ok, gadno je kada ti se predbacuje što moraš otići, izbivati ili što već, naručito ako je to zaista predbacivanje, ali opet kažem, postoje grozni i dobri šefovi kako u ovom tako i u drugim stvarima. to više ovisi o tome kakav je tko čovjek.
neki ljudi nisu osjetljivi na malu djecu, čak iako su ih i sami nekad imali, možda su zaboravili kako je to ili se ni ne žele sjetiti pa im je svejedno jel ideš na nekakav izlet ili ti je dijete bolesno kod kuće...izostao si. no to je takav čovjek.

kad govorimo o zadiranju u intimu. kad tražimo da nas se pusti s posla da pokupimo dijete ili što već mi smo tu svoju intimu praktički već umiješali u posao.

grozno je što je tako, bilo bi idealno da nije, ali eto osjetimo posljedice tog kapitalizma na sebi. ja sam već duže vrijeme sigurna da je neminovno kako će se on srušiti i da će ponovno doći neka druga vremena i to iskreno i priželjkujem jer po meni je ovaj svijet tako nepravedno raspoređen, svi ti odnosi među ljudima itd. no što je tu je.
svatko gleda svoj interes ti svog djeteta i trudiš se da balansiraš između posla i njega, a šefa zanima posao. zbog djece svašta pretrpimo i naspram svih boleština, neprospavanih noći i briga to pitanje imate li baku mi dođe ko komarac....koji ne bode