Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
A ostatak vremena sam više ljuta i frustrirana, baš zbog toga što mi "nemamo" baku (a ne zato što bi me to neko pitao, ili ne, iako sam nakon ove teme sad ljuta i zbog toga ). I to što mi je dijete u jaslicama u 14h (da, u 14h!) zadnje i jedino ostaje do pola 4, samo s tetom.

Uh, svašta sam još htjela nadrobiti, zbog čega sam jadna jer nemamo "full baka servis", i nikoga drugoga tko bi nas ponekad zamijenio... ali neću sad nabrajati. Samo sam se predbilježila na temu .
Evo Bubilo, tapš, tapš, tako te razumijem, godinama sam to prolazila, godinama slušala pitanje jednog pa drugog svog djeteta- zašto sam ja opet zadnja? I čudom se čudila- zari nitko, čovječe, nitko ne radi do pola pet, pet, zar svi rade u pekari od pet ujutro do 2, zar nema baš nitko u ovom gradu tko plaća podstanarstvo i ne može plaćati čuvalicu-hodalicu po djecu u vrtić, zar ama baš svi imaju bake i djedove, zar sam samo ja dotepenka u ovome gradu i ovome kvartu i ne mogu razviti socijalnu mrežu.

Naravno da vrtić ima radno vrijeme, ali srce ti puca kad vidiš da su sva djeca otišla, a tvoje samo sjedi i nešto crtka, bulji u vrata, isto ko i teta koja ispunjava križaljku ili čita Gloriju. Nije to bilo u dva sata, ne tako rano, kod nas se sve prazni negdje oko pola 4.
Ali kakva korist kad ja nisam mogla stizati prije pola pet, to je bilo najranije, no najčešće sam dolazila jedva u 15 do 5, ovisi o prometu.
To je i jedan od razloga zašto sad radim na pola r.vr. i dolazim po najmlađe dijete ranije.

Kao što rekoh, dotepenka u grad (već sto godina), no relativno novi (par godina) smo u kvartu, među kućama sa starosjediocima, uglavnom starijim ljudima od kojih neki uspiju jedva protisnuti u prolazu - dobar dan, a neki ne.
Moje najbolje prijateljice (pozdrav cure ako čitate slučajno, znate koja sam ja) rasute su nakon faksa po gradpvima u Dalmaciji i viđamo se jednom-dvaput godišnje, i djeca su nam slične dobi i obožavaju se, ali kakva korist.
Jedna je u Zagrebu daleko, predaleko (u Aprinom kvartu, issue je u pitanju, vidimo se jednom u dva mjeseca), druge dvije su slobodne, poslovne žene bez djece, vječno na poslu i u putovanjima. S njima mogu jedino nekud navečer .

Dat ću oglas ovdje, možda na forumskoj burzi, ili u servisnom kutku -tražim prijateljicu! Za češće kave i međusobnu potporu oko dječurlije.