Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
joj , davorkica

inače bih trebala biti torcida (po rođenju), ali ovo tvoje BB mi se sviđa ...
A šta da ti kažem za poželjne prijateljice, da ne bi ispalo da sam izbirljiva, navest ću stvarne karakteristike onih mojih, već postojećih , ali udaljenih, dakle, one su žene, majke, dob 35-40 (može koja godina dolje-gore, da sad ne diskriminiram, no ja opisujem ove postojeće).

Potrebna određena razina inteligencije, obavezan smisao za humorom i potreba za povremenim dernekom, izrazita dobronamjernost, nema kvarnosti u duši ni trunke, dakle, zloćkice, ogovarače, licemjerstvo - no,no. Narodnjaci isključeni. Nekakva rock, punk povijest poželjna, no nije uvjet (ima nas raznih). Isključene žene-meduze tj. one što ti vole zlobno spustiti, da te je strah šta ćeš progovoriti.
Poželjne teme -cerekanje o svemu i svačemu, dakle, nema depresive, one iskonske mislim, u smislu ispijača tuđe energije.
Idu, normaln,o povjerljive priče i o problemima, priče o djeci, muževima, tu i tamo kužinavanju, ali više o odgoju, međuljudskim odnosima, filozofske, vjerske, duhovne teme svih vrsta i dezena, kuda ide ovaj svijet, čemu sve to i ovo i ono također su više nego dobrodošle (to kad je ozbiljni dio). Nema priča o štiklama, šminkanju, frizurama i ostalom, to obavljamo u trku, ali bez nekog interesa.
Nema priča o selebovima, osim u ruganciji dvaput godišnje, ono, bože debila, i tak.

Ma trkeljam bezveze i skroz OT, ali ovo me inspiriralo na sasvim drugu temu koja mi često pada na um, a to je kako imamo dugogodišnje prijatelje, desetljećima, sve stečeno u mladosti, a novih, u koje stvarno imamo povjerenja, malo ili nimalo.
Nena, pročitala sam karakteristike koje tražiš ... što nismo bliže u kilometrima, ali u mislima, duhovno, jesmo, po svemu sudeći, vrlo, vrlo blizu. Ovaj tvoj opis me vratio u neke lipe momente ...

Ova rasprava je, uviđam, u svim smjerovima.
Razumijem i anu.m i anemonu, i doroteju i eris i sve vas koje ne nabrojih.
Živimo svoj obiteljski život kako najbolje znamo i umijemo - s bakama ili bez njih.
Lijepo je imati pomoć, ali onu koja ne stavlja omču oko vrata (pritom mislim na "moranje" s jedne ili druge strane).
Danas poslodavac želi da je zaposlenik fokusiran na posao 200%, jer je 100% malo. Važno mu je da ovaj ne izostaje s posla, da nema bolovanja, da je stalno raspoloživ, pa i na mobitelu 24h! Show must go on! Tako je na svim razinama i u svim strukturama.

Jesu li djeca privilegirana ili nisu s bakam ili bez njih - to može biti posebna tema.
Razumjela sam Aninu frustraciju u početnoj poruci kojom je i otvorila temu.
Kad se sve zbroji i oduzme, pomnoži i podijeli - na kraju radnog dana žudiš za mirom.
I da smo doma svi na broju, he, he.