Uz dodatak da, jedan drugi, konzervativni recept govori - sve bi funkcioniralo, država itd., da žene ne rade ili da rade manje jer je iskonska ženina rola majčinstvo. Ali, kako brak više nije institucija koja je neraskidiva, barem u praksi nije, žene žele/moraju raditi i imati svoju ekonomsku neovisnost, a dosta ih želi raditi i zbog drugih motiva, ne samo novaca. Tj. to su onda neke drugačije države od ove naše, pitanje je ima li u takvima uopće i vrtića.

"Cijena" ženskog rada je institucionalizacija brige za djecu. Doduše, postoje mogućnosti fleksibilnijeg tržišta rada, skraćeni rad petkom, šeranje radnih mjesta, tele-rad, ulazak i izlazak iz radne snage, sve veća uloga oca u odgoju itd.

Ali, to je sve u uvjetima kad nema krize. I u jačim ekonomijama. I ne ide niti to idealno, barem koliko mi se čini da, primjerice, u SAD-u, rađanje djece znači da žena idućih barem 10 godina ostaje doma.

U svakom slučaju, kontra sam ili-ili pristupa - tj. ili djeca, ili rad. I taj se sve češće čuje, s raznih mjesta - poslodavčevog, prijateljskog.... i provlači posvukud.