eris prvotno napisa
Meni je žao ko god nema nekog da mu pripomogne. Razumijem da vi što živite po velikim gradovima, neki udaljeni po 500km od svojih roditelja i porodice, al mi nekako nije jasno da nemate nikoga da vam "pokupi", pričuva dijete, kada vam pomoć zatreba. Ja imam prijateljicu koja ima odraslu djecu, i koja je, ne jednom pokupila moje dijete iz vrtića. Zatim, MMova sestra, imala malu u drugoj grupi, ali kada je frka, vozi mog sina sebi kući, a onda ja nekada u 7, ili MM idemo po njega. Imam divnu komšinicu, neudatu,ima 35 godina. Kada god sam je zamolila(a kada niko drugi ne može) da je pričuva sat-dva, da odem na roditeljski, da odem ljekaru, pa jednom čak sam išla i na politički sastanak, nikada me nije odbila. Ponekad joj kupim nešto, bombonjeru, neku lijepu majcu i slično. I ja pazim i čuvam tuđu djecu, od brata, zaove, djevera, s vremena na vrijeme, iako oni svi imaju po jednu nanu, osim mene. malo žrtve, ali moramo se međusobno pomagati.
Vjerujem da je anu.m razbjesnilo to opetovano pitanje, i moji su uvijek ostajali sa čistačicom, ali se zna ko jue mama a ko je "nana" tako da to mene ne bi nimalo živciralo.
. Nemam riječi!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom