evo i nena-jabuka je počela razmišljati o tomeajd neno ovi svi kriteriji ti stoje, ali alkohol mi nediraj. subota naveče s prijateljicama (povremeno, ne svaka subota), čašica, dvije, pet

šest...
miki, razumijemo se mi, ovo je javni forum, moram malo frizirati, pa neću valjda napisati da obavezno popijem svaki put kad izađem s frendicama, ne, to je bilo samo kad smo bile mlade, sad sam majka, žena, majka, kraljica

[spajalica]

šest...

sta sest vidim ja kod tebe vrc

[Nena-Jabuka]

sta sest vidim ja kod tebe vrc

Nije to mojih šest, to je od dorotee, neke žene stvarno ne znaju stati

[acqua]

priključujem se temi BB. Naše su daleko. Dijete je još malo pa još nismo u fazi razvažanja, ali da mi fali netko kome bi mogla ostavit ponekad dijete na sat dva i te kako fali... S druge strane možda bi se svađali pa bi nakon nekog vremena rekla da bi bilo bolje da smo sami
Čitam postove koji govore o solidarnosti koja je nekada postojala. Ne bih rekla da je više nema već nema vremena... A, istina je da živimo prebrzo. Bit na poslu do 17 je grozno, a nekad je to i 19, 20... pa dijete gotovo i ne vidiš....

[apricot]

imam ja i kuću i dvorište...
ali, čim odemo u mirovinu odesmo ili u Hasić (Bosanska posavina) ili u Ljubitovicu (trogirsko zaleđe)

sve smo već dogovorili

[nana]

I ja stalno nekaj maštam da bi se rado preselila u nekom manje mjesto, da imam malu kučicu sa vrtom, ali to su samo moje maštarije za sada. Možda, jednog dana, kako veli Apricot kada odem u mirovinu ta moja maštanja postanu i stvarnost.
Imam jedno dijete, imamo i bake, ali što je Tara veća nije više potrebna pomoć sa strane....

[spajalica]

edit ovaj dio se odnosi na apri: ti ces bome u zaledje, nekeko tebi treba onaj kozjak i mosor, prije nego ravnica (monotno je, a i more je more)

ja sam se preselila u kucu, djete sam stana i kuca mi je super samo zbog veceg prostora. to volim, to mi treba i to me cini sretnom.
MM ima vec sad hobi za mirovinu, covjek je odlucio da zeli biti spreman, da ga ne doceka mirovina ko najvece iznenadjenje. tako da on vremena nece imati za unuke svaki dan od - do.

ja ne znam, ja zivim u sadasanjem vremenu, ne trudim se mjenjati. to mi je sve OK, samo vidim da se i ja mjenjam, i kako drugacije promatram svijet

[prima]

u mom malom mistu ima svega: glazbena, jezici, sport, likovna radionica, kazališna grupa za malo veće, bazen ljeti sigurno, zimi ovisno o trenutnoj postavi u gradskom poglavarstvu
samo nema posla.
meni nije problem do posla -40 km -odlična cesta-cca 35 min. račun goriva, boli glava.
mm već ima problem-85 km do posla+prelazak granice, račun goriva-sve me boli od toga

kompenzacija su jeftiniji stambeni kvadrati i komunalije, i što mi srna svrati u dvorište ( dobro, ponekad i vuk )

[apricot]

u mom malom mistu ima svega: glazbena, jezici, sport, likovna radionica, kazališna grupa za malo veće, bazen ljeti sigurno, zimi ovisno o trenutnoj postavi u gradskom poglavarstvu
samo nema posla.
meni nije problem do posla -40 km -odlična cesta-cca 35 min. račun goriva, boli glava.
mm već ima problem-85 km do posla+prelazak granice, račun goriva-sve me boli od toga

kompenzacija su jeftiniji stambeni kvadrati i komunalije, i što mi srna svrati u dvorište ( dobro, ponekad i vuk )

eto...
ili ćeš razvažati na jedno, il na drugo...
teško je naći idealno.

ma dobro nam je, vidi koliko nas ima

[Anemona]

apricot, istina, ja imam ogromnu sreću što sam u malom mjestu i preko puta kuće mi je vrtić, škola i posao.
Sve od osnovnih institucija je u krugu od 100 do max 500 metara (dr., policija, hitna, gradska uprava, željeznička i autobusna stanica,...).
MM nema toliku sreću i radi u Zgb. i svaki dan putuje i gubi užasno puno vremena.
To sve je veliki plus dok je dijete malo, ali kad poraste SS nemamo, mora u drugi grad ili Zgb., fakultet isto tako, a i sve ostale negativnosti su tu koje nosi mali grad. Na sreću još uvijek smatram da je puno više pozitivnih.
E da i ja imam "seosko" radno vrijeme do 15 sati, ipak treba ostati vremena za poljoprivredu.

[krumpiric]

apricot, istina, ja imam ogromnu sreću što sam u malom mjestu i preko puta kuće mi je vrtić, škola i posao.
Sve od osnovnih institucija je u krugu od 100 do max 500 metara (dr., policija, hitna, gradska uprava, željeznička i autobusna stanica,...).
MM nema toliku sreću i radi u Zgb. i svaki dan putuje i gubi užasno puno vremena.
To sve je veliki plus dok je dijete malo, ali kad poraste SS nemamo, mora u drugi grad ili Zgb., fakultet isto tako, a i sve ostale negativnosti su tu koje nosi mali grad. Na sreću još uvijek smatram da je puno više pozitivnih.
E da i ja imam "seosko" radno vrijeme do 15 sati, ipak treba ostati vremena za poljoprivredu.

ti si ka onaj ništa ne prodajem samo se hvalim, a??

[Anemona]

ti si ka onaj ništa ne prodajem samo se hvalim, a??

Ajde, ajde, ne bumo se vrijeđali.

Onako iskreno, jel bi bila koja od vas spremna odseliti tu na selo u moj kraj. Teško.

[enchi]

Mene je Zg izludio dok sam studirala. Koje mi je to gubljenje vremena dok negdje stigneš. Jedva sam čekala da se vratim u laganini način života doma. Manji grad ali imamo apsolutno sve što nam treba. Ok, neke aktivnosti za klince poput onog engl. za bebe i sl. nema ali preživjet ćemo. Fali nam lijepo kino (imali prije čak nekoliko, sva su propala) ali Zg nam je na pola sata!

[enchi]

Zanemarite moj gornji post - trebao je ići na temu o tempu života.

[AdioMare]

pa ne znam što bih ti rekla, nena...
da je drugačije u manjem/rodnom mjestu (odakle sam prije puno godina došla u zagreb) je. drugačije bar utoliko jer vrijeme koje ovdje provedem u autu tamo mogu puno pametnije iskoristiti. uostalom, tamo su tetke, ujaci, stričevi, baka, kumovi... ali i ovdje ima dragih ljudi koji uskoče iako im nije najsretnija opcija (kao npr. u čokoladinom primjeru) s mojim djetetom ići pješice kod logopeda ili u ambulantu po uputnicu. ali ako je takav trenutak, ja ne biram, zahvalna sam i na tome (da je zbrinuto do trenutka dok ga ja preuzmem).

[apricot]

ja ni od mame ne tražim takvu "uslugu"
jer danas nikome nije lako

[Angie75]

Ja sam sigurna da bi Neni baš rado uskočio onaj susjed s Jaguarom koji ni ne uzvrati pozdrav na cesti

Šala mala, i u Zg je situacija drukčija od kvarta do kvarta. Ja bih, na primjer, ne znam što dala samo za školu i vrtić u kvartu
Istina je da strašno puno vremena odlazi samo na vožnju do vrtića i posla. ali opet, o toliko toga stignem s djecom porazgovarati dok se vozimo :/

[Nena-Jabuka]

Ja sam sigurna da bi Neni baš rado uskočio onaj susjed s Jaguarom koji ni ne uzvrati pozdrav na cesti

Šala mala, i u Zg je situacija drukčija od kvarta do kvarta. Ja bih, na primjer, ne znam što dala samo za školu i vrtić u kvartu
Istina je da strašno puno vremena odlazi samo na vožnju do vrtića i posla. ali opet, o toliko toga stignem s djecom porazgovarati dok se vozimo :/

Aaaa, ti se još toga sjećaš. Za tvoju informaciju, još uvijek se nismo vidjeli s tim susjedima uživo (i dalje samo kroz staklo kad prođe u autu) ni pozdravili ikad (skoro četiri godine su prošle otkako smo prvi susjedi) .

Ali zato s onim novim susjedom tajkunom i njegovom obitelji, koja se naknadno doselila pa sam se pitala hoće li biti isti ko ovi "nejavljači", sasvim lijepo i ugodno proćaskamo kad god se vidimo. Samo, ljudi su poslovni, imaju svoj život, odraslu djecu, neki sasvim drugi svijet.
Ali su pristojni i ugodni susjedi.

[Cubana]

Ne znam, mi jesmo Zg, al smo ipak po načinu života malo mjesto.
Danas je pri izlasku iz dućana pljusnula kiša, a ja dvoje djece i dvije vrečice, a bez kišobrana.
Jedna nas je žena odbacila doma. Cijelih 100 metara i bez AS, al hvala joj do neba.
Susjedin prvašić ide u boravak koji radi od 7, a ima dana kad njen muž radi od 6 jer je u smjenama, a ona uvijek od 7 i nema šanse da malog odvedu u boravak.
Pa ga tih dana vodim ja. Isto 100 metara, al bar ne ide sam preko ceste.

[AdioMare]

Ne znam, mi jesmo Zg, al smo ipak po načinu života malo mjesto.
Danas je pri izlasku iz dućana pljusnula kiša, a ja dvoje djece i dvije vrečice, a bez kišobrana.
Jedna nas je žena odbacila doma. Cijelih 100 metara i bez AS, al hvala joj do neba.
Susjedin prvašić ide u boravak koji radi od 7, a ima dana kad njen muž radi od 6 jer je u smjenama, a ona uvijek od 7 i nema šanse da malog odvedu u boravak.
Pa ga tih dana vodim ja. Isto 100 metara, al bar ne ide sam preko ceste.

to sam htjela reći. ne treba ni od tog zagreba brate raditi toliku famu. kao da tu ne žive ljudi nego vanzemaljci koji vrijeme provode u svemirskim letjelicama
je, većina nas radi, djeca idu u vrtić/školu/aktivnosti i provede se dan vozeći i razvažajući, u puno većoj mjeri nego moja sestra u slavoniji. dobro, ne baš ona ta voza li se, voza.
netko bi mogao pomisliti da ovdje nema nikoga da ti doda čašu vode ako ti pozlije, a kamoli uskoči ako ti je gusto.

[AdioMare]

kakvu uslugu ne tražiš ni od mame? kada ti je stvarno gusto i kada iz objektivnih i stvarnih razloga ne možeš stići po dijete ti ćeš... što?

[ana.m]

eris ajde pročitaj moj post, pa onda svoj, pa onda opet moj, pa onda opet svoj i moj...

Obožavam kad se ljudi nađu uvrijeđeni nečim pa natrkeljaju hrpu takvih gluposti da ne znaš odakle bi uopće krenuo, pa odustaneš jer vidiš da zapravo niti nema smisla...

I ne znam odakle ti pravo da uopće utrvđuješ koliko ja imam vremena ili nemam i s kim se ja družim i koliko i da se toliko čudiš nekim stvarima s kojima uopće nisi u doticaju...

Hoće li netko shvatiti da je jedina stvar koje mene živcira ovdje je pitanje "imate li baku?"

AH!

[ana.m]

Eh da, samo da razjasnim!! Da stvaaaarno ne može drugačije, da je stvarno "turska sila" u nekim izvandrednim situacijama. NARAVNO da imam prijateljice koje mogu uletiti, da bi se nekako snašli, ali to ne očekujem svakodnevno i prečesto jer su ljudi zatrpani svojim obavezama...A i ne živim po principu "brigo moja pređi na drugoga"
Kad god postoji ikakav šansa da to riješimo MM i ja sami, ali ono i najmanja to bude tako.

POa čak sam i ja s troje djece, dok sam još bila na porodiljnom čuvala tuđu djecu...Viš, nisam neka ludača asocijalna!

[Anemona]

Da vanzemaljci.

[seni]

pa mislim da u tom malo/veliko mjesto i sudbina i sreca igra neku ulogu.
moram reci da sam stvarno zahvalna sudbini, sto smo se u skoli i osnovnoj i ovoj sada sprijateljili sa roditeljima prijateljica moje cure iz razreda. puno puta smo jedni drugima uskakali. svi smo pristojni ljudi, nitko nije nikoga iskoristavao, a kako smo svi radni, to se nakako dobro izbalansiralo u smislu da smo podjednako pomagali. vrlo cesto je jedna mama ili tata pokupio drugo dijete k sebi doma. pa bi roditelj djeteta dosao kasnije po dijete, te usput malo procavrljo uz casicu
djeca su to vec znala, pa bi obicno prisapnula: samo se vi malo popricajte, kako bi se oni mogli duze igrati. ako je bila frka nekog sluzbenog putovanja ili neceg slicnog, djeca bi i prespavala jedna kod drugih ili provela dan.
olakotna okolnost je da smo svi iz kvartova koji su si blizu, ili iz istog kvarta. skola je bila na pet minuta, jabvni prijevoz je odlican i nema razvazanja.
nama je to bilo i psiholoski vazno znati, posto su nam bake u drugoj drzavi, da ako je neka totalna frka, da mozemo nazvati nekoga od njih, da pokupe curu. i obrnuto. to bismo i mi uvijek za druge ucinili.

[AdioMare]

evo, ni u austriji nema većih problema
šalim se.

da ako je neka totalna frka, da mozemo nazvati nekoga od njih, da pokupe curu. i obrnuto. to bismo i mi uvijek za druge ucinili.

o ovome se radi, ne bih sigurno maltretirala čokoladu da mi nije nužda.
ako je potreba učestala i na dulje staze, znam da moram tražiti drugo rješenje.

[seni]

evo, ni u austriji nema većih problema
šalim se.

o ovome se radi, ne bih sigurno maltretirala čokoladu da mi nije nužda.
ako je potreba učestala i na dulje staze, znam da moram tražiti drugo rješenje.

sto jes, jes, imali smo i babysittericu u pricuvi, odnosno obicno jedno ili dva popodneva tjedno.
ali svejedno smo se cesto ispomagali, jer su se djeca rado medusobno igrala i stalno medusobno pozivala, pa smo si onda i namjestali da ostanemo duze na poslu ili nesto drugo obavimo u te dane kad je dijete bilo kod prijateljice i obrnuto. ponekad smo zajedno i sitterice angazirali.
pogotovo kad je npr.praznik u cetvrtak, a skola proglasi neskolski dan (5, 6 dana u godini (uz normalne praznike) kad nema skole, skola podjeli autonomno), pa onda taj petak ja uzmem slobodno i k nama dode par komada druge djece . sljedeci put moje dijete ode nekom drugom djetetu i slicno.
eto, u rujnu nam se poklopila dva dana sluzbenog puta mm-u i meni. cura je poslije skole isla kod prijateljice iz novog razreda, prespavala, isle su zajedno u skolu, poslije skole (bio je petak) je otisla kod prijeteljice iz stare skole, koji zive 100 metara od nas, prespavala, u subotu popodne ju je mm pokupio, kad se vratio. (ajde donio je malo tartufica za zahvalu )
prosli put su frendovi neocekivano dobili karte za neki super koncert i njihova cura je prespavala kod nas.
nekako nam je svima normalno da si pomazemo i zasada dobro funkcionira.

[seni]

ali kuzim sto am hoce reci. ako ti treba svakodnevna pomoc, onda je malo cupavo.

[čokolada]

Kako sam od malih nogu navikla sve raditi sama, jako mi je teško moliti nekog za pomoć (napr.oko djeteta)...osjećam se ko da toj osobi otkidam od usta, vremena, novčanika, obitelji...zato kad nekoga nazovem za nešto to stvarno znači da mi je voda...oko nosa .
S druge strane jako sam sretna kad mene netko zamoli za uskakanje, valjda zato što mi je to isto jako teško pa se mislim - vau, vi'š kako mu je uspjelo, i to baš mene, ziher djelujem stabilno i od povjerenja!

[Angie75]

Potpisujem čokoladin post, čak i ovaj zadnji dio I meni baš bude milo oko srca ako me netko zamoli za pomoć

[genius]

situacija kod mene je kao i kod čokolade. sve sama - uzdaj se u se......

naravno kad treba nekom pripomoči tu sam!!!

[AdioMare]

vjerujte mi, i meni.
ima toga još, npr. muka mi je primiti poklon, ali s poklanjanjem nemam problema.
i onda sam još tjednima ganuta što je netko eto potrošio vrijeme i novac baš zbog mene.
kad mi se nudi pomoć - ne, ne treba. a kada je obrnuto, gotovo se hvatam posla bez da pitam.
nije mi lako tražiti ni kada su djeca u pitanju, ali nema tog "ponosa" koji zbog njih ne bih odbacila.
govoreći o susjedima, s njima imam odnos miljama daleko od puke nužde.
ne samo da se po potrebi spašavamo, nego susjeda sutra vodi i moje dijete u cirkus. nisam je ja tražila, sama se ponudila.
kako kaže seni, radi se o sudbini i malo sreće.
ali to definitivno nije priča tipična za određenu kulturu/koordinatu, za mali/rodni grad.

[Sanja]

Kako sam od malih nogu navikla sve raditi sama, jako mi je teško moliti nekog za pomoć (napr.oko djeteta)...osjećam se ko da toj osobi otkidam od usta, vremena, novčanika, obitelji...zato kad nekoga nazovem za nešto to stvarno znači da mi je voda...oko nosa .
S druge strane jako sam sretna kad mene netko zamoli za uskakanje, valjda zato što mi je to isto jako teško pa se mislim - vau, vi'š kako mu je uspjelo, i to baš mene, ziher djelujem stabilno i od povjerenja!

Otprilike tako jei kod mene.

Bake su nam dvije države dalje i dok je moj tata bio živ, par puta smo pozvali moje da nam na neko vrijeme pomognu, ali to su bile iznimne situacije (jedna od njih: ja u rodilištu ). Sad više to ne radimo.

Za sitnija uskakanja funkcioniramo otprilike kao Seni s frendovima, uz iznimku ostajanja na spavanju. Naša su djeca, naime, još dosta mala pa zasad nismo počeli s odlascima negdje drugdje na spavanje. Druga je stvar da većina Fioninih frendica iz razreda ima (kao i Fiona uostalom) mlađu ili dosta mlađu braću i sestre, pa se roditelji tu nježnu sitnu dječicu još uvijek ne usude ostaviti kod nekog drugog preko noći, a ni drugi se baš ne bi usudili preuzeti brigu o polupoznatom dvogodišnjaku... Tako da zasad još otpadaju koncerti, putovanja bez djece i taj tip brige i međusobne pomoći.

[mitovski]

I ja potpisujem čokoladu od riječi do riječi. Veselim se pomoći drugima i često pomažem, ali kad meni treba pomoć teško riječi idu preko usta. Morati ću početi trenirati .

[cvijeta73]

viš, ja se u penziji namjeravam preseliti u strogi centar, a ne u malo mjesto
štaš kad volim grad i volim beton, zamišljam se kako svako jutro idem na korzo, na kaficu, novine, pjaca, sve je blizu...

Ali ja mislim da bi mi živci puno prije otišli da me netko stavi da sat vremena sjedim u kafiću, nego ovako što razvažam.

.

to ti je to - i zato se teško razumijemo
meni je sad super kad M ide na ples, odvedem je u 6, i do 7 sjedim u bircu, poslije posla lijepo na miru, pročitam novine, pojedem kolač. i tako 2 put tjedno, kud ćeš bolje
inače sam mišljenja da djeca do škole ne trebaju ići na nikakve aktivnosti, J i nije, a M je upilala, al na kraju mi je super.
za J je zadužem mm, vjerujte, i njemu dođe dobro malo mira dok čeka J
a ne mora čekat - dogovor je da mi vozimo na trening dvojicu iz kvarta koji zajedno treniraju,a njegovi ih vraćaju doma.

to je ovo što kaže angie, meni je super što mi dnevno na vožnju ode jako jako malo. da je situacija drugačija, baš mi je lijepo ovo kako je rekla, da u to vrijeme stigne razgovarati s djecom.
osim jučer kad je u rijeci bio opći potop i zastoj prometa, za vožnju od 10 min, trebalo mi je sat i pol. otišla sam ranije s posla da stignem po M u vrtić, i sjetila sam se ovog topika - nitko me nije pitao za baku. da me pitao, pukla bih ko ana. mislim, rijetko se događa, al to stvarno puno znači, kad te šef ne pita za baku.

dobro mi je došao ovaj topik, nekako kad ga čitam, sam još sretnija i još zahvalnija za život kakav imam, dobro je podsjetiti se tu i tamo

[apricot]

viš, ja se u penziji namjeravam preseliti u strogi centar, a ne u malo mjesto
štaš kad volim grad i volim beton, zamišljam se kako svako jutro idem na korzo, na kaficu, novine, pjaca, sve je blizu...

to ti je to - i zato se teško razumijemo

ma zato ti se i nisam javila kad sam ti pod prozorom bila.

[cvijeta73]

nisam ni vidjela da postoji novi topik
dok sve topike poloviš, ode pol subote, kakve aktivnosti, kakva vožnja, kakvi bakrači, eto di nama vrijeme ode

[apricot]

sutra!
ma jučer.

samo da ijedno od nas dvoje može naći posao.

[Anemona]

sutra!
ma jučer.

samo da ijedno od nas dvoje može naći posao.

Pa evo MM i dalje radi u Zgb., tako da to nije prepreka.

Ne znam što ste po struci. Npr. imamo samo jednog javnog bilježnika, a dobro bi nam došla dva.
Evo, puno kuća se prodaje, ako je netko zainteresiran, javite se.

[cvijeta73]

apri, nemoj tako
našle bi se nas dvije, sto posto. ako ne na kavi, onda na satarašu kod mene

[apricot]

edit: ja anemoni
a onda mi je isti vrag!
opet bi proveli pola dana u autu.

[Anemona]

edit: ja anemoni
a onda mi je isti vrag!
opet bi proveli pola dana u autu.

Ne znam, čovjek se iznenadi, možda bi stvarno lako našli posao.

[pikula]

Što se tiče uskakanja, ja imam par frendica koje su isto nešto kao samo/polu/zaposlene pa se trampimo. Frendica dovede klince popijemo kavu, ode odradit sve što ima, dođe na ručak/večeru gotovu, djeca nahranjena, naigrali se i svi zadovoljni. I obrnuto. To su mi najdraža druženja Vuk sit i ovce na broju. Naravno nije to redovito,jednom mjesečno se ptorefi da možemo tako, ali ključno je da su to baš oni dani kad stvarno ne znaš kud bi. Nije bitno da li maljaš stan, imaš neki ludi rok ili nešto treće, ali bude ponekad tih situacija kad ne znaš kud bi prije, e onda ovakav puni pansion zlata vrijedi. I kaj je nabolje nema "dogovaranja" i natezanja ko s bakama oko odgoja i prehrane. Taj dan je sve prilagođeno gostima.

[ana.m]

Anemona, a gdje si ti doma? I po koliko se te kuće prodaju?

[Lutka]

jedna baba je 120 km od nas, druga je 200 km. sami smo u gradu gdje živimo. nekad mi je žao što nisu bliže, nekad baš i ne. svakako vjerujem da bi nam bilo lakše da je bar jedna s nama.

[Anemona]

Anemona, a gdje si ti doma? I po koliko se te kuće prodaju?

Budem na pp.

[zizi]

Budem na pp.

Može i meni....

[jelena.O]

Budem na pp.

aj i meni

[eris]

Ma nisam ja ana.m odustala od teme, nego nemadoh vremena, ali ali hajd sad ovako hladne glave da kažem: svaki dan slušam sve gluplje od glupljeg pitanja, ili opaske, od učiteljice, spremačice u firmi, svekrve, sestrinog djevera, prodavačice u butiku, ili konduktera. Tako odvratno sebi ljudi daju za pravo da pitaju: Jel to tvoj muž ne radi? Omaklo vam se ovo treće, ha? Pomažeš li sestri, daš li joj koji dinar? U kakvim si odnosima sa svekrom? Jel ti kći počela dobijati menstruaciju' Voliš li sina više? Imaš li baku da ti pomogne? i tako unedogled. Prestala sam se obazirati na to, pa me malo naziv teme zbunio, zaista sam mislila da je riječ o osobi koja neće da joj niko pomaže, i koja želi i misli da sve mora sama. To je opet, nemoguće, pa kako teme često znaju krenuti u svakojakim pravcima, htjela sam vam opisati kako ja, bez ijednog roditelja, i sa sestrom 100km od mene, sve to hendlam. Posao, seminare, putovanja, njihove bolesti, MM i moje izlaske, potrebu za druženjem da drugim ljudima.
Pošto imaš troje djece, znam da ti nije lako, nije danas zgodno sa jednim, aovakav tempo, a kamoli troje djece voditi kroz svakodnevnicu.
Asviđa mi se to što reče Marna, ja jesam žena od 36., ali u meni je još jedno veliko dijete, koje ne prihvaća sve norme života zdravo za gotovo, već gradi svoj sistem(ili nesistem), drugačiji, originalan, samo moj. I pažljivo slušam što pametno od svih vas mogu ugraditi da bi nam bilo lakše, korisnije.