Citiraj eris prvotno napisa Vidi poruku
al mi nekako nije jasno da nemate nikoga da vam "pokupi", pričuva dijete, kada vam pomoć zatreba. Ja imam prijateljicu koja ima odraslu djecu, i koja je, ne jednom pokupila moje dijete iz vrtića. Zatim, MMova sestra, imala malu u drugoj grupi, ali kada je frka, vozi mog sina sebi kući, a onda ja nekada u 7, ili MM idemo po njega. Imam divnu komšinicu, neudatu,ima 35 godina. Kada god sam je zamolila(a kada niko drugi ne može) da je pričuva sat-dva, da odem na roditeljski, da odem ljekaru, pa jednom čak sam išla i na politički sastanak, nikada me nije odbila. Ponekad joj kupim nešto, bombonjeru, neku lijepu majcu i slično. I ja pazim i čuvam tuđu djecu, od brata, zaove, djevera, s vremena na vrijeme, iako oni svi imaju po jednu nanu, osim mene. malo žrtve, ali moramo se međusobno pomagati.
ti živiš u malom mjestu
u bosni
sasvim drugačiji mentalni sklop, sasvim drugačiji način života

ja živim u velikom gradu
imam puno prijateljica za koje dajem ruku u vatru, i sve što imam
i one za mene
ali, djecu mi skupljati ne mogu
jer onda ne bi mogle skupljati svoju
ili bi po moju ili svoju došle u 18h
pa onda... nemaju sjedalicu u autu
pa onda... kod nas tete/učiteljice ne daju djecu bez potpisanog papira

i ja se sjećam da su mene, dok smo živjeli u sarajevu, ponekad znale pričuvati "kone". ovdje je to jako rijetko, jedva da se i pozdravljamo.
moja djeca uopće ne poznaju susjede i sigurno ne bi ni htjeli ostati kod njih, sve kad bih ja to i htjela...