znam kako je kada te nadređeni i kolege gledaju popreko jer OPET ideš na bolovanje zbog detetove bolesti.uhhh. kao da se ja radujem kad mi deca dobiju povišenu temperaturu, a baba nema ni na vidiku da uskoče... nikad nisam dozvoljavala da me to iznervira. jednostavno sam koristila svoja prava, lečila i negovala decu, a posao je bio odrađen ili popodne, ili po povratku. doduše, imam sreće da je moja neposredno nadređena načelnica osoba koja, iako nema svoje dece, razume i toleriše i kašnjenje, i izostanak, i eventualni dolazak popodne (kad mm preuzme decu).
no, hoću da se osvrnem na drugu stvar koja se provukla kroz ovu temu.
e, zbog ovakvog stava se moja i mnoga druga deca koja redovno napuštaju kolektiv kada su bolesna, a vraćaju se tek kad potpuno prezdrave razboljevaju češće nego što bi trebalo. jer, jednostavno uvek ima roditelja koji guraju bolesnu decu u vrtić ne obazirući se na to da li je to dete kenjkavo, umorno i neraspoloženo zbog bolesti, kao ni na to da li će zaraziti drugu decu. ja razumem da neki roditelji nemaju drugog rešenja, ali ovo stvarno nije u redu. baš je prošle nedelje u vrtić uporno dovođen mali d. sa najgorim prolivom. jadničak do podneva ukaki par kompletnih preobuka, plače jer ga verovatno boli stomačić, a mama uporno tvrdi da mu je to od vode iz vodovoda i jedino što je preduzela jeste bilo da zabrani vaspitačicama da mu daju da pije tu vodu iz šolje, a mali je i dalje uredno dovođen. do petka je još 80% dece dobilo iste tegobe. užas...






Odgovori s citatom